Od autorice svjetskih hitova „Jedi, moli, voli“ i „Grad za djevojke” Elizabeth Gilbert stiže priča o životu ispunjenom kreativnošću. „Velika magija“ nastala je na osnovu govora Elizabeth Gilbert na TED konferenciji o životu ispunjenom svrhom i kreativnošću. Čitatelji svih dobnih skupina i zanimanja godinama pronalaze inspiraciju u njenim knjigama, a „Velika magija“ intimna je priča o kreativnosti u svakodnevnom životu i kreativnom procesu.
Kroz niz zanimljivih primjera iz svog, ali i života drugih, autorica pokazuje koliko je važno pronaći neobične dragulje skrivene u svakom od nas. „Velika magija“ pred čitaoca otvara novi svijet čudesnog i slavi hrabrost i odvažnost.
Prenosimo treći dio odlomaka romana “Velika magija“, autorice Elizabeth Gilbert.
Evo kako sam naučila da se nosim sa strahom: odavno sam donijela odluku da ako želim kreativnost u životu – a želim – onda moram napraviti mjesto i za strah. Mnogo mjesta.
Odlučila sam da moram izgraditi dovoljno prostran unutrašnji život, kako bi moj strah i kreativnost mogli imati miran suživot, jer je izgledalo da će zauvijek biti zajedno. Ustvari, izgleda mi da su moj strah i kreativnost sijamski blizanci – što se vidi iz činjenice da kreativnost ne može napraviti ni korak bez straha koji hoda kraj nje. Strah i kreativnost dijelili su matericu, rođeni su u isto vrijeme, i još dijele neke vitalne organe. Zato svi moramo biti oprezni kako se ponašamo prema strahu – jer primijetila sam da kad ljudi pokušaju ubiti svoj strah, često nenamjerno ubiju i svoju kreativnost.
I zato ne pokušavam ubiti strah. Ne ratujem protiv njega. Umjesto toga, pravim prostor za njega. Mnogo prostora. Svakog dana. Upravo sad pravim mjesto za strah. Dozvoljavam svom strahu da živi, diše i proteže noge. Izgleda mi da što se više borim protiv straha, on se manje brani. Ako se mogu opustiti, strah će se također opustiti. Ustvari, srdačno pozivam strah da ide sa mnom kud god da krenem. Imam spreman čak i govor dobrodošlice, koji izgovaram prije nego što se upustim u novi projekt ili veliku pustolovinu.
Glasi otprilike ovako:
„Dragi strahu, kreativnost i ja idemo na zajedničko putovanje. Pretpostavljam da ćeš nam se pridružiti, jer to uvijek radiš. Svjesna sam da vjeruješ kako imaš neki važan posao u mom životu, i da ga shvataš veoma ozbiljno. Izgleda da je tvoj posao da izazoveš potpunu paniku kad god namjeravam da radim nešto zanimljivo – i, ako smijem reći, sjajan si u tome. I zato, neizostavno, nastavi da radiš svoj posao, ako osjećaš da moraš. Ali, i ja ću raditi svoj posao tokom ovog putovanja, i moram biti vrijedna i fokusirana. A i kreativnost će raditi svoj posao, a to je da ostane podsticajna i nadahnjujuća. Ima mnogo prostora u ovom vozilu za sve nas i zato se raskomoti, ali zapamti ovo: Kreativnost i ja smo jedine koje će donositi odluke. Priznajem i poštujem to što si dio ove porodice, i nikad te neću isključivati iz naših aktivnosti, ali opet – nikad neću slušati tvoje prijedloge. Dozvoljeno ti je da sjediš i dozvoljeno ti je da govoriš, ali nije ti dozvoljeno pravo glasa. Nije ti dozvoljeno da diraš autokarte; nije ti dozvoljeno da predlažeš put; nije ti dozvoljeno da mijenjaš temperaturu. Čovječe, nije ti dozvoljeno ni da diraš radio. Ali prije svega ovoga, moj dragi, stari prijatelju, zabranjeno ti je da voziš.“
Onda krenemo zajedno – ja, kreativnost i strah – hodajući zauvijek uporedo, napredujući još jednom ka užasavajućem, ali čudesnom prostranstvu nepoznatog ishoda.
Nije uvijek prijatno ili lako – mislim na nošenje svog straha naokolo na tom velikom i ambicioznom putovanju – ali je uvijek korisno, jer ako ne možete naučiti da udobno putujete uz svoj strah, onda nikad nećete moći otići na neko zanimljivo mjesto ili raditi nešto zanimljivo.
A to bi bila prava šteta, jer život je kratak, rijedak, zadivljujući i čudesan, i želite raditi stvarno zanimljive stvari dok ste još ovdje. Znam da to želite za sebe, jer ja to želim za sebe.
To je ono što svi želimo.
U sebi nosite skriveno blago – izuzetno blago – kao i ja, kao i svi oko nas. A iznošenje tog blaga na svjetlost dana zahtijeva trud, vjeru u sebe, usredsređenost, hrabrost i sate posvećenosti, a sat vam otkucava, i svijet se okreće, i jednostavno više nemate vremena da usko razmišljate.
(Oprema teksta je redakcijska)