Nema volontera? Nema veze, na sebi ću eksperimentirati!
U medicinskoj se historiji nisu uvijek koristili pokusni kunići, a u nedostatku boljih volontera “ludi” su naučnic u ime znatiželje i napretka obavljali pokuse na sebi. Kako o predmetu istraživanja nisu znali puno, ti su eksperimenti bili opasni, često ludi, a ponekad i smrtonosni.
Zarazio se sifilisom i gonorejom
Slavni britanski ljekar iz 18. stoljeća John Hunter liječio je i Lorda Byrona, Benjamina Franklina i kralja Georgea III. Tada su spolne bolesti bile enigma, a on je vjerovao kako su gonoreja i sifilis dva oblika iste bolesti. Da bi to dokazao, ubrizgao si je gnoj čovjeka zaraženog gonorejom direktno u penis. Brzo je razvio simptome gonoreje, ali i sifilisa, čime je naizgled dokazao svoju tvrdnju. Ono što nije znao je da je pacijent od kojeg je prikupio gnoj imao i sifilis bez simptoma…
Ma, ne treba vama maska na visini od 12.000 m!
Američki hirurg Randolph Lovelace II istraživao je efekte visinskog leta na tijelo tijekom Drugog svjetskog rata. Već je tada razvio masku s kisikom za padobrance, a promatrao je kako ljudi gube svijest nakon skakanje iz aviona na visini od 12.000 metara. Ipak, vjerovao je da su oni mimoze, pa je istu stvar napravio i sam te tek onda preporučio nošenje maske.
Ko je toliko lud da pije koleru?
Medicinski istraživač Max Josef von Pettenkofer iz 19. stoljeća vjerovao je kako sama bakterija nije dovoljna da uzrokuje koleru – bolest koja uzrokuje težak proljev. Zato je sam popio koktel od bakterija kolere iz proljeva preminulog pacijenta. Obolio je u roku dana, no s blagim oblikom. Nije mu bilo žao jer je, bizarno, to činio s ciljem podizanja standarda higijene u društvu.
Zgnječio sebi kičmu uz pomoć atmosferskog tlaka
Britanski genetičar J.B.S. Haldane bio je poznat po svojoj “uvrnutosti”, pa je tako pio solnu kiselinu da vidi kako djeluje na mišiće. Vojska ga je zaposlila da pomogne izlječiti dekompresijsku bolest nakon ronjenja. Umjesto praćenja iskusnih ronioca, sam se upustio u eksperiment u posebnoj komori koju je izgradio, a završio je s teškim ozljedama leđne moždine i probušenim bubnjićima. Slično su radili njegov otac i sestra, a porodični moto mora da im je bio “patnja”.
Dobro da nije sebi ruku odsjekao…
Britanski neurolog Henry Head istraživao je oporavak živaca nakon oštećenja, a neki od njegovih pokusa uključivali su rezanje vlastite ruke te ozljeđivanja živaca, kako bi godinama nakon toga pratio koliko je potrebno da se osjet u ruci vrati. Sve je to činio jer nije bio zadovoljan izvještajima pacijenata s istim stanjem, budući da nisu poznavali medicinski žargon. Drugi eksperiment je bio umakanje penisa naizmjence u vruću i ledenu vodu…
Život na vagi…
Talijanski naučnik Santorio Santorii iz 16. stoljeća doslovno je 30 godina proveo važući se kako bi proučio rad ljudskog metabolizma. Sagradio je ogromnu vagu na kojoj je provodio većinu dana te u detalje bilježio koliko je popio, pojeo, a bilježio je i količine svoje velike i male nužde. Njegove su studije utrle put razumijevanju metabolizma, a i prvi je čovjek koji je redovno vagao svoju stolicu.
Izvor: 24sata.hr