Ljekari opće prakse djeluju kao čuvari zdravstvenog osiguranja: oni moraju odlučiti hoće li vas oni liječiti ili vam je potrebna pomoć specijalista. Porodični ljekar mora poznavati širok spektar tjelesnih i psihičkih stanja, a nerijetko ne može pratiti brz tempo napretka u medicini. Daily Mail pitao je ljekare specijaliste s kojim se krivim dijagnozama svojih kolega najčešće suočavaju.
Neuredan srčani ritam
Osobe koje pate od atrijske fibrilacije, odnosno nepravilna srčanog ritma, imaju pet puta veću vjerovatnost da dožive udar, a što je još gore, infarkt koji je uvjetovan ovim stanjem vjerojatnije će biti smrtonosan. ‘Takvim pacijentima, koji čine dva posto stanovništva, treba propisati antikoagulanse poput varfariona kako bi se spriječilo zgrušavanje krvi i tako smanjio rizik od moždanog udara’, kaže dr. Glyn Thomas, kardiolog u Bristol Heart Institutu. Međutim, ljekari opće prakse često propisuju aspirin, jer se boje lijekova koji povećavaju rizik od unutarnjeg krvarenja. No to nije dobro. Ne samo da aspirin nosi iste rizike od krvarenja, on ne koristi jer ne djeluje kao antikoagulant.
Bol u trbuhu
Londonski gastroenterolog dr. Peter Fairclough kaže kako bez potrebe pregledava puno pacijenata nakon napada u gornjem dijelu trbuha koji su ljekari opće prakse dijagnosticirali kao gastritis. Riječ je stanju kada je želučana sluznica upaljena nadražena kao rezultat infekcije, alkohola ili lijekova, a preporučena je pretraga endoskopija. No najčešće ti pacijenti imaju žučne kamence koji se neće vidjeti na endoskopiji.
‘Rezultati će se vratiti, a pacijent će biti izložen neugodnom pregledu koji košta. Često ljekari opće prakse misle da je napad boli u gornjem dijelu abdomena povezan sa želucem i zahtijevat će neugodnu pretragu. Međutim, dijagnoza žučnog kamenca može se potvrditi vađenjem krvi ili ultrazvukom.’
Naduti želudac
Profesor Gordon Jayson, onkolog iz bolnice u Manchesteru specijaliziran za rak jajnika, kaže kako bi ljekari opće prakse trebali jako pažljivo slušati kada se žena 50-ih godina požali na bolove u trbuhu i nadutost, jer u nekim slučajevima može biti riječ o karcinomu jajnika.
‘Bol od iritiranog stomaka može doći i otići, a bol i nadutost od raka jajnika progresivni su i konstantni. Ako je riječ o stalnoj boli, liječnik treba dogovoriti krvne pretrage na CA 125 – koji proizvode ćelije raka jajnika, iako se nivo tog spoja u krvi može podići i u mnogim benignim stanjima. Iako je rak jajnika među najsmrtonosnijim oblicima raka, u 95 posto rano otkrivenih slučajeva može se liječiti.’ Jedna je studija pokazala da četiri od pet ljekara opće prakse misli da žene s ranim stadijem raka jajnika ne osjećaju nikakve simptome.
Migrena
Dr. Andrew Dowson s londonske bolnice King’s College tvrdi da će mnogi ljekari opće prakse propustiti dijagnosticirati migrenu jer smatraju da ovaj tip glavobolje mora imati auru – simptome poput tamnih mrlja, iskra i cik-cak linije pred očima, koji obično prethode napadu.
‘No u praksi samo 10 posto pacijenata ima auru. Ljekari opće prakse bi trebali prepoznati druge glavne simptome migrene, poput jednostranog lupanja u glavi, mučnine ili osjetljivosti na svjetlo i zvuk. Problem je u tome što će ljekari najčešće pacijentu s migrenom dati lijekove protiv bolova koji neće imati puno utjecaja na njihovu glavobolju. U kliniku nam dolaze mnogi pacijenti čiju su migrenu liječnici godinama krivo dijagnosticirali.’
Ekcem
Andrew Wright, profesor dermatologije na Sveučilištu u Bradfordu, kaže kako pacijenti koji imaju ekcem poput osipa najčešće dobiju kremu poput hidrokortizona koji pomaže ublažiti simptome.
‘No rijetko daju i upute kako to koristiti. Ljekari opće prakse ne objašnjavaju da se krema u tubi od 30 grama daje uz napomenu da se pacijent vrati ako nakon dvije sedmice nema poboljšanja. Pacijent misli da krema treba trajati dvije sedmice pa ne stavlja dovoljne količine. Ekcem postaje još gori pa ih ljekari upućuju na specijalistički pregled. Kad bi liječnici opće prakse davali pravilne upute koliko kreme moraju pacijenti koristiti, umjesto da se od njih očekuje da to čitaju s uputa ispisanih sitnim slovima, sve bi nas spasilo od nepotrebnog trošenja vremena.’
Začepljen nos
Dr. Henry Sharpe, otolaringolog u bolnici East Kent kaže kako se veliki broj pacijenata žali svojim liječnicima zbog začepljenog nosa pa im ovi propisuju antibiotike ili sprej za nos pretpostavljajući da je uzrok nosna kongestija. ‘No začepljen nos može značiti širok spektar problema – od komplikacija devijacije septuma do polipa. Antibiotici neće pomoći ako nije riječ o bakterijskoj infekciji, a sprejevi sa steroidima mogu imati neželjene učinke, od nelagode do krvarenja. Ljekari opće prakse trebaju uputiti pacijenta specijalistu ako se simptomi ne povuku nakon četiri tjedna.’
Bol u ramenu
Profesor Tony Kochhar, londonski kirurg ortoped, kaže kako ljekari opće prakse trebaju uputiti osobu s bolom u ramenima na ultrazvuk prije bilo kojeg drugog tretmana poput antiinflamatorika ili fizioterapije. ‘Anatomija ramena posebno je složena pa ljekari opće prakse teško mogu ocijeniti što je uzrok boli u ramenu. Ultrazvuk može dugoročno uštedjeti novac na nepotrebne uputnice za fizioterapiju ili recepte za antiinflamatore koji također mogu iritirati želudac.’
Sluz u grlu
John Rubin, specijalist za uho, grlo i nos u londonskoj bolnici Royal National, kaže kako vidi puno pacijenata koji su patili od curenja iz nosa, stanja kada se višak sluzi nakuplja u grlu ili stražnjem dijelu nosa. ‘Najčešće je riječ o refluksu kiseline iz želuca koji stvara sličan osjećaj budući da od žgaravice u nekom trenutku pati svaka treća osoba. Umjesto specijalističkog pregleda, ljekari opće prakse trebali bi preporučiti terapiju koja sprečava da se kiselina iz želuca vraća u jednjak.’
Upaljeni i bolni zglobovi
Dr. Andrew Bamji, reumatolog u bolnici Chelsfield Park Hospital, kaže kako se pacijentima s reumatoidnim artritisom, koji uzrokuje bol i otekline u zglobovima, može mnogo bolje pomoći ako se reagira brzo u roku od četiri sedmice nakon postavljanja dijagnoze.
‘Prečesto se to ne vidi na vrijeme pa bolest napreduje uzrokujući veću bol i invalidnost. Bilo bi dobro kad bi ljekari opće prakse uočavali znakove bolesti u njezinim ranim fazama kada se pojavljuju otekline s boli u zglobovima, ranojutarnja ukočenost i pogoršanje boli pred vremenskim promjenama.’ Također, crvena zastava za reumatoidni artritis je anemija – nedostatak željeza – koju ima osam od deset oboljelih. Nažalost, ljekari opće prakse se onda fokusiraju na anemiju, a ne na činjenicu da je ona možda simptom šireg problema.
Natečene noge
Eddie Chaloner, vaskularni kirurg u bolnici Lewisham, kaže kako se pacijentima s otečenim nogama često daju antibiotici, jer se pretpostavlja da imaju infekciju. ‘No to je obično površna upala vena koja se najčešće događa kod proširenih vena, ali se može pojaviti kao posljedica ozljede. Antibiotici tu nemaju učinka. Ako ne postoji nedavna rana, operacijski rez te nama gnoja, infekcija vjerojatno nije uzrok. Ne znam zašto ljekari opće prakse ne vide razliku.’
Debljanje u srednjoj dobi
Christopher Eden, urolog i vodeći stručnjak za rak prostate u bolnici Royal Surrey County Hospital, tvrdi kako mnogi ljekari opće prakse savjetuju pretilim muškarce u 40-im godinama i starijima da provjere holesterol.
‘No muškarci u ovoj kategoriji – srednje dobi i deblji – također su pod povećanim rizikom od raka prostate. Ljekari bi ih trebali uputiti također na krvne pretrage koji mjere PSA – specifični antigen prostate, odnosno protein koji proizvode normalne stanice u prostati. Povišen nivo mogla bi biti marker za karcinom prostate.’
Gubitak sluha
Dr. Myles Black, kirurg na Univerzitetskoj bolnici East Kent, kaže kako je zabrinuta što liječnici opće prakse ponekad objašnjavaju nagli gubitak sluha kao začepljenje smolom ili posljedicu prehlade iako bi to moglo uzrokovati stanje poznato kao senzoneuralni gubitak sluha koji zahtijeva hitno liječenje kako bi se spriječilo trajno oštećenje sluha.
‘Senzoneuralni gubitak sluha razlikujemo od začepljenja uha uzrokovanog prehladom tako što sluh odjednom nestaje u potpunosti i treba brzo liječenje steroidima ako je izazvan infekcijom. Brine me to što pacijenti bespotrebno gube sluh jer njihovi ljekari na znaju dijagnosticirati senzoneuralni gubitak sluha koji se može uočiti jednostavnim pregledom.’