Vokal jedne od najosebujnijih pjevačica na ovim prostorima toliko je poseban da je ušla i u osnovnoškolsku literaturu. Ime Josipe Lisac nalazi se uz Edith Piaf i Freddieja Mercuryja kada se tumači pojam glasa. To je najbolji pokazatelj toga koliko je obilježila našu scenu, a proteklog petka na jubilarnom Porinu dobila je još jednu potvrdu – Porin za najbolju vokalnu izvedbu. Za „tportal“ je ispričala što misli o smjeni generacija, saradnji s mlađim muzičarima i zamkama na sceni.
Josipa Lisac je najnagrađivanija izvođačica na domaćoj sceni. Dobila je čak 18 kipića Porina, a zadnjeg na ovogodišnjoj dodjeli održanoj u Splitu prije nekoliko dana. Vole je stari, a u srcima je i mlađe publike i mladih glazbenika, onih koji su tek na početku svoje karijere. Nerijetko ističe kako je upravo mladi ljudi nadahnjuju i kako voli osjetiti njihov duh pa bez problema pristaje na saradnju s mladim muzičarima.
– Nove generacije se trebaju pojavljivati, ne može to stati. U krajnjoj liniji to pokazuje moja saradnja s Chui bendom, a oni su trideset godina mlađi od mene. Za njih nisam znala prije godinu i po kad smo krenuli sa saradnjom, ali sam saznala. Sviraju svjetsku muziku. Na Porinu je bilo izuzetno mnogo ljudi koji imaju nekakva nova, svježa muzička razmišljanja, što su i pokazali. Nagrada Porin objedinjuje široku lepezu muzike, što je potrebno. Moraju dolaziti novi. Mi se inspiriramo jedni drugima. Mlađi svijet dolazi sa svježim, novim mentalnim sklopom i muzičkim svjetonazorom, a meni se to sviđa. Sve što ne znam, naučit ću, saznat ću’, ispričala nam je za „tportal“ neponovljiva umjetnica.
Osvrnula se i na muzičare koji danas manje pažnje pridaju vokalnim sposobnostima i pjesmi, a više privlače svojim privatnim životom ili izgledom.
– Ostavit ćemo vremenu da se pokažu. Svaki uspjeh, svaki aplauz mora biti zaslužen. Neko će reći – uspjeti je lako, ali to nije istina, užasno je teško uspjeti. Što si stariji, što idu godine i vrijeme, sve je teže i teže, ali to ćemo ostaviti njima, kako oni razmišljaju. Ostavljam sav prostor onima koji dolaze i tome koliko ozbiljno razmišljaju o sebi, o muzici koju stvaraju, poštovanju prema sebi – kazala je Lisac.
Ranije su muzičari imali više prostora na nacionalnim televizijama i tako su postali ono što jesu danas – isto tako, u vrijeme bivše države imali su mnogo veće tržište, no nove generacije imaju sve blagodati novog doba. Prokomentirala je i je li danas teže ili lakše uspjeti.
– Ako stvarno želiš napraviti nešto dobro, uvijek je teško. I prije i sada. Sad imaš jako mnogo informacija, ali u tome leži i zamka. Kad sam imala 17 ili 18 godina, morala sam teško dolaziti do snimaka, a kad sam poželjela svoj album i da to napravi Karlo Metikoš, to je bilo jezivo teško. Danas ti se čini da nešto pritisneš i dobiješ informaciju, ali u tome je ta zamka. Ipak moraš raditi na sebi, zaintrigirati, zavesti ljude i uvijek ih iznova moraš osvajati. Kad god se popneš na scenu, ti publiku moraš osvojiti. To je teško bilo i nekada i danas. Nije lako biti svoj i stati pred publiku, ali ako vam ljudi povjeruju, s njima dijelite radost umjetničkog stvaranja, a to nije malo – istakla je Josipa.