Čovjek kojeg je Tito podržavao: Holivudska životna priča Emerika Bluma

Piše: Redakcija

Blum Emerik

 

Diplomirao u Pragu na Visokoj tehničkoj školi . Iz zatvora u Staroj Gradiški uspio pobjeći 1944. godine. Imao problema s Državnom bezbjednošću. Kompanija upošljavala 44.000 radnika i proširila se na sve kontinente

 

 Piše: Mladen Dakić

Udruženje poslodavaca FBiH donijelo je odluku da će dodjeljivati nagradu za najboljeg poslodavca, koja će se zvati „Emerik Blum“. Ovo je priča o velikom vizionaru, čovjeku koji je uradio bezbroj sjajnih stvari za Sarajevo, ali i BiH.

– A naš grad i zemlja kroz svoju historiju iznjedrili su ljude velikog formata. Oni su svojim vizijama, a posebno realizacijom, učinili da Sarajevo bude prepoznatljivo – navodi arhitekt i poznavalac historije Sarajeva Mufid Garibija.

U novoj historiji nije se pojavio takav vizionar i privrednik, koji je svojim znanjem i velikom organizatorskom sposobnošću utjecao na privredni, ali isto tako i na sportski i kulturni napredak.

Taj vizionar bio je sarajevsko dijete Emerik Blum. Rođen je u jevrejskoj skromnoj i poštenoj porodici 7. augusta 1911. godine, a osnovno i srednje obrazovanje stiče u rodnom gradu. Dalje školovanje bilo je u Pragu od 1930. na Visokoj tehničkoj školi, gdje je diplomirao elektrotehniku 1936. i tako mlad vratio se u svoje Sarajevo. Bio je uposlen u Centralnoj rudarskoj direkciji, gdje ga je zatekao i rat.

Prognan u logore

– Još tokom školovanja u Sarajevu i Pragu bio je aktivan s naprednim idejama. Nije odgovarao ustaškim vlastima, pa je s brojnim Jevrejima bio prognan u logore. Više je logora promijenio, a na kraju su ga prebacili u Jasenovac. Kako je bio vješt inžinjer i veoma obrazovan, radio je na održavanju jedne od starih centrala, a potom su ga prebacili u zatvor u Staru Gradišku, odakle je uspio pobjeći 1944. godine – navodi Garibija.

S nekoliko drugova u starom čamcu uspio je pobjeći preko Save, prešao je rijeku, te se priključio Narodnooslobodilačkoj borbi. Kao vrhunski intelektualac, i prije svega antifašist, u doba socijalističke vlasti obavljao je niz funkcija i brzo postao načelnik Ministarstva industrije BiH, a kasnije i pomoćnik ministra elektroprivrede tadašnje Federalne Republike Jugoslavije.

Bio je pokretač i osnivač „Energoinvesta“. Ujedinio je dvije firme, jednu u kojoj je bio direktor „Elektroprojekt“ i drugu „Elektromont“. Tako je nastao čuveni „Energoinvest“.

Svojim inžinjerskim vizijama uspio je napraviti kompaniju koja će upošljavati 44.000 radnika! Proširit će je na sve kontinente i bit će aktivna u 50 gradova širom svijeta.

Česti su bili susreti s Titom

Natprosječno inteligentan

– Za njega je govoreno da je bio natprosječno inteligentan s veoma skromnim načinom života. Ono što ga je krasilo jeste da je bio pristupačan kolegama i radnicima, te izuzetno pošten. Njegove vizije nisu mogli pratiti čak ni oni koji su s njim bili u Komunističkoj partiji. Zbog toga je često imao problema, a najveći je bio s Državnom bezbjednošću, i to kada je stipendirao mlade, a posebno kada su stipendije počeli dobijati i studenti s Orijentalnog fakulteta. Ispostavilo se da je u svemu bio u pravu. Studente s orijentalnih fakulteta slao je u predstavništva u brojnim zemalja i tako je svoj lični projekt „Energoinvest“ učinio čuvenim i u zemljama trećeg svijeta. Od Državne bezbjednosti uvijek su ga spašavale kolege iz Centralnog komiteta, čiji je bio član i govorio je kako bi, da njih nije bilo, on završio u zatvoru – navodi Garibija.

Kao nosilac Partizanske spomenice 1941. i učesnik NOB-a dobro je poznavao Tita, koji ga je razumio i davao mu podršku, u želji da napravi sarajevsku firmu koja će biti prva u tadašnjoj zemlji. A 1966. dolaskom Tita u Sarajevo, Imre je, kako su ga njegovi prijatelji zvali u Sarajevu, izložio projekt razvoja „Energoinvesta“. To je bila zvanična pobjeda nad onima koji ga nisu voljeli. Tada mu je Tito uz srdačan zagrljaj rekao da samo nastavi svojim putem.

Poseban vagon

– Koliko je bio jednostavan i siguran u svojim idejama, najbolje pokazuje kada je jedan veliki teret „Energoinvesta“ od 300 tona trebao otići za Sovjetski savez. Napravljen je poseban vagon, koji se nije mogao napraviti u fabrici „Vaso Miskin“, nego u Kraljevu. Bio je u jednom komadu i tako natovaren na vozu morao je da dođe do Luke Ploče. I sam je sjeo u lokomotivu i s mašinovođom došao do Ploča – ističe Garibija.

Zaslužan za osnivanje Collegiuma Artisticuma

Ne možemo zaobići i činjenicu da je upravo Blum sa svojim prijateljima Oskarom Danonom i Ismetom Mujezinovićem osnovao Collegium Artisticum. To je samo jedna nit njegove blizine s umjetnošću koju je gajio u sebi. Tako nije ni slučajno da je za njega, pored svega, govoreno kako je bio i umjetnik.

Podržavao KK „Bosna“

Sportom nije bio mnogo zanesen. Ali, kako je pratio utakmice Košarkaškog kluba „Bosna“, koja je postala i prvak Evrope, kada je evidentan bio njen uspon, to se promijenilo. A mnogi će reći da je i za to imao velike zasluge, pružajući im nesebičnu podršku.

Pokretač ideje o ZOI’84

Bio je i jedan od pokretača ideje da se organiziraju Olimpijske igre u Sarajevu. Znao je da Bosna i Hercegovina, Sarajevo i njegov „Energoinvest“ to mogu organizirati.

Gradonačelnik Sarajeva

Stalno je mislio na svoj „Energoinvest“, pa i kada je bio gradonačelnik, bio je u Upravi. Razvijao ga je tako brzo i široko sve do momenta kada je umro, 24. juna 1984. godine, i to na mjestu gradonačelnika u vremenu kada su te naše olimpijske igre bile proglašene najbolje organiziranim u svijetu.

Vitez legije časti Francuske

Dobio je veliki broj nagrada: Orden za hrabrost, Orden Republike sa srebrenim vijencem, Orden Republike sa zlatnim vijencem, te Šestoaprilsku nagradu. Posebno odlikovanje je dobio s titulom Viteza legije časti Francuske.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti