Svi kažu da su debeli ljudi veseli, šaljivdžije… sretni… to je zabluda! Ništa drugo nam ne preostaje nego da budemo takvi, da se trudimo na sve moguće načine da se dopadnemo ljudima. Prestanak pušenja i lijekovi su ubrzali taloženje kilograma. Organizam je počeo da divlja i ja sam uviđao da gubim konce i da više ne vladam situacijom. Želim i moram biti iskren do kraja i reći da je moja transformacija krenula iznutra prema vani, od duhovne ka tjelesnoj, jedna drugoj su bile uzrok i posljedica
Foto: Adis Nović
Skinuti suvišne kilograme nije nimalo lagan zadatak, posebno ako se osoba oslanja isključivo na sopstvene snage i volju. Ljudi se često povrgavaju raznim dijetama da bi izgledali fit i osjećali se zdravo, ali, kada imate višak koji se mjeri u desecima kilograma, onda je vrijeme da se crvena lampica upali i ne prestaje gasiti dok se problem ne riješi. Bh. glumac Damir Kustura jedan je od onih koji je odlučio da živi, nakon što je sa svojih 160 kilograma shvatio da, ukoliko nastavi s dotadašnjim životnim tempom, neće daleko dogurati. Odlučio se za Neinvazivnu liposukcijsku prehranu i danas je drugi čovjek. Što bi se u narodu kazalo, “nema ga pola”. Damir je samo za magazin “Azra” otvorio dušu, otkrio kako se osjećao sa 160 kilograma i šta ga je najviše podstaklo da se odluči na mršavljenje.
– Velika je to borba. Sve više sam uviđao da sam sa svojom gojaznošću stigao do Hamletove dileme: “Biti ili ne biti”. Naravno, prvi korak da se u takvom stanju pokrenete je izuzetno težak. Ja sam bio praktično invalid. Najgora stvar je kada ti i nepoznati ljudi komentiraju tvoje stanje. Dešavalo mi se, ljeti, na vrućinama, da preznojen, mokar, sjednem na klupu da odmorim, jer ne mogu da hodam, i nailazi neki djed i komentariše: “Kad je meni ovako teško, mogu misliti kako je tebi s tim kilama”, pri tome on ima više od 80 godina, a ja ni 40… Kolega i prijatelj Rusmir Efendić jednog dana me je nazvao i vrlo odlučno rekao: “Daj, bolan, da vidim s Pjerom i Jasnom (Žalica), ima ovaj Mandra, Pjer čudo napravio”. Tako je i bilo. Na Pjerovu preporuku stupio sam u kontakt s gospodinom Kenanom Mandrom. Objasnio sam cijelu situaciju. Trebalo mi je nešto brzo i efikasno s brzo vidljivim rezultatima, kako bih dobio motivaciju da nastavim dalje. Ubrzo se uključio cijeli tim Neinvazivne liposukcijske prehrane i International Healtha, Anisa, Berina… – kaže nam Kustura na početku razgovora.
Uzroci dobijanja suvišnih kilograma se razlikuju, od osobe do osobe. Šta je Vama predstavljalo okidač za gojenje?
– Ja sam već jednom imao veliku transformaciju, kada sam smršao 38 kilograma. Ali, kada sam se vratio na stari način života i ishrane, lagano, s godinama, kilogrami su se vraćali. Također, prije nekoliko godina dijagnosticiran mi je reumatoidni artritis, svi zglobovi, posebno koljena, bili su u haosu. Prestanak pušenja i lijekovi su ubrzali taloženje kilograma. Organizam je počeo da divlja i ja sam uviđao da gubim konce i da više ne vladam situacijom. U jednom momentu sam odbacio terapiju (lijekove) na svoju ruku i nastavio s tabletama protiv bolova kada ih nisam mogao izdržati. Veoma često sam posezao za tabletama i praškovima protiv bolova i uzimao sve veće doze.
Je li Vas višak kilograma sputavao i na koje načine?
– Ma kako da nije, to je teško opisati bilo kome ko nije imao problem. Energija je uvijek na minimumu, nisam se nikada mogao naspavati. Tek što se probudim meni se spava, po cijeli dan sam kunjao. Problem mi je bila vožnja, često mi se za volanom spavalo, na duže puteve sam se teško odlučivao da idem. Nisam mogao dugo hodati niti stajati na nogama, do desetak minuta… Za moj posao je to pogubno, snimajući dan može trajati do 12 sati, a ja ne mogu ni 10 minuta da stojim na nogama. Izbjegavao sam kastinge, snimanja, znao sam da nisam sposoban… Inače se mnogo znojim, a u tom periodu je znojenje bilo abnormalno, nisam mogao obući kostim, a da ne budem sav mokar. Na snimanjima je bio veliki problem kada protopi znoj i kada se vidi mokar kostim, a vani je minus, pa iz mene sve isparava. Nekoliko snimanja sam u tom periodu imao u Hrvatskoj, reklame i film. Svako snimanje sam odbolovao. Nakon toga sam poslove odbijao, aktivnosti sveo na minimum.
DAMIR prije
U kojem trenutku ste odlučili da se upustite u proces mršavljenja? Šta Vas je na to motiviralo?
– Kao glumac učite da preispitujete i osluškujete sebe, svoje tijelo, duh. Naše tijelo je naš alat, ja sam lagano ostajao bez svoga alata. Moje tijelo me prestajalo pratiti. “Duša hoće, tijelo izdaje… ” jedna od mojih replika iz neke od predstava mi se obistinila. Obično se to dešava ljudima u dubokoj starosti, meni se desilo prije četrdesete. Došla je pandemija Corona virusa i moj susret s gospodinom Mandrom je odgođen. Bio sam jako nesretan zbog toga. Izolacija je svima pa i meni donosila dodatni višak kilograma, 150… 160… pakao. Došao je i dragi mjesec Ramazana, gdje moja transformacija prije svega, počinje iznutra. Post, namaz…
Vi ste uspjeli smršati 60 kilograma za šest mjeseci? Kako se danas osjećate?
– Želim i moram biti iskren do kraja i reći da je moja trasformacija krenula iznutra prema vani, od duhovne ka tjelesnoj, i jedna drugoj su bile uzrok i posljedica. Potpuno sam ostavio stari način života iza sebe. Dugo vremena sam uviđao da tu nešto ne štima, jednostavno je trebalo da odluka sazrije u meni. Uz Božiju pomoć tako je i bilo! Gospodin Kenan je uspio doći u Sarajevo i sreli smo se. Usvojen je plan i program i ja sam 21. juna startao s programom. Imao sam više od 160 kilograma, obim grudi 155 centimetara, struka 150 centimetara. Pridržavao sam se svih savjeta i programa koji su mi napravili gospodin Mandra i tim Liposukcijske prehrane, i kilogrami su se topili, a meni se lagano vraćao moj život!
Mnogima se život nakon gubitka velikog broja kilograma promijeni iz korijena. Je li to i s Vama slučaj?
– Meni se vratio moj život. Još uvijek se, moram priznati, navikavam. Odjeću nisam godinama mogao kupovati u Sarajevu, nije bilo “batal brojeva” niti prodavnica s velikim brojevima. Morao sam ići u Zagreb ili Beograd da se obučem. Te stvari su mnogo skuplje, sam put, smještaj… Navikao sam da odmah kupim sve što mi može, sada već to ne moram, jer skoro sve mi može.
Da li ćete ponovo u životu dozvoliti da nakupite višak kilograma?
– Ove pameti, ne!
Kakav je odnos društva prema gojaznim ljudima?
– Strašno je! Svi kažu da su debeli ljudi veseli, šaljivdžije… sretni… to je zabluda! Ništa drugo nam ne preostaje nego da budemo takvi, da se upinjemo na sve moguće načine da se dopadnemo ljudima.
Da bi neko primijetio naše kvalitete, moramo se duplo potruditi. Svi daju sebi za pravo da komentiraju naš izgled. “Šta si se to ubucio…”, “A jesi se razvalio. “, “Kako li je vama debelima”… a mi na sve to pokušavamo biti pristojni i duhoviti.
Šta biste poručili onima koji žele da se trajno oslobode suvišnih kilograma?
– Za dobar početak je najvažnija odluka ali za istrajnost – najbolja motivacija su rezultati. To je razlog zbog čega preporučujem ovu metodu mršavljenja jer daje vidljive rezultate u kratkom vremenu koje svakodnevno možete pratiti na vašoj odjeći pa vam praktično vaga i nije potrebna. Nevjerovatna je privilegija da kilograme koje ste nakupljali i nosili godinama možete skinuti za svega nekoliko mjeseci. To je malo truda, a puno koristi za cijeli život. Naravno, ne može ništa bez rada. Ne može ništa bez rada. Ja sam tek sada, nakon pola godine na programu Liposukcijske ishrane, počeo da treniram. Tek sada sam uveo treninge, opet uz nadzor stručnjaka. Tu je sada moj trener Amar Čejvan. Sada nastavljam svoju transformaciju i dalje uz podršku tima International Heltha, Liposukcijske ishrane i laganih treninga.
Ne možemo a da Vas ne pitamo za Vaš posao. Koliko Vam nedostaju pozorište, scena, ljudi, publika?
– Hvala Bogu, posla je bilo i ima. U situaciji koja je zaista jako pogodila pozorišta i kulturne manifestacije, mi smo u Pozorištu mladih imali sjajnu godinu. Stabilno rukovodstvo, mnogo nagrada, jubilej 70 godina Pozorišta mladih. Izdali Monografiju, kojom se mnogo ponosimo, tri premijere. Sve u svemu, u uvjetima u kojima se nalazimo veoma uspješna godina. Ono što nedostaje jesu prepuna sala, gromoglasni aplauzi i dječija vriska, ali nadamo se da će se uskoro vratiti sve u normalu.
Mnoge Vaše kolege imaju običaj reći da su film i televizija važni, ali da pozorište nosi posebnu magiju. Šta je Vama pozorište?
– Pozorište je moja druga kuća, moje utočište još od rata, kada sam kao dijete bježao od granata u pozorište, gledao predstave, a sada kao profesionalac tamo “bježim” tražeći ljepotu umjetnosti, kreacije, mašte, magije na kraju katarze.
Muzičari imaju običaj reći da u njihovom poslu postoji penzija, ali kad odlete na nebo. Šta je s glumcima, postoji li glumačka penzija, može li jedan umjetnik bez scene ili je ona neodvojivi dio njegovog bića dok god živi?
– Često se znamo našaliti pa reći da oni nas pošalju u penziju, ali ne i u mirovinu. Glumac dok diše ne miruje, nama je u krvi akcija. Glumac umire kada ne radi svoj posao. Zato apelujem na vlast po ko zna koji put da ne “sahranjuju” mlade glumice i glumce, da nađu načina da ih uposle, da im omoguće da žive i da stvaraju!
Vole vas i najmlađi naraštaji, mnogima ste uzor, a djeca su uvijek najiskrenija. S kojim izazovom pristupate radu za najmlađu publiku?
– Volim i ja njih! Mislim da je tu ključ svega. Morate voljeti to što radite, voljeti one za koje radite i to je recept za uspjeh, zadovoljstvo i sreću. Hvala dragom Bogu pa imam priliku da radim ono što volim, ono za šta sam se školovao na kraju ono što sam oduvijek želio! To da ste možda nekome uzor je velika privilegija i još veća odgovornost. Biti nekome uzor vas obavezuje na odgovornost, ne samo prema sebi, svom životu, duhu i tijelu, nego i prema onima koji u vama možda vide uzor, nadu i inspiraciju.