Zvanična medicina do 2013. godine nije pronašla lijek za rak, izuzev da usmjerava napore da ga pretvori u hroničnu bolest s kojom će čovjek živjeti duže. Posljednji izvještaj Svjetske zdravstvene organizacije, koji je nedavno objavio NBC, upozorava da će se broj oboljelih od neke vrste maligne bolesti do 2030. godine povećati za gotovo 75 posto. Zdravstveni podaci iz 184 zemlje pokazuju da će broj oboljelih od raka za manje od dvadeset godina u Kini, Indiji i Africi biti u porastu za 78 posto, a u još manje razvijenim regijama taj će porast iznositi blizu 93 posto.
Gdje je u cijeloj priči Bosna i Hercegovina? Jedinstveni registar za ovu bolest ne postoji, te je stoga i tačan broj nepoznat. Međutim, zna se da su u našoj zemlji najučestaliji, ipak, rak pluća, dojke, debelog crijeva, prostate i želuca.
Navedenim surovim statistika SZO pridodano je i istraživanje iz Fred Hutchison Centra za istraživanje tumora u Seattleu (Fred Hutchinson Cancer Research Center) u kojem se naglašava da kemoterapija ne pomaže u izlječenju raka, naprotiv – kemoterapija oštećuje zdravu DNK, kao i nekancerogene stanice, te ih potiče da proizvode molekule koje na kraju proizvode više stanica raka.
Ima li istine u dugogodišnjim naklapanjima da zvanična medicina zna lijek protiv ove opake bolesti, ali ga ipak prešućuje, kako bi farmaceutske kompanije i dalje nastavljale ubirati višemilionske prihode od prodaje skupih lijekova i tretmana? Ovim pitanjem nećemo se baviti u ovom tekstu.
Činjenice su nepobitne; paralelno uz zvanične, a posljednjih godina u porastu većem od 30 posto, djeluju i alternativne metode liječenja raka. Jedan od liječnika koji zagovara alternativni metod liječenja raka je italijanski onkolog dr. Tullio Simoncini. On, naime, smatra da netoksična soda bikarbona (NaHCO3) liječi rak i tumore.
Kako je u zapadnim zemljama onkolozima (specijalistima za rak) zakonom zabranjeno preporučiti bilo koju prirodnu terapiju, već im je dozvoljena jedino takozvana Velika trojka (zračenje-kemoterapija-hirurški zahvat), tako se i dr. Simoncini pridružio grupi kolega iz cijelog svijeta kojima je oduzeta liječnička licenca.
Međutim, on i dalje putuje po svijetu i liječi pacijente. Na naša pitanja je odgovorio po povratku iz Brazila.
Njegova osnovna teorija u borbi protiv raka je da treba spriječiti uzročnike nastajanja raka, a to su fungusi ili gljivice poimenice Candida albicans. Soda bikarbona, za razliku od svih drugih anti-fungicidnih tretmana, na koje gljivice mogu postati imune, vrlo lako se širi tkivom u kojem ima gljivica i veoma lako ulazi u tkivo s tumorom ili rakom. Zbog te svoje odlike, soda bikarbona brzinski dezintegrira tumor. Zbog istih svojstava sode bikarbone gljivice više nisu u stanju praviti štetu.
Decenijama ljudi pokušavaju naći lijek za rak. Temeljna teorija se drži hipoteze da je rak genetska bolest. Vi, međutim, tvrdite da je on gljivična infekcija. Objasnite našim čitateljima šta terapija sodom bikarbonom konkretno podrazumijeva?
– Soda bikarbona je lijek protiv gljivica, jednostavno ubija kolonije gljivica. Nema veze sa Ph. Zamislite ojed – gljivičnu infekciju usne duplje kod beba izazvanu kandidom, u proteklim godinama majke i medicinske sestre mogle su je eliminirati za nekoliko dana. E, pa rak je ojed koji je zašao unutar organizma, u dubinu.
Općepoznato je da je rak debelog crijeva jedan od najčešćih zloćudnih oboljenja kod oba spola. Kod kojeg tipa raka se metoda liječenja sodom bikarbonom do sada pokazala najefikasnijom?
– U liječenju raka dojke, mjehura, mozga, vrata maternice i raka kože. Kod ovih tipova raka postignuti su najbolji rezultati. Također, veliki uspjeh je zabilježen i u liječenju raka prostate, rektuma i raka jetre.
Tokom jednog od svojih predavanja kazali ste da ste, proučavajući rak, primijetili da su sve izrasline raka imale istu boju – bijelu, kao i candida. Kazali ste i to da ona ulazi u naš organizam, uzrokuje rak, uništava organizam i onda eksplodira posvuda. Kako ova gljivica ulazi u naš organizam?
– Sve vrste gljivica ljudskih bića se vrlo malo razlikuju. One mogu ući u ljudsko tijelo sa zrakom, hranom i vanjskim kontaktom.
Kompletan intervju čitajte u printanom izdanju magazina “Azra” (broj 873)