NovostiTeme

Subkulture/Hip-hop:Tužno je da su djeci idoli polupismeni ljudi

Oštrina tekstova, način na koji jedan reper iznosi emocije kroz pjesmu, sloboda pisanja, neograničen izbor tema o kojima se može pisati i još mnogo toga, privuklo je Amara Berbića hip-hop kulturnom pokretu još kada je imao 12-13 godina. Hip-hop je do danas, kada ima 22 godine, postao njegov životni stil. Pri tome ne mislimo na stil odijevanja. Amar ne nosi kačkete, široke hlače i majice. U tom smislu, posve je “običan” momak. Iz mase se izdvaja ljubavlju prema muzici, kojom se intenzivno bavi već četiri godine. U javnosti je poznat pod imenom Kapo FS. Ima i svoj studio, Shock Music Studio. Piše i izvodi sjajne pjesme.

– Njihova tematika obuhvata sve što obuhvata i jedan realan život. Poruka svake pjesme je drugačija, ali se trudim da je ne izostavim i da se svaka individua pronađe. Pišem o sebi, o drugima, svojim i tuđim problemima, izražavam stavove prema nekome ili nečemu – tvrdi Amar.

 Nove generacije

Svaku svoju pjesmu, dodaje, posmatra kao pozorišnu predstavu. Želi da ljudi nakon što je odslušaju razmišljaju o njoj, ne da je samo ugase. Vjeruje da se muzikom može itekako utjecati na svijest ljudi. A, kada bi mogao, šta bi u toj istoj svijesti volio promijeniti? Šta smatra najvećim problemom u bh. društvu?

– Ljudi su umorni. Vide samo ono što im se prikaže putem TV-a. Mislim da bi bilo sasvim dovoljno kad bi svi počeli misliti vlastitim mozgom i samim tim prestali vjerovati lažima. Istina je uvijek bolja. Samo na taj način bi mogli shvatiti šta je, zapravo, problem bh. društva, te promijeniti stanje koje nas koči da napredujemo, kako pojedinačno, tako i cijelu BiH. Svi kao najvećeg krivca navodimo politiku. Naravno, to nije netačno, ali zašto iz godine u godinu ljudi prave iste greške i vjeruju istim ljudima? To bih ja promijenio, ali kao da smo svi postali imuni i kao da nemamo više snage. Međutim, vjerujem da nove generacije (kojima mozak nije ispran) mogu napraviti pomak, pa koliki god on bio – ističe Amar.

Upravo te nove generacije, tvrdi, sve više slušaju hip-hop. Ova vrsta muzike svakim danom stiče nove fanove i među starijima, što ga čini posebno sretnim. Ipak, to još nije dovoljno da bi se od muzike živjelo.

– Gdje god da si, ako voliš to što radiš, dobro ti je, ali ako ne voliš, da si na Marsu, bilo bi ti loše. Što se tiče zarade, e to već ima veze s “mjestom”. S obzirom na to da su kod nas najviše zastupljeni narodnjaci (većina ih tri ne zna sastaviti), ali kupe sve što stignu i guraju mlade i perspektivne ljude sa strane, vrlo je teško da se izboriš (kao reper) za svoj “komad hljeba”. Ponešto se i zaradi, ali mislim da niko u BiH ne živi od toga. Nadam da će u skorije vrijeme neko u ovoj državi odustati od petog po redu mercedesa ili BMW-a i “napraviti” neko mjesto gdje bismo provodili vrijeme, družili se s fanovima te, između ostalog, održavali nastupe.

 O narodnjacima

Kad smo već spomenuli narodnjake, zanimalo nas je šta jedan hip-hoper misli o njima.

– Šta mislim o njima?! Ma ništa konkretno, oni to vole i nek’ vole. Mada mislim da većina tih pjesama zaglupljuje naš “napaćeni” narod. Molim te, kakvu poruku, recimo, jedna mlada djevojka može izvući iz dijela refrena pjesme koji glasi “Al’ kod tebe su još uvijek moje gaćice” i pjesama sličnih ovoj… Gogo, svaka čast! Njoj sličnih je i previše. Ali eto, smiješno mi je da za sebe samu kaže da je… Znaš već šta. U mojim pjesmama možeš čuti samo da mladima kažem da je droga loša stvar, a nikako da kažem djevojci “rodit ćeš mi sina, kralja kokaina” ili da me vidiš na bini nadrogiranog, kako jedva na nogama stojim… Ne, nego vidiš te narodnjake slavne i nadrogirane i pijane i polugole… Mislim da to ne treba da fascinira našu omladinu, ali tako je kako je i šta ćeš.

Ponekad se, dodaje, desi da u pjesmi spomene nekog od njih i iznese svoj stav prema njima. Ipak, to je rijetko. Rijetko u svom muzičkom izražaju koristi i psovke, koje su, nekako, ustaljene u ovom žanru.

– Nekada su psovke neophodne, jer se neke stvari ne mogu reći na drugi način. Ali, to je rijetkost. Učestalo psovanje je samo pokazatelj “osakaćenog” vokabulara.

Amar svoj obogaćuje čitanjem. Radno vrijeme mu ne dozvoljava da to čini svakodnevno, ali u slobodno vrijeme rado poseže za literaturom s historijskom tematikom. Većinu vremena, inače, provodi u svom studiju.

– Trenutno sam fokusiran na završavanje svoj prvog albuma, projekte svojih klijenata, kao i na pridobijanje novih na osnovu kvaliteta, jer ja to mogu ponuditi za razliku od ovih koji “otimaju” od nas mladih, iako više nemaju ideje nizašta, a kamoli za muziku. Tužno je da su nam “vrhovi” na muzičkoj sceni polupismeni ljudi, a još tužnije da su upravo takvi današnjoj djeci idoli.

Njegovi su potpuno drugačiji. I nisu iz svijeta muzike. Od njih, siguran je, nikada neće doživjeti ništa loše.

– To su moji roditelji: Cijelog života se bore da naprave od ničega nešto, da meni omoguće bolji život i upravo takav želim da budem kada jednog dana osnujem porodicu. Podržavaju me u mom poslu i to mi je najbitnije. Mislim da mama većinu pjesama prva presluša, pa tek onda publika koja prati moj rad. I obavezno iznese svoja zapažanja u vidu pohvala ili kritika. Usput, odlična prilika da im se zahvalim… Mama, tata, hvala vam za sve!

[anter]Ples, žargoni, politika[/anter]

– Ne znam nikako plesati, ali imam djevojku koja odlično pleše, pa me ona tu nadopuni. Hip-hop žargoni? To je u Sarajevu i dalje ono mahalski… Riba, dernek, cuga, a politiku niko i ne spominje. Htio ili ne, ponešto znam o njoj, ipak od toga nam zavisi budućnost, koja u ovom trenutku s našim “poštenim” liderima države i nije baš svijetla.

[anter]Omiljeni stih[/anter]

Majko, dobro sam, nemoj da se brineš
Reci starom da suze ne treba da se vide
Kaži sestri da je volim ako ne stignem ja
Reci da se fino ponaša, reci da je gledam ja.