Nismo dogovorili termin za intervju sa Sašom Popovićem, direktorom i jednim od osnivača najveće regionalne muzičke produkcijske kuće “Grand”, ali smo ga, ipak, odlučili potražiti u hotelu u kojem je nedavno boravio u bh. prijestolnici. Povod njegovog dolaska bilo je ocjenjivanje takmičara na Ilidžanskom festivalu 2013., te je u Sarajevu boravio tri dana.
Nakon što smo ga pozvali s recepcije kazao je kako nam tog dana ne može izaći u susret, ali će pristati s nama razgovarati narednog dana u popodnevnim satima. Priznajemo, nismo baš vjerovali da će Saša ispuniti obećanje. Ipak, bili smo sretni kada smo shvatili da nismo u pravu. Možda nas je više od toga obradovala činjenica da još postoje ljudi (na estradi) koji, zapravo, ispunjavaju obećanja?! Stara škola….
A, s takvim sagovornicima uvijek je lako razgovarati. On odgovara na sva pitanja bez ustezanja. Otvoreno govori o greškama, planovima, ciljevima, kolegama, prošlosti, budućnosti, optužbama… Počeli smo s onim što je najaktuelnije – osmom sezonom “Zvezda Granda”, u čiji je drugi krug prošlo 79 učesnika. Od toga je polovina iz BiH.
Ajša Kapetanović, 13-godišnja djevojčica iz Sarajeva, oduševila je i žiri i publiku u pretposljednjoj emisiji “Zvezda Granda”. Znači li to da su se kriteriji ove godine u “Grand zvezdama” promijenili s obzirom na to da je ona najmlađi izvođač koji je ikada učestvovao u ovom projektu?
– Ajša je učestvovala na audiciji za “Zvezde Granda” u Sarajevu i već tada je pobrala simpatije svih koji su tu bili, posebno nas, članova žirija. Jeste maloljetna i dvoumili smo se da li da je damo u takmičenje, ali odlučili smo da joj pružimo priliku. Ako joj ove godine ne damo šansu, morali bismo čekati još neke tri ili četiri godine, kada ona bude imala 16 ili 17 godina. Pa, neka se takmiči. Lijepo je i interesantno za gledatelje, ali i za nju će to biti jedno veliko i lijepo iskustvo.
A, mogla bi otići i na neko drugo muzičko takmičenje. Čini se da ih ove godine ima više nego ikada. Predstavljaju li ikakvu konkurenciju “Zvezdama Granda”?
– Ovo je osma sezona kako radimo “Zvezde Granda” i svi su shvatili da putem ovog takmičenja mogu ostvariti karijeru, profesionalan uspjeh te postati neko i nešto. Neću reći da mogu postati velike zvijezde, jer su za to potrebne godine rada, ali primjer s Giletom je odličan primjer kako neko ko je juče radio za honorar od 30 KM danas sebi može priuštiti stan, automobil, lijep život… Što se tiče ostalih takmičenja, barem kada je u Srbiji riječ, tu su: “X Factor”, “Prvi glas Srbije”. To su takmičenja koja traže pop zvijezdu. Ali, ta muzika kod nas jednostavno nema toliku podlogu, kao što ima folk i nama to nije konkurencija. Mi smo prepoznatljivi i sve što obećamo, kada su u pitanju nagrade i dalja karijera svakog učesnika, ispunimo.
Osma sezona “Zvezda Granda” jedna je od najgledanijih, barem u BiH. Uveli ste čitav niz inovacija, počev od članova žirija?
– Imamo dva stalna žirija, koja će tu biti do kraja sezone, osam ili devet mjeseci, koliko traje takmičenje. Izabrali smo pet članova žirija, jer mislimo da znaju da ocijene i procijene. A, tu smo Brena i ja, poznajemo sve kandidate i ako baš neko promaši od žirija, tu smo da ispravimo situaciju. Drugo, imamo “slijepu audiciju”, što znači da žiri ne vidi kandidate i ocjenjuje isključivo pjevanje, a u nastavku ćete vidjeti šta će još biti. Bit će vrlo interesantno, dosad neviđeno.
Je li bilo teško izabrati onih pet članova žirija i jeste li se plašili kako će se međusobno u onim stolicama slagati Dragan Stojković Bosanac, Šaban Šaulić, Snežana Đurišić, Aca Lukas i Zorica Brunclik?
– Kad smo birali kompozitora i aranžera, Bosanac se “nametnuo” kao osoba koja je za to najrelevantnija, a i već dvije godine je bio u žiriju. Jako dobro poznaje ovaj sistem takmičenja. Kad je u pitanju narodna muzika, nema većih majstora od Šabana Šaulića i Snežane Đurišić, kao i Zorice Brunclik. Ona nikada do sada nije bila u žiriju “Zvezda Granda” i veliko je osvježenje.
Pola gledatelja je prihvata takvu kakva jeste i simpatična im je, a drugu polovinu nervira. Peti član žirija je Aca Lukas i on je za neku mlađu populaciju. Taj profil nam je trebao i sad imamo otprilike sve zatvoreno. Tu smo Brena i ja i nas sedmoro možemo prepoznati talent. Njihovi komentari su veoma interesantni i doprinose velikoj gledanosti. U Srbiji je to uvijek najgledaniji show, ali ove godine je u BiH oborio sve rekorde.
Ove godine ste odlučili doći u BiH. Zašto ste to uradili?
– Prošle godine na našu audiciju u Zrenjaninu je došao Gile (Amar Jašarspahić op.a). Pitao sam ga zar u BiH ne postoji neko slično takmičenje, ali on je rekao kako smatra da su “Zvezde Granda” kvalitetnije i kako je to takmičenje za njega. Prošao je audiciju, počeo da se takmiči i u Bosni je napravio haos. Danas je velika zvijezda, što se vidjelo i na koncertu u Kaknju, gdje je pjevao pred 40.000 ljudi. Kako je on napredovao i došao do pobjede, primijetili smo da se na audicijama u Smederevu, Nišu, Beogradu prijavljivalo mnogo takmičara iz BiH. Neko bi došao iz Zenice, neko iz Tuzle, Sarajeva, Maglaja, Travnika i onda smo odlučili napraviti veliku audiciju u Sarajevu, da djeca ne bi putovala tako daleko. Zapravo smo im pojednostavili čitav taj proces.
I tako se ovog ljeta održala velika audicija u Sarajevu?
– Došli smo i imali blizu 400 kandidata i to veoma dobrih. Moram priznati da sam bio iznenađen kvalitetom audicije. Nije to da kažete da je došlo njih 400 koji žele da pjevaju, od tako velikog broja 300 je pjevalo dobro, 100 je pjevalo odlično, 50 je pjevalo zaista iznenađujuće, a 10-15 vrhunski.
Je li bio neki limit u smislu da je samo određeni broj učesnika iz BiH mogao proći dalje?
– Mi smo iz BiH htjeli uzeti samo 10 kandidata i to je trebao biti limit, ali kad smo poslije vidjeli koliko ima kandidata, onda smo za završnu audiciju umjesto 200 pozvali njih 400, a umjesto 10, na kraju ih je prošlo 79. U ovom drugom krugu od 84 tamičara, pola je iz BiH i to su zaista dobri momci i djevojke.
Zanima nas stav srbijanske javnosti, podržavaju li učesnike iz BiH? Je li nekome smetalo što ste u Sarajevu organizirali audiciju?
– Ne, to je više bilo ovdje u Federaciji. Neki su govorili šta mi treba da dolazimo u Sarajevo. Čak me jedna televizija nazvala četnikom u vunenim čarapama koji pjeva četničke pjesme. A, ja se godinama trudim da taj odnos naših država i nacija održim na jednom profesionalnom nivou, da se te razlike ne osjete. Uostalom, mislim da bh. gledaoci jasno vide podršku srbijanskih navijača, jer oni koji sjede u studiju u Begradu, samo su iz Srbije. Tu još nema publike iz BiH. A, vidjeli ste da, kada neko dobro pjeva, nema veze je li iz Beograda, Ključa, Novog Sada ili Sanskog Mosta. Publika u Beogradu je veoma objektivna. Ako vam kažem da je Gile od 168.000 glasova, dobio 100.000 iz Bosne, a ostalo iz Srbije, onda vam je sve jasno. Koliko je drugoplasirani dobio ukupno glasova, toliko je sama Srbija glasala za Gileta. I zaista ga poštuju i odaju mu priznanje.
Gdje Gile danas najviše radi i nastupa?
– Svuda, u dijaspori, u Bosni, bio je u Leskovcu, u našoj najvećoj diskoteci koja prima 2.500 ljudi i nije moglo da se uđe. Niko ne gleda je li on Srbin, Hrvat ili Bošnjak. Svi ga oslovljavaju sa “Gile, care”. Mislim da je Gile s ovim takmičenjem u 2012/2013 godini više učinio za dobre odnose između BiH i Srbije, nego što su to političari uradili. Vjerujem da će i ovi novi kandidati mnogo učiniti u našem zbližavanju. Govorimo istim jezikom, volimo istu muziku, isti su nam karakteri, ne vidim nikakvu razliku. Što je neko pokušao da nas kvalifikuje kao takve i takve i što je nekome, možda, krivo što dolazimo u Bosnu i radimo audicije, žao mi je.
Ali, “Grand” je najkvalitetnije i najprofesionalnije takmičenje. Nije ni čudo što se ta djeca prijavljuju na naše audicije, jer žele da nešto urade od svog života. Mora da se ulaže u ovaj posao i mora se raditi profesionalno. Ove godine ćemo iz BiH imati veliku konkurenciju. Neko me čak pitao da li sam razmišljao o tome da finale “Zvezda Granda” napravim u Sarajevu?
I jeste li?
– Ako bude bilo nekoliko takmičara u finalu iz BiH, mislim da ćemo mjesto održavanja finala prebaciti ovdje u BiH, u “Skenderiju” ili “Zetru”.
Kompletan tekst možete pročitati u printanom izdanju magazina AZRA (br. 875)