U to se i publika u prijestonici BiH sinoć uvjerila kroz tri čina predstave, prvi “kukačko-plakačkog karaktera” ili svojevrsni lament nad životom, koji je izazvao salve smijeha u dvorani, drugi čin “kult ličnosti” i najpoetičniji treći čin – “urbani sevdah”.
U dvosatnom performansu uz pratnju klaviriste maestra Ivana Aleksijevića, Rambo je čitao i recitirao najglomaznije stihove iz svog bogatog umjetničkog opusa, te na trenutke i zapjevao, čudeći se da je predstavljao svoju zemlju na Evroviziji. Zapitao je publiku bi li pristala da predstavlja i BiH. Kako je rekao “pošto ne pripada niti jednom od konstitutivnih naroda, mogao bi predstavljati BiH kao neko iz reda ostalih”… Pred kraj drugog čina, kako se umorio, scenu je prepustio Aleksandri Bijelić koja je otpjevala dvije pjesme, te time publici dao vremena za predah.
Po završetku predstave, sa scene je ispraćen uz ovacije i gromoglasan aplauz publike koja je zadovoljna napustila dvoranu, a Rambo je izrazio želju da se ponovo uskoro druže.