Gardašević je dobila brojne ispovijesti žena koje su silovane, nisu imale povjerenja u društvo, sistem, porodicu, a u najvećem broju slučajeva silovali su ih ili porodični prijatelji, članovi porodice, vaspitači i ljudi kojima su vjerovale. Nisu mi pisale s Madagaskara, nego iz Srbije, BiH, Hrvatske, Crne Gore. Žene, naročito na Balkanu, odgojene u patrijarhatu, praktično imaju podsvjesnu matricu da moraju da „trpe“ i „šute“, poručuje Nataša Gardašević iz Podgorice
Odavno jedan slučaj nije podigao veću prašinu u našem regionu kao što je prijava više beogradskih glumica protiv tamošnjeg čuvenog učitelja glume Miroslava Mike Aleksića za silovanje. Najmanje 20 djevojaka prijavilo je Aleksića, kojem je nakon saslušanja u Višem javnom tužilaštvu u Beogradu određen pritvor do 30 dana. Među žrtvama je bilo i maloljetnica. Pandorinu kutiju otvorila je glumica Milena Radulović, koja je nakon ispovijesti beogradskom „Blicu“, u srijedu, 20. januara, dala svoj prvi službeni iskaz istražiteljima tokom petosatnog saslušanja u Tužilaštvu.
Milena Radulović
– Trenutno ne želim pretjerano medijsko eksponiranje na ovu temu. Moje je bilo da ne šutim. Ali ja nisam sama, tu su i te divne djevojke, ovo ne smije postati samo – on i ja. Nadam se da će i ostale žrtve progovoriti javno. Sve mi, žrtve Miroslava Aleksića, ulazimo u ovo zato što je nedopustivo da se više i dan šuti. Neke djevojčice, rođene 2003. ili 2004. godine, upravo prolaze kroz takvu vrstu torture – poručila je Radulović, koja se najviše našla u žiži i poslije koje su o zlostavljanju počele progovarati i njene kolegice, ali je sve poprimilo mnogo veće dimenzije.
Brzinom munje povezale su se umjetnice iz cijelog našeg regiona, ispričale svoje traume i jedna drugoj poručile #NisiSama. Na Facebooku je oformljena grupa „Nisam tražila“, na kojoj se dijele brojna svjedočenja žrtava zlostavljanja.
Crnogorska aktivistica Nataša Gardašević iz Podgorice, na društvenim mrežama poznatija kao Njezvanova, diplomirana pravnica i predsjednica NVO “Zajedno smo”, čiji prioritet u djelovanju jesu prevencija suicida i podizanje svijesti o važnosti mentalnog zdravlja, poznata je i kao osoba bez dlake na jeziku.
Najčešći obrazac predatora
Nakon slučaja „Aleksić“ dobila je više desetaka svjedočenja žrtava koje je uz zaštitu njihovog identiteta podijelila sa svojim pratiteljima. Kako je naglasila, riječ je o ispovijestima žena s Balkana koje su silovane, nisu imale povjerenja u društvo, sistem, porodicu, a u najvećem broju slučajeva silovali su ih ili porodični prijatelji, članovi porodice, vaspitači i ljudi kojima su vjerovale.
Aleksiću je određen pritvor
Miroslav Mika Aleksić
– To i jeste najčešći obrazac predatora, ali i odgovor na pitanja maloumnika kako je to glumica silovana više puta. Evo da vam objasnim, bagro. Tako što je imala 17 godina. Išla je na časove glume kod profesora koji je čuven i ugledan i mnogo stariji. Kome su njeni roditelji vjerovali. Šema kako se osjeća žrtva jeste: osjećaj stida, krivice, prljavštine, straha. Sa 17 godina se bojiš da kažeš roditeljima da si dobio lošu ocjenu, a ne da te siluje profesor kod koga su te oni poslali. Da je odbila da ode u školu, to bi morala da objasni. Morala bi da kaže zašto. Možda se bojala da ga njen otac ne ubije ako kaže. Ja bih se bojala. Jer, moj otac bi ga ubio. I onda na svu krivicu: jesam li ja ovo izazvala, dodaje se krivica da otac provede ostatak života u zatvoru. Da se familija izvrgne stidu. Za ubistvo se „leži“. Za silovanje – onako. Eto zašto je šutjela. Eto zašto se vraćala. Obratite samo pažnju u vašem okruženju ko kako komentariše ovaj događaj. Ove situacije izbace šljam na površinu jer go*na plutaju! Pogledajte u mojim story objavama šta su sve žene s Balkana preživjele. Nisu mi pisale s Madagaskara, nego iz Srbije, Bosne, Hrvatske i Crne Gore. Zapamtite, onaj ko opravdava nasilje je nasilnik – poručila je sasvim otvoreno Nataša Gardašević.
U izjavi za magazin „Azra“, govoreći na temu do kada će trajati balkanski mentalitet “šuti i trpi”, Gardašević ističe kako je krajne vrijeme da se žene probude.
Jezivo veliki broj žena mi se obratio
– Dugačak je put od zločina do pravde. Kako ono kažu, pravda je spora, ali dostižna. Sitnim koracima treba ići naprijed! U svoje i ime svoje NVO mogu reći da ćemo se baviti žrtvama nasilja i njihovim zdravljem. Prije svega, mentalnim. I do sada smo, a od sada ćemo još više – kaže Gardašević.
Ističe da joj se „jezivo“ veliki broj žena obratio i ukazao povjerenje da joj priča o svojim iskustvima zlostavljanja.
– Šokiralo me povjerenje koje su mi dale i nametnulo mi odgovornost da djelujem. Jednostavno, izostala je podrška od porodice, prijatelja i institucija sistema. Prepuštene su same sebi. Povrijeđene. Uplašene. Žene, naročito na Balkanu, odgojene u patrijarhatu, praktično imaju podsvjesnu matricu da moraju da „trpe“ i „šute“. Da se njihova vrijednost valorizuje kroz ono što muškarac odobri ili potvrdi. Dobra žena, dobra majka, dobra domaćica. Koliko god bila obrazovana i proširene svijesti, na kolektivno podsvjesnom je uvjerenje stida i krivice u slučaju silovanja. Na tome treba raditi dugo i uporno. Prije svega, edukacijom šta to sve jeste zlostavljanje – zaključuje Gardašević.
