Prije 21 ijednu godinu umro je veliki njemački političar Willy Brandt, kancelar zapadne Njemačke od 1969. do 1974. kada je podnio ostavku jer je otkriveno da je njegov blizak suradnik istočnjonjemački špijun. Ostao je upamćen i kao državnik koji se 1970. godine poklonio žrtvama nacizma u Varšavi. Dobitnik je Nobelove nagrade za mir 1971.
Poslije kancelarskog mandata ostao je predsjednik SPD-a sve do 1987., a zadržao je i svoje zastupničko mjesto u Bundestagu. Bio je na čelu Socijalističke internacionale od 1976. do 1992., radeći na proširenju te organizacije izvan granica Europe. 1977. godine imenovan je na mjesto prvog čovjeka nezavisne komisije za razvoj, u kojoj je 1980. sastavio izvješće u kojem se govori o drastičnim promjenama u namjerama razvijenih država da poboljšaju razvoj Trećeg svijeta. Taj je izvještaj poznat kao Brandtovov izvještaj
1983. godine postojala je opasnost da bi vlast u Portugalu na izborima mogli preuzeti komunisti; Brandt je podržao Soarezovu demokratsku socijalističku stranku, koja je doživjela veliku pobjedu, a Portugal je ostala demokratska zemlja. Također je podržao Felipea Gonzalesa poslije smrti Franca u Španjolskoj.
Krajem 1989. postao je jedan od prvih vođa u Zapadnoj Njemačkoj koji je pozdravio ideju ujedinjenja dvije Njemačke. Njegovu javnu izjavu „Sada zajedno raste ono što je zajedničko“ često se citiralo tih dana.
Jedno od posljednjih pojavljivanja Brandta u javnosti bio je let za Bagdad, gdje je trebao osloboditi zatvorenike koje je Sadam Husein držao poslije invazije na Kuvajt 1990. godine.
Brandt je bio član Europskog parlamenta od 1979. do 1983. godine i počasni predsjednik SPD-a od 1987. sve do smrti 1992. Kad je SPD preselio svoju centralu iz Bonna u Berlin sredinom `90-ih, nazvao ju je „Kuća Willyja Brandta“.