Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu svakog djeteta. Do tada bezbrižnu igru s drugovima moraju zamijeniti školskim obavezama, učenjem i obavljanjem domaćih zadataka. Neka djeca brzo će se naviknuti na školu i školske obaveze, dok za drugu polazak u školu može biti vrlo stresno razdoblje, pa će se često iz škole vraćati potišteni ili uplakani. O načinu kako roditelji svojoj djeci boravak u školi mogu predstaviti kao pozitivnu promjenu u njihovom životu i početak kojem se trebaju radovati, razgovarali smo s pedagogicom JU OŠ „Safvet-beg Bašagić“ i predsjednicom Udruženja pedagoga Kantona Sarajevo, Samelom Alagić.
Samela Alagić, pedagog – psiholog JU OŠ „Safvet-beg Bašagić“
Budući da putem igre djeca uče govoriti, hodati, kako se ophoditi prema drugima i kako izraziti ono što trebaju ili žele, igra može biti odlično sredstvo učenja.
– Igra je prirodno sredstvo učenja i kao takva iznimno važna za svako dijete. Odgajajući dijete u atmosferi u kojoj postavlja pitanja, dobija odgovore i zabavlja se učeći, počinjemo ga pripremati za školu vrlo rano. Postoje razne igre u kojoj razvija svoja osjetila i stiče vještine koje će mu kasnije, kada krene u školu, biti od velike pomoći, naravno, tako se igramo dok dijete pokazuje interes, nikada ga ne treba forsirati. Također, dijete treba upoznati sa školskom okolinom, pokazati mu igrališta, parkiće i školu izvana. Ako je moguće zamoliti portira ili dežurnog učenika da vas pusti u predvorje škole gdje se najčešće nalaze dječiji crteži, panoi s kolažima itd. Dok razgledavate i šetate, možete mu pričati o super doživljajima iz vašeg školskog doba – savjetuje pedagogica Alagić.
Strah i stres kod djeteta smanjuje se dobrom pripremom, zbog toga je odgoj djeteta do polaska u školu dio pripreme, posebno dio koji se tiče poticanja djeteta na samostalnost i sticanje radnih navika. Stoga dijete prije polaska u školu morate naučiti obavezama.
POZITIVNA ISKUSTVA
– Svakodnevno ustajanje i obavljanje aktivnosti (doručak, odlasci u park i sl.) u približno isto vrijeme uče dijete obrascu, te će tako lakše prihvatiti obaveze i rutine koje početak školovanja donosi. Kupovanje radnog stola, osiguravanje prostora za učenje u miru i tišini, također su preduvjeti da dijete nauči na jednom mjestu ispunjavati svoje školske zadaće – naglašava Alagić te navodi da djetetu o školi moramo pričati pozitivne stvari, a nikako iznositi lična negativna iskustva.
– Zbog čega je to tako? Zbog toga što djeca u tom uzrastu jako dobro memorišu ono što im pričate, tako da loša slika o školi može imati stresan efekt za budućeg prvačića. Naravno, prvi susret djeteta sa školom (vrijeme upisa i testiranja) treba da bude u duhu pozitivne atmosfere koja će kod djeteta razbiti pritisak da je škola mjesto gdje se treba samo raditi, učiti, lijepo se ponašati, nego i da je škola sjajno mjesto za druženje, igranje, zabavu s vršnjacima.
NAUČITE DIJETE OBAVEZAMA
Još jedan problem s kojim se roditelji susreću jeste djetetovo odbijanje da radi domaće zadatke i da se navikne na školske obaveze. Pedagogica Alagić smatra da se ovdje trebaju postaviti tri ključna pitanja: da li dijete smatra da je savladalo gradivo u školi, te zbog toga misli da mu je pisanje zadaće suvišno; je li to zbog toga što nema naviku slušanja postavljenih zahtjeva općenito ili je to zbog toga što ima snažan osjećaj da sigurno neće znati napisati zadaću, pa se i ne trudi da proba.
– Ovisno o razlogu, razlikuju se postupci prema djetetu. Ako je razlog taj da se djetetu čini suvišnim pisanje zadaće, tada je možda riječ o djetetu s višim intelektualnim sposobnostima – darovitom djetetu. Ako je pak razlog da ono nema naviku slušanja postavljenih zahtjeva, treba razmisliti događaju li se slične stvari kod kuće. Događa li se da, kada se postavi djetetu zahtjev, ono ga ne ispuni, bilo kroz otpor, ili da moli da se to učini umjesto njega? – pedagogica smatra da je postavljanje i provođenje zahtjeva izuzetno važna životna lekcija koju dijete treba savladati.
– Međutim, upravo se u tome krije velika zamka. Ako se dijete nauči ispunjavati jednostavne zahtjeve tokom djetinjstva, tada će mu biti lakše ispunjavati zahtjeve u odrasloj dobi. Kada roditelji postave zahtjev (naprimjer, pospremi svoju sobu), onda treba da budu ustrajni u tome da dijete ispuni taj zahtjev. Vrlo je moguće da će se ono buniti, jer nije naviklo to činiti, ali ako ga roditelji tome ne nauče, bit će mu mnogo teže u budućnosti. Ukoliko je razlog taj što dijete vjeruje da ono to ne zna i da sigurno neće ili uopće ili dovoljno dobro znati rješiti postavljeni zadatak, tada je moguće da dijete ima vrlo nisko samopouzdanje, lošu sliku o sebi i svojim realnim mogućnostima. Ukoliko je tako, bilo bi dobro razmisliti na koji način se može promijeniti stav prema djetetu i postavljati realnija očekivanja od njega – smatra Alagić.
ODVAJANJE OD RODITELJA
Pri polasku u školu većina djece doživljava i prvo odvajanje od roditelja. Prilagodba na novu sredinu, nova pravila, novu učiteljicu i drugove, kod djeteta mogu predstavljati izuzetno stresan događaj, pa se dijete iz škole često može vraćati tužno i potišteno, a ne puno pozitivnih dojmova i priča.
– U slučaju kada dijete iskazuje strah, potištenost ili zabrinutost prije polaska u školu, roditelji mogu kroz igru pokušati doznati što se događa. Ukućani mogu odigrati prvi dan škole kod kuće. Ukoliko roditelji žele, mogu se obratiti i školskom pedagogu ili psihologu koji je testirao dijete prije polaska u školu i porazgovarati, ili dovesti dijete na razgovor. Roditelj će svojom smirenoću i jasnim iskazivanjem podrške u većini slučajeva odagnati djetetovu brigu. Ukoliko se dijete vrati tužno i potišteno iz škole, a roditelj ne dozna šta se odgodilo, bilo bi se dobro informirati kod učiteljice je li došlo do kakvih neugodnosti u školi i kakva su njezina zapažanja – kaže pedagogica Alagić.
PERIOD ADAPTACIJE
Ukoliko djeca nisu oduševljena boravkom u školi, ne mora značiti da im je bilo loše, nego da se jednostavno još nisu prilagodila na novu sredinu.
– Period adaptacije i prilagođavanja na školsku sredinu je kod svakog djeteta individualan. U svakom slučaju, treba dati mjesta i vremenu, a ako se i nakon izvjesnog perioda stanje ne poboljša, u svakom slučaju treba potražiti stručnu pomoć. Prema mom iskustvu u radu s djecom doraslom za polazak u školu, roditelji treba da budu mnogo tolerantni i ne vrše dodatni pritisak na dijete uz stalnu saradnju s učiteljicom i stručnom službom škole. Primjeri iz škole u kojoj radim ovu tezu u potpunosti potvrđuju. S djetetom treba biti strpljiv i vjerovati u njega. Samo tako onda možemo i očekivati njegov pozitivan feedback na novu sredinu – završava Alagić.
ŠTA DIJETE TREBA ZNATI PRIJE NEGO KRENE U ŠKOLU
Priprema za školu đaka prvaka je veoma bitna, a u toj pripremi najbolje je da sudjeluju roditelji ili osobe s kojima dijete inače voli komunicirati, poput baka, nana i deda. Prije nego dijete pođe u školu treba da ga naučite osnovnim stvarima, kako bi se što bolje uklopilo u sredinu.
- Dijete bi trebalo da zna svoje ime i prezime, adresu i mjesto stanovanja, imena i zanimanja ukućana, svoju dob
- Razumije prostorne odnose: gore, dolje, ispred, iza, na, u, ispod, iznad
- Naučite ga i da prepoznaje i imenuje boje
- Bilo bi poželjno da dijete naučite slova, da bi mu bilo lakše usvajati gradivo
- Naučite ga i predčitalačkim vještinama, naprimjer, da zna čitati na slogove
- Da broji do 20, brojanje s prekidom, brojanje unatrag od 10 do 0
- Osim brojeva i slova, dijete treba savladati određene praktične i društvene vještine kao što su, naprimjer, da samo zna otići u toalet i obaviti ličnu hijenu
- Trebalo bi znati samo da jede, ukoliko ovaj savjet smatrate apsurdnim, jer bi dijete od šest godina trebalo samo da jede, postoje roditelji koji svoju djecu u tim godima još hrane
- Naučite ga da su ostala djeca u razredu njegovi drugari i da bi s njima trebao dijeliti stvari ukoliko neko od njih zaboravi da ponese olovku, bojice i slično.