Muhamed Hadžović: Nikada mi niko nije slomio srce

Piše: Emina Dzafic

Muhamed Hadžović (35)  je sarajevski glumac s dugogodišnjom uspješnom karijerom i nizom pozorišnih i filmskih uloga. Njegove glumačke sposobnosti krase pozornicu Kamernog teatra 55, gdje svakodnevno oduševljava svoje poštovatelje. Ostvario je uloge i u domaćim serijama, a svojim talentom otvorio je vrata inozemnog glumačkog tržišta. Muhamed Hadžović među ženama važi i za jednog od najzgodnijih bh. glumaca, a do sada u medijima nije govorio o svom privatnom životu. Samo za magazin “Azra” priznaje da je zaljubljen, iako ne otkriva ime izabranice svoga srca. No, govorio je o brojnim detaljima iz svog života, kao i o tome u kakvoj je porodici odrastao, a smatra da izgled nije presudan za ljubav. Pojasnio je kakvu borbu da preživi pandemiju Corona virusa prolazi bh. umjetnost. Može li ona biti jača od pošasti koja je zadesila svijet, koliko treba vremena za regeneraciju kulturne industrije, kako se suočava s ovim promjenama, te o novim projektima Hadžović odgovara za naš magazin.

Kamerni teatar 55 radi i u ovim vanrednim okolnostima. Kako to sve izgleda?

– Moramo raditi, pozorište će uvijek naći načina da radi. Tako je bilo otkad je pozorišta do sada. Ono je živa je stvar i samim tim lako se prilagođava svim uslovima, odnosno neuslovima. Koliko god realnost mračno izgledala, pozorište će uvijek zasijati.

Može li bh. kultura preživjeti pandemiju?

– Apsolutno, štaviše, umjetnost će preživjeti, iako smo izbačeni iz kolosijeka. Možda je bolje pitanje, možemo li, zapravo, mi umjetnici podnijeti ova teška vremena.

A, mogu li umjetnici podnijeti ova vremena? Kako je biti glumac u doba Corona virusa?

– Svjedoci smo velikih globalnih dešavanja, koja nisu nimalo jednostavna, pa ni za nas umjetnike. Sve se promijenilo. Neko ko se istinski bavi umjetnošću ne sumnjam da će i u ovim teškim vremenima možda napraviti svoje najbolje umjetničko djelo, ali veći problem vidim u distanciranju. Kako se distancirati, naći način da se kritički posmatra na život i ove okolnosti koje vrve od inspiracije, to je za mene veliki uputnik.

Koliko će vremena trebati da se kulturna industrija regenerira?

– Mislim da, definitivno, nikada ništa neće biti isto, pa tako ni u kulturnoj industriji. Smatram da ne trebamo čekati da stvari dođu na staro, već moramo iznaći način da idemo naprijed.

Kako je na Vas utjecala ova pošast? Jeste li se promijenili?

– Nisam se promijenio. Ali, ukoliko na promjenu gledamo i podrazumijevamo sazrijevanje, onda mogu reći da jesam.

Kakvo je Vaše iskustvo na daskama koje život znače i filmskim platnima? Kako se „probiti“, postati prepoznatljiv, dobiti ulogu čak u stranim projektima?

– Težak je ovo posao, nekome treba cijeli život, karijera, da bi završio taj krug koji se ne može izbjeći. Zapravo, najbitnije i osnovno što moramo uraditi jeste da se vratimo sebi, da prepoznamo sebe kao unikatne i neponovljive persone.  Moj pogled na svijet i životno iskustvo je samo moj; svi smo različiti, a opet toliko slični da se identificiramo u gotovo svim životnim situacijama. Kad umjetnik to shvati i prihvati sebe onakvim kakav zaista jeste, onda se na sceni sve mane pretvaraju u vrline. To je vrlo bitno kako bi glumac “isplivao” na površinu, postao prepoznatljiv i originalan. Istovremeno najlakši i najteži posao koji umjetnik mora uraditi.

A, kako biste sebe opisali, ko je Muhamed Hadžović kada nije na pozornici?

– Ja sam neko ko je jako znatiželjan, uvijek sam raspoložen da učim nove vještine, veoma sam dinamičan, a jednako mi mnogo prija mir. Balans dinamike i mira me trenutno karakteriše,  bar u ovom životnom periodu.

Važite za jednog od najljepših i najzgodnijih bh. glumaca. Nećete nam zamjeriti, ali ovo se pitaju mnoge žene: jeste li zauzeti ili zaljubljeni?

– Jesam, zaljubljen sam (smijeh). Hvala za kompliment!

Je li Vam izgled presudan da biste se upustili u vezu?

– Ne, nimalo.

Desi li se da ne možete odoljeti partnerici u projektu koji zajedno radite? Ili da ste se zaljubili na probama?

– Nisam nikada bio zaljubljen u partnericu s kojom radim predstavu, film. To mi je pomalo neozbiljno, ali ako se dogodi, onda potpuno razumijem i to, jer ljubav ne bira. Ljudi se zaljubljuju u granapima, autobuskim stanicama… Ne moraš nužno biti glumac da se zaljubiš u kolegicu, dakle, tako je u svim poslovima i u najneobičnijim situacijama.

A, je li Vam nekada neko “slomio” srce?

– Ne.

S kim se družite u privatnom životu?

– Imam bogat socijalni život i time se ponosim. Hvala Bogu, okružen sam dobrim i kreativnim ljudima, kada bih sada nabrajao, spisak bi stvarno bio veliki.

U kakvoj porodici ste odrastali?

– Odrastao sam u porodici u kojoj se uvijek znao red. To je velika porodica, imam tri sestre, i kuća je uvijek bila puna dječijeg smijeha, sitnih prepucavanja, takmičenja, igara.

Šta je Vama bitno u odgoju i čemu ćete, sutra, Vi učiti svoju djecu?

– Čestitost mi je najvažnija osobina kojoj ću se truditi da ih naučim. Također, učit ću dijete šta su prave vrijednosti i da nije važno koliko imaš, već da podijeliš i ono što možda nemaš.

I za kraj, kakvi su planovi za budućnost? Postoji li neki odličan projekt koji biste mogli najaviti?

– Mnogo je projekata na kojima radim, ali definitivno jedan od dražih je „Šindlerov lift“ Darka Cvijetića, u režiji Kokana Mladenovića i s ansamblom Kamernog teatra 55. Radim, također, pripreme za jednu seriju i film, te se iskreno nadam da ćemo od ljeta na pandemiju gledati drugačije te da ćemo što prije izaći kao pobjednici iz ovog velikog iskušenja, ali pobjednici koji neće zaboraviti na najvrjednije životne stvari.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti