Davorin Popović, dobri duh Sarajeva: Pjevača su svi voljeli i slušali! Pa

2,5K

I danas se prepričavaju mitovi i legende o njemu. Gdje god se pojavio unosio je vedrinu, zezanciju. Brojni političari su prihvatali šta im Pjevač kaže

 

Piše: Mladen Dakić

 

Penjem se uz Điđikovac, negdje na pola puta, već se uspuhao, zvoni mobitel „Dakiću, možeš li mi nešto napisati za idući broj „Azre“? Kad čuješ o kome, sigurno me nećeš odbiti“. Hajde, dobar uvod, o kome? O Davoru, rođen je 23. septembra, kad mi izlazi novina, molim te!“

I šta ću, to se ne može odbiti.

 

Unosio vedrinu

 

Ima jedan grad, najljepši na svijetu. Ime mu je Sarajevo. A među onima koji su ostavili pečat u Rajvosa, neizbježno je i ime Davorina Popovića, legende, čovjeka o kojem nikada nisam čuo lošu riječ, neku zamjerku…

Bio je dobri duh grada, gdje god se pojavio unosio je vedrinu, zezanciju. Ma, najlakše je reći svi su ga voljeli.

Kao da ga sad gledam kako sjedi ispred FIS-a, čupka one svoje brkove, ko god prođe, on nešto dobaci…

I danas se prepričavaju mitovi i legende o njemu. Tako, naprimjer, kada je jedan naš političar bio u Beogradu visoki političar u Skupštini one države koje više nema, kažu da je Davor ulazio bez kucanja.

Tako se pričalo dugo da je on spomenuo Olimpijske igre, dok je sjedio negdje u kafani na Trebeviću s Emerikom Blumom, Uglješom Uzelcem…

Velika faca

Pa, ona priča kada je u Sarajevo dolazio, tada šef države ili Vlade, ne mogu se više sjetiti, uglavnom velika faca, koji je „zaglavio“ s Davorom i ekipom u kafiću „Davor“. Kažu, potjera bila prava. Sve se diglo…

I kako je napisao Mufid Garibija, poznavalac historije grada, nema građanina Sarajeva, a čini se ni cijele bivše Jugoslavije, koji nije čuo za Davorina Popovića i njegove „Indexe“. Sarajlija, kakav je i bio, sa svojim manirima i specifičnim temperamentom, obilježio je vrijeme u kojem je živio ne samo kao muzičar, nego i kao sportist. Pošto je živio u Mis Irbinoj, u samom centru Sarajeva, u neposrednoj blizini bio mu je FIS, pa je njegov život vezan za ovaj komšiluk, gdje je trenirao, pjevao i družio se.

Zna se da se bavio rukometom, pa da mu je dosadilo, zbog čega je krenuo u košarku. Igrao je za „Mladu Bosnu“, koja će se kasnije preimenovati u KK „Željezničar“. Odigrao je brojne utakmice i ostavio takav trag kao plejmejker i bek, da se smatra jednim od najvećih košarkaških potencijala Sarajeva.

Sigurna karijera

– Malo je poznato da je s Bošom Tanjevićem osvojio i juniorsko prvenstvo Jugoslavije i pred njim je bila blistava košarkaška karijera. Bez obzira na taj potencijal, temperament koji je u njemu ključao nije mu dao da se posveti sportu, nego ga je nagnao da se okrene muzici kao velikoj ljubavi. Rijedak je to primjer da se neko tako talentovan i izgrađen okrene od sigurne karijere i ode drugim putem. Ne bi Davor bio to što jeste da nije bio nepredvidiv, srčan i dosljedan – ističe Garibija.

Apsolutni sluh koji je posjedovao i poseban glas su ga brzo lansirali.  Prva grupa u kojoj je bio zvala se „Pauci“, a zatim će s legendarnom grupom „Indexi“ ostaviti neizbrisiv zvjezdani trag, da će postati jedan od najpopularnijih, ako ne i najpopularniji muzički sastav Jugoslavije, a da ne govorimo o Sarajevu.

Slobodno možemo kazati da je Davor s „Indexima“ postavio temelje sarajevske muzičke škole. Imao je mnogo nadimaka, jedan od najpoznatijih je Pimpek po jednoj izraslini kod uha, koju je dobio još kao dijete, kada su mu vršnjaci dali taj nadimak.

Totalna avangarda

 

U sarajevskoj gradskoj raji, kojoj je uvijek pripadao, odmilja su ga zvali Dačo. Interesantno je da je sam sebi dao nadimak Pjevač, odnosno, kada bi ušao u ozbiljne priče, znao je reći: „Da ti Pjevač nešto kaže…“.

 

Muzički put nije bio tako lagan. Zajedno s prijateljima iz grupe sam je prebacivao instrumente u Slogu, gdje je pjevušio i gdje su se uvježbavali. Njihov put je išao preko FIS-a do Skenderije, i dalje preko BiH i Jugoslavije u svijet.

– Šezdesetih i sedamdesetih godina će svojim pjesmama zasuti radio i TV stanice, kafiće i klubove, kao najpopularniji jugoslavenski sastav. Nezaboravni su hitovi tog vremena, a naročito „Plima“ i „Negdje na kraju, u zatišju“, totalna avangarda, koji će kreirati jedan sasvim novi muzički izražaj. Ostale su tako poznate sve do danas – pojašnjava Garibija.

Veliku popularnost donijele su pobjede na festivalima, ali njegov šarm i gradski mangupluk davali su mu prepoznatljivu osobenost zbog koje je bio svugdje voljen, a naročito tamo gdje je to najteže biti, u svom rodnom gradu.

Prepuna sala

– Nakon dugo godina rada u muzici izbacuje prvi solistički album „Svaka je ljubav ista osim one prave“. Iako je album solistički, odsvirali su ga „Indexi“. Predstavljanje tog albuma u Skenderiji 1976. godine i koncert bili su historijski. Prepuna sala sa 12.000 oduševljenih fanova, u tonovima prekrasnih pjesama i scenom u ružama, koju je Pjevač lično dizajnirao, bili su znak novog zamaha Davorina Popovića i „Indexa“. Mora se reći da je tada Sarajevo bilo oblijepljeno njegovim slikama, koje su postavljali i sami građani. To je zasigurno bio jedan od najljepših koncerata koje je imao, koji se još rado spominje u društvima Sarajlija koji pamte ovaj događaj – podsjeća Garibija.

Ubrzo poslije koncerta otvorio je kafić „Davor“, koji će postati najpoznatije mjesto okupljanja u Sarajevu. Pjevač je lično osmislio i interijer. Naime, pisma koja je dobivao od svojih fanova pretvorio je u tapetu s crvenom pozadinom i bijelim slovima. Ljubav prema sportu nije presušila, pa je njegov kafić imao i klub malog fudbala „Davor“, koji je nizao pobjede i uspjehe na turnirima.

Važno je napomenuti i da je bio član uprave KK „Bosna“ u vrijeme kada je „Bosna“ postala prvak Evrope.

Velika popularnost

Svoj nestašluk pokazivao je i na koncertima van Jugoslavije, pa se tako pamti i koncert u Rusiji, kada je prema uputstvu vlasti SSSR-a trebao imati repertoar sačinjen od vlastitih pjesama bez zapadnjačke muzike. Međutim, vidjevši atmosferu, okrenuo je na pjesme bendova sa Zapada, što je izazvalo pravo oduševljenje i pobunu u sali. Srećom, velika popularnost, a i politička vještina koju je imao, pomogli su da u ovom svom buntu prođe bez posljedica, otkriva Garibija.

Bilo je pravo zadovoljstvo sjediti s njim u društvu i slušati šta priča. Uvijek je okupljao raju oko sebe. Imao je otvorena vrata kod brojnih političara koji su pomno slušali šta im Pjevač kaže. Dobitnik je i Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Uz njega su uvijek bili supruga Sanja, njegova istinska ljubav, i sin Dario.

Umro je 18. juna 2001. godine. Sahranjen je u Aleji velikana na groblju Bare u Sarajevu.

I baš nedostaje!

---

---

Sarajevo je naša snaga

– Ostao je vjeran svom Sarajevu i u najtežim danima agresije na BiH i opsade Sarajeva. O svom voljenom gradu jednom je ovako kazao: „Za mene Sarajevo i svi ljudi ovdje puno znače. Sarajevo je smisao ‘Indexa’ i naša snaga“ – navodi Garibija.