U prašumama Srednje Amerike živi drevni narod Maja, narod koji je prije 800 godina imao jednu od najfascinantnijih civilizacija svih vremena. Iz potpuno nepoznatih razloga, Maje su oko 1200. godine napustile svoje gradove i povukle se u duboke šume poluotoka Yucatan.
Sa sobom su odnijeli i svoja znanja, svojih čudnih, ali nevjerovatno preciznih 17 kalendara. Prema najintrigantnijem od njih, Velikom kalendaru, mi smo 21. decembra prošle godine ušli u novo, bolje doba, vrijeme znanja, višeg nivoa svijesti i harmonije sa samim sobom i prirodom. Jesmo li zaista?
Početkom prošle godine magazin “Azra” je među prvima donio priču o Majanskom kalendaru i fenomenu naziva “21.12.2012.”. Na taj datum završio se Veliki kalendar Maja i jedan veoma dugi vremenski ciklus započet prije 3.800 godina. Čudni hijeroglifi na kamenu, pronađeni u džunglama meksičkog Yucatana, nisu pokazivali ništa poslije. Činilo se da će vrijeme stati, paniku su širili protagonisti pseudonauke te holivudska industrija celuloidnih iluzija.
Tako je prije nekoliko godina u kina došao film katastrofe jednostavnog naziva „2012″, koji je najavljivao pretvaranje Zemlje u rastopljenu loptu, nestanak civilizacije i čovječanstva, te bijeg ljudi u dubine svemira. Film ne samo da je bio loš i prepun filmskih klišea, on je samo dan nakon premijere izazvao i pravu histeriju među gledateljima.
NASA je bila blokirana pozivima uplašenih Amerikanaca, koji su se raspitivali da li će se 21.12.2012. Zemlja zaista istopiti i da li će čovječanstvo nestati kada u Zemlju udari misteriozna planeta Nibiru. Uzalud je NASA slala saopćenja da ništa što se zove Nibiru ne postoji u svemiru i da se ništa strašno neće desiti kada se planete poravnaju u jednu liniju. A Maje su uzalud iz svojih sela u šumama Meksika upozoravale da se nikakva katastrofa ne sprema, i da je 21. decembar 2012. samo kraj jednog doba i početak drugog, boljeg perioda.
Dvije sakrivene činjenice
Pseudonauka i dežurni raspirivači panike, poput britanskog tabloida “Daily Maila”, širili su paniku najavljujući za 21. decembar prošle godine razorne zemljotrese, cunamije, vulkanske erupcije, ključanje okeana i požare gigantskih razmjera.
Kraj je, izgleda, bio blizu, no ništa se posebno nije desilo, prohladnog i dosadnog decembarskog dana. Tlo se nije istopilo pod našim nogama, okeani i vulkani su ostali na svojim mjestima. Svijet je ostao isti kakav je bio, ni bolji, ni gori prije 21.12. decembra 2012. Ili će to možda tek postati?
Oni koji su najavljivali opću kataklizmu prešutjeli su dvije bitne stvari. Kalendar Maja za 21. decembar prošle godine nije predvidio nikakve epohalne katastrofe niti stradanja. Naprotiv.
– Dan stvoren za ravnotežu između dobra i zla, ali slijedeći učenje da dobro uvijek pobjeđuje zlo. Dobro i zlo su otišli na putovanje preko blagoslovljenog lica Zemlje, mjereći naša djela i osobine. Znajte da dobro mora nadvladati zlo našim dobrim ponašanjem – pisalo je na “strašnom” kalendaru naroda Maja.
Prema vjerovanju ovog naroda, 21. decembra prošle godine završio se 19. „baktun” ili period koji je počeo 11. augusta davne 3114. prije naše ere. Dvadeseti baktun, onaj u kojem sada živimo, završit će se 13. oktobra 4772. godine. Ipak, prema sedam proročanstava Maja, novo doba donijet će novi način života i razmišljanja. Ako se osvrnemo oko sebe, vidjet ćemo da je krajnje vrijeme za takvo nešto.
Analiziramo li malo ozbiljnije prošlost, vidjet ćemo da je ljudska vrsta učinila nevjerovatan podvig. Od naprednog roda primata koji su tumarali savanom i sakupljali plodove, ljudi su pripitomili biljke i životinje, izumili oruđa, izgradili građevine i gradove, naučili ploviti morima, pronašli lijekove, stvorili nevjerovatno brze načine komunikacije, izgradili letjelice i otišli na Mjesec. Postali smo dugovječniji, fizički jači, otporniji na bolesti (usporedbe radi, u Starom Egiptu muškarci su bili visoki oko 150 centimetara i živjeli su u prosjeku 22 godine), nismo postali besmrtni, niti ćemo to biti u bližoj budućnosti.
Mali, obični čovjek je i dalje vrlo ranjiv i vrlo prolazan, te ne može živjeti bez hrane i vode duže od nekoliko dana. Ništa se, dakle, nije promijenilo u posljednjih 50.000 godina, osim što je čovjek, paleolitski lovac, mogao pretražiti svoju šumu, uloviti neku životinju za jelo, sve to pojesti i zatim mirno potražiti zaklon da provede noć. Možda se to čini primitivnim i zaostalim, no ne treba se zamajaviti da smo i u 2013. godini, godini društvenih mreža i pametnih telefona, daleko odmakli.
Moderni čovjek, onaj iz spomenute 2013. godine, u suštini radi za otplatu stambenog kredita i za hranu. Za nešto treće, osim sporadične, trivijalne zabave koja samo dodaje dozu iluzije u borbi za goli opstanak, vremena i prostora gotovo i nema. Samo jedan događaj u životu modernog čovjeka, naprimjer, gubitak radnog mjesta, može biti ravan katastrofi. Kako moderni ljudi, posebno oni koji žive u onome što se zove „civilizacija”, ne mogu loviti životinje, niti imaju priliku uzgajati hranu, tako moraju kupiti hranu, i to novcem koji možda nemaju.
Stoga je moderni čovjek, uprkos napretku civilizacija, zapravo, kao nikada prije ovisan o drugima, ovisan o tehnologiji koju ne posjeduje i novcu koji nije njegov. Tako je moderni čovjek stalno u trci za materijalnim dobrima, za novcem i tehničkim uređajima, automobilima, namještajem, nekretninama, novim pametnim telefonima, zaboravljajući, zapravo, ko je, šta je i odakle je. Ljudska vrsta je u trci za materijalnim dobrim zagadila zrak, rijeke, okeane, posjekla šumu, razrovila unutrašnjost Planete u potrazi za rudama, zatrovala biljni i životinjski svijet, te sve što postoji, uključujući i samog čovjeka, podredila profitu.
Mudrac iz Gvatemale
Samo ono što ima svoj ekvivalent u novcu ima i vrijednost. Sve ostalo, uključujući ono duhovno u nama i našem životu, postalo je smiješno i nevažno. Naravno da takav odnos na relaciji duhovno – materijalno nije održiv, ni na srednje staze, a naročito ne na duži period, posebno kada znamo kako su resursi naše planete ograničeni i neobnovljivi. Šta će preostati ljudima kada isijeku šume, te iscrpe rude i naftu? Imaju dva izbora: ili da nestanu ili da radikalno promijene način razmišljanja i okrenu se sebi.
Stare Maje su to znale hiljadama godina prije 21.12.2012.godine. Tog datuma završilo se „Peto Sunce”, period u kojem smo kao vrsta tražili svoj put, te propitivali sebe i svoje mogućnosti, griješeći i kajući su zbog nepravde koju smo sami sebi nanijeli. Period majanskog „Petog Sunca” bio je vrijeme ratova, seoba naroda, revolucija, boli, nepravde, tiranije, materijalizma, oholosti. U ovom periodu smo razvili gradove, izgradili puteve i mostove, izumili nevjerovatna oruđa i snažna, ubojita oružja, te došli do pogrešnog uvjerenja da nas tehnologija čini neuništivim. Tako je čovječanstvo stvorilo jednu psihološku „kulu babilonsku”. Dalje nije moglo ili nije bilo suđeno.
– Mi smo došli na kritičnu raskrsnicu, i mi moramo promijeniti način na koji živimo – rekao je prije dvije godine Pradjed Cirilo.
Ovaj neobični čovjek, pravog imena Cirilo Perez Oxlaj, indijanskog imena Lutajući Vuk, predsjednik je Nacionalnog majanskog vijeća staraca Gvatemale, te predstavnik svog naroda u Vijeću urođeničkih naroda pri Ujedinjenim nacijama. Iako posjeduje velika duhovna znanja svog naroda i odgovore na mnoge tajne koje su intrigirale svijet u vezi s navodnim smakom svijeta 2012., Pradjed Cirilo ne djeluje kao šaman ili vrač. On posjeduje mobitel, živi u kući, vozi automobil i leti avionom, te je neslužbeni ambasador svog naroda u svijetu.
U vrijeme prošlogodišnje histerije u vezi s 21.12.2012., Cirilo je bio najčešći sagovornik zapadnih medija kada je riječ o pitanjima – šta će se desiti kada majanski Dugi kalendar prestane važiti? Uzalud je duhovni vođa modernih Maja govorio da svijet neće nestati i da je 21.12. 2012. samo „Nulti dan” i početak novog, veoma dugog ciklusa, doba koji ovaj drevni i misteriozni narod zove „Šesto Sunce”. Pradjed Cirilo je svijetu podario još jedan zanimljiv izraz, takozvanu „Smjenu vremena”. Odlazak Petog i dolazak Šestog Sunca nije samo statistika, ona označava korjenitu promjenu životne filozofije čovječanstva i načina na koji se percipira svijet.
Drevne mudrosti
Ako je period do 21.12.2012. bio doba intenzivnog tehnološkog napretka, ali i odmicanja od svojih korijena, odnosno okruženja u kojem smo kao vrsta nastali, onda bi doba “Šestog Sunca”, koje je nastupilo prije tačno osam mjeseci, trebalo biti vrijeme povratka sebi, vrijeme odbacivanja materijalizma i vrijeme kada ćemo se vratiti istinskim duhovnim i moralnim vrijednostima. Čovjeka čovjekom ne čini sat na njegovoj ruci, nego misli, želje, odgoj, znanje, sve ono što smo u bjesomučnoj trci za bogatstvom potisnuli u drugi, treći, ili peti plan.
Kako tvrde drevne Maje, dolazi vrijeme gdje će prioriteti biti drugačije postavljeni. Koliko će ta smjena doba trajati, niko ne zna, čak ni duhovni vođa Maja, Pradjed Cirilo.
– Ovaj mehanizirani svijet je otklonjen od prirode i zemlje, potresen i uništen na određenom nivou tokom sati tame. To se možda već dešava u ovom trenutku. Mi smo možda već sada u smjeni doba i proces može trajati tokom dugo vremena. Smjena vremena možda neće biti jedan kataklizmičan događaj, nego cijeli niz takvih… Doba “Tame” bit će pravo vrijeme za meditaciju, vrijeme dok budemo čekali da se kao vrsta adaptiramo na viši nivo svijesti – kaže ovaj mudrac iz Gvatemale.
On, također, govori da će promjena doba oživjeti drevne mudrosti i dovesti mir i harmoniju na našu planetu. Ili možda neće. Drevne Maje govore o fenomenu „Nove zore” koja će doći tokom smjene vremena i perioda mraka, vremena u kojem mi sada živimo i u kojem nastaje ovaj novinski tekst.
– Ako ljudi nastave ubijati i zagađivati, Nova zora neća svanuti – upozorava Pradjed Cirilo, koji također skreće pažnju da je sada kritično vrijeme kada se moramo približiti Zemlji i shvatiti povezanost cijelog života.
– Svi ljudi i cijela porodica moraju biti jednako poštovani, te se moramo pripremiti da vodimo održiv, jednostavan i savjestan život – kaže ovaj duhovni vođa naroda Maja.
Drugačije zaista ne može, vjerovali mi u ovo što on govori ili ne. Dovoljno je pogledati oko sebe, vidjeti šta ljudska pohlepa i trka za bogatstvom čine u svijetu, i uvjeriti se da je tako.
Zašto je Snowden bio u pravu
Jedno od sedam proročanstava Maja kaže da ćemo se odmaknuti od tehnologije i vratiti sebi. Nešto se od toga već desilo u godini na čijoj polovini se nalazimo. U ovoj godini polako shvatamo da nas pametni telefoni čine glupljim i zaboravnijim, mobiteli nas ne povezuju nego udaljavaju, društvene mreže nas čine usamljenim. Ove godine je svijet saznao i za ime Edwarda Snowdena, bivšeg tehničara CIA-e, koji nam je otkrio najmračniju stranu moderne tehnologije, činjenicu da iza svakog ekrana modernih komunikacijskih uređaja stoji neko ko sve prati i nadgleda. Taj neko ne mora uvijek biti osoba dobrih namjera. Tako samo saznali da tehnološka čuda kojima smo okruženi ne postoje da bi nama bilo lijepo, nego da bismo bili kontrolirani i podređeni.
Šta se dešava na Suncu
Poljoprivrednici širom svijeta zadovoljno trljaju ruke. Žitarice, voće i povrće ove godine su rodili veoma obilno. Za to ima i razlog. Zbog pojačane aktivnosti Sunca, još od 1999., na zemlji vladaju suše koje su uzrokovale visoke cijene hrane, a kao posjedicu toga i političke krize i revolucije, poput Arapskog proljeća. Sve ovo su Maje davno predvidjele.
Maje i rat u BiH
Kada je 1521. španski konkvistador Cortes stupio na tlo Srednje Amerike, Maje su znale da on dolazi. Nisu, doduše, znale njegove namjere. To doba trajalo je do 1987. godine. Te godine je, naime, pala Američka berza, što je uzrokovalo turbulencije u svijetu, koje se i danas osjećaju. Maje su, također, kao značajnu izdvojli i godinu 1992., prema njima je tada počelo i posljednje doba kriza i ratova u posljednjem ciklusu. Mi dobro znamo šta ovo znači, i kako je rat u BiH, koji je počeo upravo 1992., bio krvav i užasan.