Godine 1957. samo su rijetki stanovnici Zapadne Njemačke željeli postati stanovnici istočnog dijela ove zemlje koji se zvao DDR, odnosno Demokratska republika Njemačka. Iz te zemlje, po mnogo čemu slične bivšoj Jugoslaviji, bježao je svako ko je imao priliku, bilo zbog državnog terora koji je provodio komunistički režim, ili praznog stomaka. Češće zbog ovog drugog. Jedan čovjek, protestantski svećenik po imenu Horst Kasner, odlučio je napustiti užurbani Hamburg i s porodicom, suprugom i trogodišnjim kćerkicom Angelom Dorotheom, preseliti u ruralni Brandenburg (šira okolina Berlina) te preuzeti tamošnju crkvu u gradiću Tremlinu.
Kada je neobična porodica došla u ovaj ratom razoreni gradić, u njemu su postojala samo dva automobila. Druga dva posjedovala je porodica Kasner, koja je, također, mogla prilično slobodno putovati iz jednog dijela Njemačke u drugi. Takvo nešto mogli su tek rijetki građani DDR-a, što je navelo određene kritičare na zaključke da je otac buduće njemačke premijerke imao neke posebne veze s tamošnjim režimom. Ipak, prema svjedočenjima komšija i prijatelja porodice, u kući ove porodice nalazilo se mnogo građanskih knjiga kao i izdanja u kojima se kritiziraju DDR i tamošnji režim. Sve do pada komunizma porodica Angele Merkel bila je neprekidno pod budnim okom moćne tajne policije STASI. Ipak, o svom djetinjstvu Angela Merkel, koja je kao mala željela postati klizačica, ima veoma pozitivno mišljenje.
– Moj dječiji život, kada ga posmatram u nekom nepolitičkom smislu, bio je veoma lijep. Odrasla sam u prelijepom kraju. Imala sam roditelje koji su nas podizali uz puno ljubavi i odgojili da prihvatamo široka znanja iz različitih oblasti. Pjevali smo u crkvenom horu, a ta crkva je bila neka zajednica istomišljenika. Veoma rano sam naučila da se s prijateljima može pričati o svemu, ali da se mora biti oprezan – tvrdi Angela, koje se komšije sjećaju kao veoma lijepo vaspitane i vesele djevojčice.
Kraj u kojem je ona odrastala, nerazvijeni, ali živopisni Brandenburg, bio je idealno mjesto za dječije vratolomije, sa svojim šumarcima, kanalima, jezercima, grmljem i livadama.
– Angelu mi je pokazao njen učitelj. Rekao je da je ona dobra i da će od nje nekada nešto postati. Bila je nevjerovatno radišna, samouka učenica, a nove riječi bi učila čak na autobuskom stajalištu: nikad nije imala grešaka. Bila je pomalo povučena, ali ne sramežljiva: nikada nisam imala tako darovitog učenika poput nje – kaže Erika Benn, nekadašnja nastavnica ruskog jezika.
Kao i kod nas u to vrijeme, ruski jezik je iz nekog, nikad objašnjenog razloga igrao veoma značajnu ulogu u obrazovnom procesu. Tako je u okrugu u kojem je odrastala Angela održavana “Olimpijada ruskog jezika” pod motom “marksističko-lenjinistička ideologija je čvrst temelj prijateljstva”. Titulu pobjednice za godinu 1969. odnijela je upravo Angela Merkel, ali je morala stati na tome. Školske vlasti su upozoravale njenu učiteljicu i zaštitnicu da “guranje” djece svećenika nija baš uputno. Ipak, DDR je bio zemlja radnika i seljaka. Djeca svećenika ponekad su se morala pomaknuti ustranu, samo da se zadovolji forma.
Angela je samo jednom bila pred izbacivanjem iz škole. Na jednoj od školskih priredbi ona se popela na binu i pred svima rekla da je njen razred “sakupio 300 maraka za pokret oslobođenja u Mozambiku (koji je podržavao i službeni DDR op.a), dok su svi ostali sakupili novac za rat u Vijetnamu”. Uprava škole nazvala je ovo ponašanje skandalom. Na vrata doma porodice Kasner pokucala su i dva agenta strašne službe STASI, očitali lekciju da Angela mora paziti šta priča, inače će joj sva vrata u budućnost biti zatvorena, pa čak i zabranjen studij, što bi za porodicu, koja je planirala da Angela izučava hemiju, bilo ravno katastrofi.
Ipak, to se nije desilo. Angela je postala član FJD – omladinske organizicije DDR-a, bila čak u jednom trenutku sekretar za kulturu ove utjecajne organizacije, koja je imala i odjeljenje za “agitaciju i propagandu”, kome je Angela u svojim mlađim danima bila vrlo bliska. Nikada kasnije nije dala sasvim jasno objašnjenje kakav je to odnos bio, a ona se branila ili da je bila samo sekretar za kulturu ili da se ne sjeća. Ono što je sasvim sigurno jeste da Angela nije nikada postala član zvanične državne komunističke partije SED.
Najbolja u svemu
Veliki utjecaj na formiranje Angele kao ličnosti imao je njen otac Horst, koji joj je stalno postavljao imperative da mora biti najbolja u svemu što radi. Nije nikakvo čudo da je Angela bila najbolja učenica u školi, koju je završila s najboljim mogućim ocjenama. Mnogi smatraju da Angela Merkel i danas, kada je najmoćnija žena na čelu ekonomski najjače države Evrope, razmišlja isto.
Dok su njeni školski drugovi tada izlazili u kafee, išli na izlete u prirodu i plesali uz radio, kupali se goli u nekom od brojnih branderburških kanala, Angela je vodila neki drugi život, razgovarajući sa svojim profesorima na vrlo visokom nivou, razmišljajući i iznoseći argumente kao prava naučnica. Mladići je nisu zanimali, a njene bivše komšije iz malog Templina kažu da su je rijetko viđali s bilo kojim. Ona je, jednostavno, živjela svoj život i imala svoj cilj.
– Angela je nakon pobjede na “Olimpijadi ruskog jezika” postala vrlo poznata u našem okrugu. Bila je hvaljena i odlikovana, ali nije željela ostati na tome. Ona je znala kako može postati bolja, što je i učinila. Svuda je sa sobom nosila knjigu i sricala riječi naglas. Ako joj postavite pitanje, dobili biste odmah i odgovor. Za tako mnogo spremnosti na pomaganje i zalaganje ja sam bio jednostavno lijen. Više su me zanimale djevojke. Divio sam se Angeli, ali ona nije bila moj tip osobe – kaže Harald Loeshcke, koji je opisuje kao distanciranu osobu.
U uredu s neprijateljem
Vrlo brzo nakon završetka gimnazije, Angela Merkel napušta grad u kojem je odrasla, te 1973. odlazi na studij fizike u Leipzig. O tom periodu njenog života malo se zna, a iz nekog razloga Angela Merkel to prešućuje. Kritičari smatraju da je to rezultat specifičnih uslova odrastanja u zemlji kakva je bila DDR, te je Angela naučila držati usta zatvorenim, čak i kada to više nije neophodno.
– Kada bih nekoga željela pozvati telefonom, roditelji bi mi rekli da pazim šta pričam “jer to neko sluša” – sjeća se Angela.
Njeni roditelji su znali da ih tajna služba prati, kao i njihovu kćerku, koja je to, također, znala, ali nije tome pridavala previše pažnje. Nakon završetka fakulteta, Angela se zapošljava u Institutu za fizičku hemiju pri Akademiji nauka Njemačke, gdje će raditi od 1978. do 1990. U kancelariji, koja se nalazila u jednoj baraci na periferiji Berlina, s njom je radio i čovjek po imenu Frank Schneider, bar je tako mislila da se zove. On je bio agent tajne službe zadužen da prati Angelinog kolegu iz susjedne kancelarije, koji je bio pod sumnjom za političku nekorektnost. Frank, kodnog imena “IM Bachmann”, pratio je i Angelu.
– Berlin, 30. augusta 1983… Radimo skupa u kancelariji. Kroz ovaj stalni kontakt s njom na radnom mjestu i njenu prijateljsku otvorenost, među nama se ostvarila jedna prijateljska veza, ali bez intimnih kontakata. Ona je bila prvo udata, zatim je imala mnogo veza, a i ja sam bio sretno oženjen – pisao je “Frank” svojim nadređenima.
Ona je u svog kolegu imala potpuno povjerenje, smatrala ga je iskrenim, dragim i dobrim. Često ju je pratio kući automobilom, te je čak u svom izvještaju jednom napisao i da je na vratima njenog stana zatekao njenog ljubavnika u “bade mantilu”. Agent Bachmann nije imao mnogo napisati o njenim političkim stavovima ili aktivnostima, jer ih kod Angele nije ni bilo. Zato je mnogo izvještavao o privatnom životu Angele Merkel, pažljivo je bilježio njena svakodnevna razmišljanja, čak i o veoma trivijalnim stvarima. Znajući da Angela ima potpuno povjerenje u njega, jednim prilikom ju je povezao do njenih roditelja u Templinu.
– Njen otac u svojoj kući drži i hranu, pakete i odjeću sa Zapada – pedantno je izvještavao tajni agent.
Tokom hladnog rata, rođaci porodice Kasler sa Zapada često su dolazili u njihov dom u malom Templinu, donoseći im drugačiju odjeću i knjige. I Angela je nekoliko puta putovala preko granice, ali je sve to nije previše impresioniralo.
– Zgrade u Hamburgu su bile drugačije obojene i automobii su bili drugačiji. Nikakvih posebnih razlika – tvrdila je poslije Merkel.
Kako će izgledati budućnost podijeljene Njemačke, niko nije znao sve do kraja 1989. godine. Političari iz SR Njemačke nisu bili previše zagrijani za ponovno ujedinjenje, te su se zalagali za neku vrstu konfederacije ili čak unije. Ipak, vrijeme ih je preduhitrilo. DDR, koja je tada postojala još samo na papiru, urušavala se samo od sebe. Svi pokušaji da se spasi bili su uzaludni. Uoči rušenja Berlinskog zida čak su provedeni i demokratski izbori, na kojima je premijersku poziciju preuzeo čovjek po imenu Lothar de Maiziere, iz partije Demokratsko buđenje. Njegova portparolka bila je Angela Merkel, doktor nauka iz područja kvantne hemije od 1986. U samo nekoliko mjeseci njen život se potpuno promijenio, kao i ona sama. Njeno radno mjesto nije više bila prašnjava baraka na kraju grada, nego ured premijera. Putovala je mnogo, upoznavala bitne ljude i postala dio nečeg velikog. Počela je brinuti i o sebi, promijenila frizuru, prestala nositi samtane pantalone i karirane košulje, te prvi put počela izgledati kao dama.
Sredinom 1990. DDR se konačno urušio, a raspala se i partija Demokratsko buđenje, čiji su članovi prešli većinom u SPD. Jedino je Angela odlučila pristupiti konzervativcima u SDU, nakon što se susrela s delegacijom Fondacije “Konrad Adenauer”. Nekoliko mjeseci poslije, Angela je pozvana na jednu zabavu, gdje je bio prisutan i Helmut Kohl, tadašnji njemački kancelar. Kohla je veoma zaintrigirala životna priča tada 37-godišnje Angele Merkel. Sviđala mu se činjenica da ona dolazi iz komunističkog okruženja, a da sama nije bila komunist. Odlučio joj je dati šansu i danas je sigurno da bez Helmuta Kohla ne bi bilo ni Angele Merkel kakvu poznajemo.
Zvao ju je svojom “djevojčicom”, što joj je kasnije i postao nadimak u njemačkoj javnosti – “das Madchen”. Kasnije se Angela Merkel često zahvaljivala svom mentoru za sve što je uradio za nju i njenu zemlju. Koliko je bila iskrena, postalo je jasno 1990., kada je Njemačku, posebno CDU, potresao veliki finansijski skandal. Helmut Kohl, koji je tada vodio kampanju za četvrti kancelarski mandat, nije želio objasniti odakle je došlo 1,5 miliona DM za kampanju. Tada se iz njegove sjene pojavila Angela Merkel, dotadašnja ministrica okoliša. Bez mnogo ustezanja Merkel je stala pred njemačku javnost i zatražila od čovjek koji joj je stvorio političku karijeru, da napusti partiju. To je bio kraj za političara Helmuta Kohla, čovjeka koji je bio ključan za stvaranje EU, eura, ali i mira u Evropi. Većina je saglasna da je za njegov pad krivac upravo Angela. Nikada joj to on nije oprostio, a brojni pokušaji njihovog pomirenja prošli su mlako.
Nakon što je Kohla izbacila iz partije, Merkel se vrlo brzo počela penjati po stranačkim strukturama, te je tako postala šef partije, a od 2005. i njemačka kancelarka. Tako je jedna djevojčica iz najsiromašnijeg kutka Njemačke postala najmoćnija osoba u najmoćnijoj zemlji Evrope. Postala je praktično neformalna vladarica Evrope. Njeni potezi možda se ne sviđaju svima i ne vole je mnogi, ali je činjenica da Angela Merkel, ta konzervativna, proračunata, ali veoma inteligentna žena, drži Evropu na okupu.
Neozbiljno u prvi brak
Angela Kasner postala je Angela Merkel 1977., kada se udala za kolegu studenta hemije. Joachima Merkela upoznala je na studijskom putovanju u Rusiju. Brak je potrajao samo pet godina.
– Mislim da sam neozbiljno ušla u prvi brak – izjavila je kasnije.
Prvog muža je, jednostavno, napustila i preselila se u drugi stan, ponijevši sa sobom samo veš-mašinu. Nekako u isto vrijeme upoznala je još jednog hemičara Joachima Sauera, s kojima je bila u vezi punih šest godina, sve do 1998., kada su se odlučili vjenčati. Nemaju djecu i žive u zgradi blizu Bundestaga, koju građani Berlina nazivaju “veš-mašina”. U slobodno vrijeme rado planinare.
[nggallery id=214]