Češki fotograf Rudolf Bruner Dvorak (1864-1921), jedan od najboljih fotografa svoga vremena, krenuo je put Bosanske krajine 1905. godine, fotografirajući usput i Posavinu. Dok je pristizao ka Bihaću, gdje je živjela njegova sestra, koja je bila udata za bihaćkog sudiju češkog porijekla, zasigurno je bio zapanjen mostovima turskih mimara, begova i paša, građevinama s austrougarskim elementima koji su u to vrijeme odavali dojam moderne evropske države. Njegov fotoobjektiv ovjekovječio je spoj osmanske i austrougarske kulture, islamskih i kršćanskih običaja.
Zanimljiva zemljica
Dvorakova avantura krenula je nakon što je saznao da se u Cazinu petkom organizira veliki narodni sajam. Po dolasku je ostao zatečen prizorom. „Mala, neiskvarena Turska!“, rekao je, sretan što je imao priliku fotografirati jedinstvene prizore. Slikao je život na ulici, svakodnevne događaje, a najviše se posvetio Cazinskoj pijaci, tada glavnom društvenom događaju krajiških prostora. S nekoliko stotina fotografija ovaj pionir češke reportažne fotografije zauvijek je zaustavio momente Cazinskog sajma.
Većinu informacija o njegovim slikama našli smo u naučnom članku „Bosna 1905. na fotografijama Rudolfa Brunera Dvoraka” Lejle Hairlahović-Hušić. Fotografije iz Bosne objavljivao je u časopisu „Česky svet“, s nazivom „Bosanski tipovi“. Sačuvano je 300 stereoskopskih snimaka koji su u vlasništvu Pavela Scheuflera. Najzanimljiviji detalji su opisi svake fotografije.
„Mala Turska“ ga je toliko impresionirala da se Cazinu vraćao i nekoliko puta. Nije samo fotograf bio oduševljen. „Zanimljivom zemljicom“ tada su BiH nazvali i urednici časopisa „Česky svet“, koji su objavili njegov rad.
– Snimak našeg fotografa ne treba opširno objašnjavati. Zaustavio se skitajući bosanskim gradićem, gdje je uočio nešto novo, različito od srednjovjekovnog života. Na pijaci, na starom groblju, u tipično orijentalnim uličnim kafanicama, čak je prisustvovao i učenju muhamedanaca! Zanimljiva zemljica!
Očaran prizorima
Džamija, kasaba, žene u modernoj i orijentalnoj nošnji, njihovi šeširi i duge haljine, te marame, pas na ulici kako se izležava na suncu, orijentalne građevine, sve je to uhvaćeno Dvorakovim objektivom, svjedočeći čas ubrzanom, čas usporenom načinu života i muslimana i kršćana. Dok su muslimani nosili fesove, ahmedije i turbane, kršćani su imali šešire, a Rudolf ih fotografirao u trenucima kada zajedno piju kafu u improviziranoj kafani nasred Sajma.
Očaran prizorima slikao je sve što je mogao obuhvatiti. A, Cazinski sajam nije bio događaj na kojem su žene kupovale ili prodavale robu. Naročito ih nije bilo na stočnoj pijaci, gdje se prodavala i kupovala stoka. No, one su, ipak, petkom dolazile u Cazin, ali ostajale u grupama van prostora pijace.
Danas Rudolfove fotografije prikazuju svijet kojeg više nema. Od nošnje, načina života, svakodnevnih običaja, do živopisnih likova. Čak i većina građevina se izmijenila. Jedino, vremenom netaknuta i dalje stoji Gradska džamija.