Nataša Gardašević: Svoje rane iznijela sam na vidjelo da bih pomogla drugim ženama

Piše: Mirela Kukan

U ranom djetinjstvu Nataša je čitala Dostojevskog, pa otud i ime Njezvanova; s pet godina je pisala oba pisma, završila pravo, a trenutno je posvećena zaštiti mentalnog zdravlja kroz NVO „Zajedno smo“, te marketinškom radu na društvenim mrežama, gdje ima 116 hiljada fanova. Upozorava da je pandemija jako ugrozila naše mentalno zdravlje te otkriva kako joj je pas kojeg je udomila pomogao da prebrodi traumu nakon gubitka bebe

 

Crnogorka Nataša Gardašević za svojih 116 hiljada pratitelja na Instagramu poznatija je kao „Njezvanova“. Dostojevskog je čitala još u ranom djetinjstvu, dok se većina njenih prijateljica igrala lastiša i školice. Rođena Nikšićanka živi u Podgorici s mužem i psom. Za sebe kaže da ima mali odabrani krug prijatelja, koje mnogo ne eksponira u javnosti. Vrijeme provedeno s porodicom najviše cijeni. Iako diplomirana pravnica, nove tehnologije su je odvele u digitalne svjetove, pa je danas vlasnica jednog od najpoznatijih Instagram profila našeg regiona. Kada smo je zamolili za intervju, kao iz topa uslijedio je odgovor koji bh. novinari uvijek vole čuti.

– Raspoložena sam da pričam za Sarajevo uvijek!

„Njezvanova“ je Natašin omiljeni roman, jednog od najznačajnijih književnika u historiji svijeta, Fjodora Mihajloviča Dostojevskog. Njetočka je djevojčica koja je svoj svijet našla među knjigama, pa nije ni čudno što se Nataša s njom identificirala. Njen rani interes za rusku literaturu javio se još u osnovnoj školi, a kasnije je prerastao u strast i opsesiju.

– Mišljenja sam da se, zapravo, u najranijim godinama i definišemo kao ličnosti, da se poslije samo oblikujemo i dorađujemo. Ali taj glavni materijal je rano djetinjstvo – uvjerena je harizmatična sagovornica „Azre“, koja na svojim društvenim mrežama bez dlake na jeziku komentira aktuelne, uvijek turbulentne pojave na balkanskoj sceni.

Taj glavni materijal o kojem govori satkan je u njenom rodnom Nikšiću, gradiću gdje joj je baka, majčina majka, radila u državnoj biblioteci.

– Vodila me je često sa sobom na posao kao djevojčicu, doslovno sam rasla među knjigama i još jedan putokaz ka Njezvanovoj je i taj podatak. Nekako sam se među tim rafovima osjećala najsretnijom. Znala sam da čitam i pišem oba pisma s pet godina, i latinicu i ćirilicu, pa sam samim tim čitala od najranijih godina. Prije prvog razreda sam se zanimala za knjige. Kad je riječ o pravu, mogu da kažem da sam veliki ljubitelj svog poziva. Studirala sam na Državnom univerzitetu i diplomirala  s prosječnom ocjenom 9,67. Radila sam i kod advokata i u Ministarstvu pravde, imam iskustva i s poslovima u oblasti berze, gdje sam radila za stranu kompaniju na španskom i engleskom. Također sam radila u struci i u nevladinom sektoru, u oblasti ljudskih prava. Trenutno sam najviše posvećena djelatnosti u nevladinoj organizaciji „Zajedno smo“, koja se bavi mentalnim zdravljem, a osim toga radim marketing na društvenim mrežama – pojašnjava Nataša, koja je prvo prije desetak godina na Facebooku bila Njezvanova, pa onda na Twiteru, a, objašnjavala je već u intervjuima kako je, „Instagram bio dobra eskalacija lika koji je sam sebe stvorio iz mene“.

Marketing o kojem govorite prerastao je u 116 hiljada pratitelja na Instagramu. Kako?

– Počelo je kao igra, kasnije se u hodu pokazalo da je video kao format najviše odgovarao mom izrazu i da me publika tako najbolje percipirala, te sam svjesno nastavila da ono što imam da kažem publici, pakujem u format videa. Internet je takav da se informacije velikom brzinom prenose, tako da sam, počevši od šale došla do momenta kad sam veliki broj pregleda i pratilaca iskoristila da obrađujem društveno korisne teme.

U medijima Vas predstavljaju, uglavnom, kao crnogorsku internet senzaciju, koja nije klasična blogerka, youtuberka za promociju lifestyle savjeta, već na satiričan i duhovit način obrađujete društvene teme, a posebno one “ženske”. Koliko ste zadovoljni onim što postignete? Bude i negativnih reakcija?

– Bavim se prvenstveno društveno važnim temama. Smatram da cipele i haljinu svako sam umije da kupi kako mu najbolje odgovara. Ipak, ja prioritet dajem mentalnom zdravlju i onim vrijednostima koje uključuju dobre namjere i moral, jer je to danas najviše na udaru. Nemoguće je raditi išta, ikada, igdje, a biti bez kritike ili dijela publike kome se to ne sviđa. Jako sam zadovoljna kako ljudi reaguju na teme kojima se bavim, na povjerenje koje mi ukazuju i na rezultate koje zajedno postižemo.

U jednom od intervjua rekli ste da su Vam aplaudirali i oni koji Vas razumiju i oni koji ne, ali zahvalili ste se i jednima i drugima, jer Vam to donosi novac. Još jedno sigurno često pitanje koje čujete, ali i javnosti najzanimljivije: Kako taj posao donosi novac?

– Tako što platiš reklamu 😊,  s tim sto sam ja prepoznata po tome da prvo dobro odmjerim je li to nešto što je zdravo, korisno i što bih sama koristila pa tek onda ugovaram kampanje. Digitalni  marketing je preuzeo apsolutni primat i sve više uzima maha. Blogeri i influenceri rade ono što je nekad radila televizija. Ali, sa svakim vremenom dolazi nešto novo, te ovo smatram povoljnim i korisnim. Veoma brzo živimo, i to nam omogućava da se u hodu informišemo o onome što nas zanima.

Odakle crpite inspiraciju?Je li humor nešto što se stječe i razvija ili je ipak urođen “talent”, jer u Vašem poslu je zaista komunikacijska sposobnost i smisao za humor ključ uspjeha?

– Svaki urođeni talent se razvija i nadograđuje da bi za rezultat imali uspjeh, u suprotnom ste samo imali šansu koju niste iskoristili.

Jeste li Vi feministkinja i zna li se, prema Vama, muško-ženska granica u današnje doba ili ona postoji još samo (donekle) na ovim našim balkanskim prostorima?

– Ne volim nikakvo etiketiranje, ali ga s gledišta psihologije razumijem, to je puka urođena potreba za pripadanjem. Smatram da je na ovim prostorima patrijarhat uzimao danak i da to samo ima i svoje posljedice.

Gledali smo neke od Vaših reklama koje zaista nisu „već viđeno“, ali postoje i neke kritike. Navodno ste, ubjeđujući jednu od agencija da Vas angažira za promociju, sebe opisali ovako: “Ja da saksiju na glavu stavim i narod bi je stavio”. Je li to tačno?

– Ahahahaha, nikad nikoga nisam ubjeđivala da me angažuje, to je apsolutna izmišljotina, ali kad ste javno eksponirani, ljudi vole da prave senzacije, naročito ako ste kao ja dosadni, ne pravite skandale i samo radite svoj posao. To je prosto takva vrsta posla. Osvrnite se na cjelokupan sadržaj koji plasiram godinama, pa mi recite jesam li ikoga uvrijedila ili sam, ipak, radila besplatno za dobrobit svih. Ljudi vam sve oproste osim kad se izdvojite. Meni ni to ne smeta. Djela govore glasnije od riječi.

Vi posebno promovirate prevenciju suicida. Otkud baš ta tematika?  Kako je došlo do osnivanja NVO “Zajedno smo”, čija ste predsjednica?

– Osnovna misija NVO “Zajedno smo”  jeste prevencija suicida i  podizanje svijesti o važnosti mentalnog zdravlja. Osnovana je zimus s tom idejom. Obezbijedila sam više od 100 terapeuta koji su besplatno pomagali ljudima kojima je to bilo potrebno, a koji nisu u prilici da sebi plate takvu vrstu pomoći. Corona nas je malo usporila, ali svakako imamo sjajan plan koji uključuje i radionice, tribine, SOS liniju, itd.

Koliko je problem suicida općedruštveni, pogotovo u svjetlu trauma koje globalno na ljude ostavlja pandemija Corona virusa?

– Radeći na ovome i prije pandemije, i u toku trajanja karantina, a i sad, nažalost, moram da konstatujem da se stanje mentalnog zdravlja znatno pogoršalo. Prema broju ljudi koji traže da im obezbijedimo pomoć, koji pišu i obraćaju mi se, zaključujem da je mentalno zdravlje pandemijom ugroženo. Stalna finansijska neizvjesnost, stalna panika i potenciranje straha od smrti, odsustvo čak i privida kontrole nad situacijom značajno su nas sve ugrozili. Mnogo ljudi mi piše i traži pomoć.

Ukoliko želite odgovoriti, a prije svega uz izraze najiskrenijeg saučešća, slobodni smo pitati, jer smo vidjeli i Vašu nedavnu objavu nakon gubitka bebe, da ste i sami bili toliko slomljeni da ste željeli da niste živi. Terapija je bio pas kojeg ste udomili. Šta se dogodilo?

– Dijete sam izgubila u septembru prošle godine i to mi je jako teško palo. Krenula sam na terapiju kod terapeuta, jer sam bila depresivna i anksiozna i kad sam bila bolje, odlučila sam da o tome govorim javno da bi sve žene koje se nađu ili su se našle u toj situaciji znale da nisu same, i da je neko iz toga izašao. Tako sam i došla na ideju da osnujem NVO koja će se baviti mentalnim zdravljem, jer mi se čini da u sistemima najmanje vode računa o tome. Nije mi bilo lako niti mi je sad lako da govorim o tome, ali smatram to društveno korisnim pa sam svoje rane iznijela na vidjelo. Udomila sam nakon toga psa ženku, koja mi je nametnula disciplinu i odgovornost, prije svega, te dala bezgraničnu ljubav koja me je iscijelila. Smatram je članom porodice.

Potcrtavate posebno da je “odsustvo empatije psihopatologija”. Koliko je zaista empatija važna i koliko smo toga uopće svjesni?

– Ne govori se dovoljno glasno o tome. Odsustvo empatije jeste psihopatologija. I to je rekla nauka, Nataša je samo čitala 😊 . Izgubili smo je dosta, a to je destruktivno. I nije dobro za nas same, a kamoli za nadolazeće generacije.

Imate li neku poruku u Vašem stilu za naše čitatelje u BiH?

– Burek je i sa sirom.😊😊

Posvađasmo se je li srpska ili crnogorska salata i niko ništa ne pojede

Nataša Gardašević satirično je na društvenim mrežama objasnila i balkanske prilike iz ugla posljednjih turbulentnih dešavanja u Crnoj Gori. Hiljade ljudi pogledalo je njen urnebesni video „Ruska salata“.

-Bila sam vam sad na jednom seminaru zemalja regiona, to su bivše ove jugosolovenske zemlje, posvađale smo se za ručkom kad smo sjele. Svaka sa švedskog stola uzela ono što voli, i ja velim: „Šta ste to uzele?“. Ova veli: „Ja uzela srpsku salatu“; ova „Ja hrvatsku“; ova: „Ja bosansku“, a nisam ni ja bez iđe ikoga i ja rekoh: „Ja sam uzela crnogorsku salatu“. Mada sam vidjela da je to ruska salata, svi smo uzele iz iste činije. To je nama majka pravila kad su praznici i kad se ima para. A ja da ne ispadnem opet najpametnija, da se ne dokazujem, pitam: „Šta stavljate vi u tu salatu, kući kad je pravite“? – „pa, majonezu, pa kiseli krastavac, pa kuhano jaje, pa mrkvu, pa krompir…“

Mmmmm…, rekoh, – „da, da, da, nisam to nikad probala, a kako znaš ti da je ta srpksa, da nije ova moja crnogorska?“: Ona veli: „Zato što pjeva ‘Bože pravde’!“ Ja rekoh: „Boga mi i ova moja pjeva „Oj svijetla majska zoro“. I onda tu svaka za svoje, posvađasmo se jade moje, svašta jedna drugoj rekosmo  i ništa jele nismo. Niko ništa pojeo nije, mada to nije ni bitno. Važno je da svako zna porijeklo svoje salate – isrpičala je Gardašević u video klipu.

Očekivano, izazvala je brojne komentare i lajkove među kojima je bilo i srpskih, i crnogorskih, i bosanskih.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti