Sredinom ovog mjeseca svijet se našao u velikim problemima. Zbog svađe demokrata i republikanaca u Američkom kongresu ova zemlja našla se pred propašću, svijet pred najtežom krizom u modernoj historiji. Finansijski Sudnji dan odgođen je do februara. Šta će biti poslije?
Rudi, glavni junak istoimenog romana slovenskog književnika Toneta Seliškara, dolazi početkom dvadesetih godina prošlog stoljeća u Ameriku, kako bi pronašao nestalog oca i komad vlastite sreće.
Kako nema novca niti zna gdje bi otac mogao biti, luta New Yorkom i pronalazi malu trgovinu u kojoj neki Indijanac prodaje suvenire svog gotovo nestalog naroda. Mladi imigrant se tada pita da li će jednog dana, kada vanzemaljci preuzmu Zemlju, u jednoj takvoj istoj bijednoj prodavnici neki Amerikanac Marsovcima prodavati automobile i radioaparate.
Nije vjerovatno da će u skorije vrijeme Mars izvršiti invaziju na Ameriku i njene stanovnike zbiti u rezervate, gdje bi ovi imali priliku da možda voze svoje ogromne rastrošne aute i jedu najnezdraviju hranu na svijetu, no sasvim je sigurno da će se naši potomci čuditi pričama o vremenu kada je Amerika bila moćna i bogata država.
Mi, rođeni prije tri decenije, sjećamo se tako priča starijih ljudi o državi koja se zvala Austro-Ugarska, zemlji koja se prostirala od granice sa Švicarskom do Crnog Mora i od južne Poljske do Boke Kotorske, države koja je imala nevjerovatno efikasnu birokratiju, veliko bogatstvo i vojsku.
Ništa od te velike zemlje nije ostalo osim zgrada s lijepim fasadama i ponekog mosta, te onoga što je zapisala historija.
Novinar Goran Milić dobro je primijetio u svojoj reportaži o Mađarskoj da je sasvim očigledno da tako veliki grad kakav je Budimpešta nije pravljen za tako malu državu kao što je današnja Mađarska.
Austro-Ugarsku nije uništio Gavrilo Princip. Uništila ju je pohlepa njene vlastele, sujeta generala i apetiti njemačkog krupnog kapitala, čiji su ambasadori na prevaru natjerali cara Franju Josipa da krene u Prvi svjetski rat.
Ništa drukčija nije ni sa SAD-om, koji se već 11 godina nalazi u ratu protiv virtualnog, nepobjedivog neprijatelja, famozne Al Qauede. Ratovi su, ne samo krvavi i besmisleni nego i jako skupi.
Nacionalni dug raste
Velika svjetska carstva, kao što je bila Austro-Ugarska, nisu se srušila zbog snage neprijatelja, nego zbog finansijske iscrpljenosti i društvenih kriza, koje su iz toga proizašle. Prazan stomak običnog čovjeka ne razmišlja o stvarima kakve su sveto ime države, himna, zastava i grb. Tad te stvari imaju tercijarni značaj. Pisali smo prije tačno mjesec o nesretnoj šestoj godišnjici recesije i tome da fenomen gladi nije više povezan samo sa zemljama i narodima tzv. Trećeg svijeta. Glad i siromaštvo kucaju i na vrata nekad obećanih zemalja kakva je Amerika. U samo trinaest godina, otkada je, u jesen 2000. godine predsjednik Bill Clinton napustio Bijelu kuću, ostavivši državni budžet u plusu od 200 milijardi dolara, Amerika je postala finansijski bolesnik s dugom većim od 17 triliona dolara.
Na dan kada nastaje ovaj tekst američki nacionalni dug iznosi 17.075.590.107.963,57 dolara.
Brojka se povećava iz sata u sat. Samo na besmisleni rat u Iraku, koji je usput predsjednik George W. Bush početkom maja 2003. godine proglasio završenim, SAD su potrošile fantastičnih šest triliona dolara. Za brigu o ratnim veteranima i njihovim porodicama u narednih 50 godina ova zemlja potrošit će godišnje 80 milijardi dolara.
– Kada rat postane tako skup da nacionalni budžet ne može priuštiti brigu o svojim vojnicima, vrijeme je da prestane – zanimljiv je i poučan komentar jedne čitateljice uglednog portala Huffington Post.
Cijeli svijet sa zebnjom je ovih dana gledao na svoje kalendare i datum 17. oktobar, koji je prorican kao potencijalni dan katastrofe zbog svađe demokrata i republikanaca o programu nazvanom Obamacare, a koji bi, prvi put u historiji, omogućio svim Amerikancima da posjeduju zdravstveno osiguranje. Amerika je jedina razvijena i bogata zemlja zapadne hemisfere koja svojim građanima ne nudi pravo na osnovni nivo zdravstvene zaštite, što čini da gotovo 50 miliona građana ove zemlje nema nikakvo zdravstveno osiguranje.
Barack Obama je i dobio izbore 2012. godine, obećavajući bolji i pravedniji sistem zdravstvene zaštite, no republikanci njegovu reformu zdravstva blokiraju na svaki mogući način. Posljednje što su mogli učiniti i što su zaista i uradili, bila je potpuna paraliza američke državne javne uprave prvog dana oktobra ove godine. Naime, svakog mjeseca Američka centralna banka štampa čitavih 89 milijardi dolara iz ničega.
Američki predsjednik napiše pismo državnom trezoru, trezor to pismo pretvori u obveznice koje momentalno kupuje Američka centralna banka i pretvara ih u gotovi novac.
Cjelokupni tekst pročitajte u 869. broju magazina Azra…