Ne zanima me i ne čujem.
Naglo mi je posto selektivni sluh.
Njegove riječi tek riječi su prikaze.
Koga se još tiče šta je reko duh.
Nemojte mi reći
kada ga u foajeu pozorišta
vidite na prvoj reprizi,
i ne prepričavajte mi
njegov komentar u pauzi,
jer ste pomislili da bi me zanimalo
Nemojte mi reći
i kada vam preporuči kafanu sa ugla,
ni slučajno- ja sam ga prvi put tamo odvela
i konobarica nam je pjevala
nekakvu veselu dječiju pjesmu
i pokazala nam sliku od svoje ćerke
Nemojte mi reći da se kladio u put u Portugal
Dobro je, sve je dobro…
Ja to već znam i nemojte mi reći
Baš me briga, družite se sa njim po Portugalu
Pijte medicu i jabukovaču,
osvanjavajte sa njim,
prepričavajte tekstove,
srastite sa telefonskom slušalicom.
Nijema i gluha-
ja ne postojim za vaše riječi.
Ne govorite mi.
Ne zanima me i ne čujem.
Naglo mi je posto selektivni sluh.
Njegove riječi tek riječi su prikaze.
Koga se još tiče šta je reko duh.
I ne pričajte mi
da je kuća njegove porodice
i dalje na mjestu.
Grad je malo oštetio crijep,
ali viđaju njegove petkom
i svi su zdravo
mene sustignu u neizrečenom pozdravu
i ja tada čujem sve riječi koje prepoznam
u slučajnim vašim opaskama
njegovih riječi, pisama i misli
I vaša potreba da mi kažete:
gdje ste ga i kad vidjeli
kako ste ugledali njegov korak sa prozora tramvaja
kako je u lokalnom domu kulture čitao odlomke
a vi ste tražili paralele
a paralele su spavale na mom dlanu-
nije moja potreba da sve to čujem.
Ja sam nijema i tvrda
kao to što spava u vašim riječima,
a što se ne da izgovoriti
a što nas dvoje stavlja sa različite strane vaše priče.
Ne zanima me i ne čujem.
Naglo mi je posto selektivni sluh.
Njegove riječi tek reči su prikaze.
Koga se još tiče šta je reko duh.