U subotu, 27. januara u 20h Sarajevski ratni teatar će premijerno izvesti predstavu „Narodna drama“, autorice teksta Olge Dimitrijević, u režiji Bobana Skerlića. U predstavi igraju: Fatima Kazazić, Darja Badnjević, Davor Sabo, Mirsad Tuka, Sead Pandur, Maja Salkić, Vedrana Božinović, Kenan Kojić. Dramaturzi predstave su Dubravka Zrnčić-Kulenović i Nejra Babić, muziku je komponirala Irena Popović Dragović. Scenografiju potpisuje Sabina Trnka, kostimografiju Adisa Vatreš Selimović, a asistent režije je Emin Hajrić. Reprizna igranja su u nedjelju, 28. i srijedu 31. januara u 20h na sceni Sarajevskog ratnog teatra.
Povodom premijere organizirana je i press konferencija.
– Ova predstava se na različite načine uklapa u ono što je osnovna tema ove sezone SARTR-a, a to je jednom rječju sloboda ili oduzimanje slobode – rekao je direktor SARTR-a Aleš Kurt.
Reditelj Boban Skerlić rekao je kako je koncepcijska odluka bila da pozorišni jezik i stil ove predstave bude minimalistički.
– Umjesto da maštamo u širinu i pravimo neku vrstu tih secesijskih pozorišnih ukrasa, pokušali smo da predstava raste u visinu i dubinu. To treba dovesti do toga da publiku to počne da se tiče i da nakon što se predstava završi oni ponovo razmisle o svemu. Ovaj komad se osim glavom i riječima mora razumjeti i džigericom – rekao je Skerlić.
Glavne uloge povjerene su mladim glumicama Darji Badnjević i Fatimi Kazazić.
– Zadovoljstvo mi je što SARTR pruža priliku mladim glumcima poput Darje Badnjević, Fatime Kazazić i Davora Sabe. Ne na način da ‘popunjava rupe’, već im kroz glavne uloge daje velike šanse i mogućnost da se pokažu i uđu u teatar na velika vrata – rekla je Maja Salkić koja u predstavi glumi majku.
Glumac Davor Sabo je kazao kako je bilo zanimljivo ponovo se baviti temom koja je “škakljiva” te raditi i istraživati stil koji je gotovo antički i koji glumu svodi na minimalizam.
O TEKSTU „NARODNA DRAMA“
Olga Dimitrijević kroz tekst „Narodna drama” govori o ljubavi i slobodi, temama koje se tiču svih nas. Ovaj dramski komad napisan je 2009. godine i već tada je bio umjetnički provokativan, zbog Olginog pionirskog poduhvata – uvođenja teme istospolne ljubavi u domaću dramsku literaturu. Forma i jezik „Narodne drame” veoma su inspirativni za rad sa glumcima, jer predstavljaju spoj realističnih dijaloga i masovne bujice poezije, te muzičkog narativa.
– U samom komadu sam pokušala da govorim o tome koliko se mi i u tom rigidnom svijetu i u tim različitim odnosima volimo. Ja u svakom tekstu stojim iza političkih pozicija koje su lijeve i feminističke, to je i u tekstu ovdje. Željela sam prosto da pišem o ljubavi dvije žene. Ovo jeste komad koji prije svega govori o ljubavi i slobodi, ali nije komad u kom nam lezbejska ljubavna priča služi kao metafora za postizanje neke druge poente o društvu, nego to jeste lezbejska ljubavna priča i to jeste bacanje svijetla na zanemarene i prećutkivane teme kod nas u javnom govoru. Željela sam da temu lezbejske ljubavi oblikujem izvan često suhoparnog diskursa ljudskih prava, dnevnopolitičkih prepucavanja i sličnih mejnstrim odrednica, i da se dubinski pozabavim življenim iskustvom i kompleksnostima koje ono nosi. U ovom komadu se svi vole, i Anka i Branka, i roditelji i djeca, i iz najveće ljubavi, a zbog društvenih normi, povređuju jedni druge. Samim tim ovo je i duboko politički komad, koji svoju politiku ne artikuliše jezikom dnevne politike nego sasvim drugačije, kroz prikazivanje širokog emotivnog spektra u određenom kontekstu – autorica Olga Dimitrijević.
Foto: Admir Kuburović