Amara Stupac: Ponosno nosim svoje mlade godine

Piše: Ilma Jakubovic

Foto: Foto – Video “Ćiša”

 

Dvanaest godina braka krunisano je djevojčicom Anuri. Jedna sam od onih koja uvijek ženu stavlja na prvo mjesto, majka sam i svjesna da to treba tako biti. Ponosno nosim svoje mlade godine, ali sam stara duša koja živi prema starinskim pravilima. „Ja sam bitna“ nastala je sasvim slučajno i iz inata prije više od tri godine. Samopouzdanje koje sam prenijela na publiku mi je presudno

Energična Amara Stupac (41) iz Mostara svoju želju da animira sugrađane pretvorila je u zabavni, ali i poučni format na društvenim mrežama simboličnog naziva „Ja sam bitna“. Amara za sebe kaže da je sasvim obična žena koja govori glasno, jasno i razgovijetno tri jezika – bosanski, norveški i engleski.

Harizmatična Mostarka, kao dijete rata, s nepunih 13 godina, otišla je u hladnu Norvešku, a zbog ljubavi se vratila u Mostar, te tu i ostala. Amara svakodnevno uveseljava široke narodne mase putem svoje Facebook stranice „Amara Stupac – Ja sam bitna“, ekranizirajući svakodnevicu, a sve začinivši prepoznatljivim mostarskim humorom. U razgovoru za „Azru“ ova vječito nasmijana Mostarka osvrnula se na početke snimanja, inspiraciju za snimanje, ali i otkrila kako je srce prevagnulo za povratak u rodni Mostar.

Amara Stupac specijalno za “Azru” ima i videoporuku u kojoj je otkrila čije trepavice nosi, ali i ekskluzivno predstavila svog Aliju koji joj je na prvom randesu rekao da drugog neće biti ako se vrati u Norvešku.

 

– Imala sam sreću da imam najdivnije roditelje na svijetu, koji nikada nisu dopustili da zaboravim svoj jezik niti da izgubim autentičnost. U našem izbjegličkom domu u dalekoj Norveškoj je mirisao japrak, koji je autentičan za Mostar i Hercegovinu, na meniju je bila i jalan sarma, iako nisam odbijala da probam tuđe i drugačije. Dolazim iz porodice u kojoj je otac najviše volio mamu i iz porodice u kojoj je otac kuhao za sve nas. Majka je bila bolesna, ali i najljepša, davala je savjete, iako nije mogla pomoći. Zbog toga mi ni kao jedinici i tatinoj mezimici nije bilo teško razvijati jufke, koje su u početku bile nespretno formirane, ali nama najukusnije.

Bez obzira na odrastanje na dalekom sjeveru uvijek sam znala da sam iz Mostara i Hercegovine, a u sebi sam oduvijek gajila nadu da će prokleti rat prestati i da ćemo se vratiti tamo gdje pripadamo. Nikada nisam izgubila svoju autentičnost niti autentičnost svog govora. Otac mi je uvijek govorio: „Možeš pričati deset jezika, živjeti u mnogim gradovima, ali samo jedan jezik je maternji, to je onaj jezik koji te odgojio“. Kao potpuno svoja, imala sam dovoljno hrabrosti da budem avanturist, zbog toga me život nosio dobrim i ne tako dobrim putevima. Čudno je to s ljudima iz Hercegovine, a posebno nama iz Mostara, mi jednostavno imamo sposobnost da uvijek ustanemo iz pepela, baš kao i Most koji je simbol svih nas. Prije dugih četrnaest godina sam se vratila u svoj Mostar. Pamtim prvu sliku, red stranaca koji kupuju vodu iz frižidera kojom su se osvježavali, sjećam se i lica naših ljudi koji su se smijali i gledali u ledenu Neretvu te odmahivali glavom.

Smijali smo se dok smo se hladili karpuzom, koja je samo tada mirisala posebno. Taj mi je miris karpuze, kahve, čelopeka i mahale vratio nadu za novi život u Mostaru. Tada sam rekla da ću se vratiti i sad sam tu. U međuvremenu sam pronašla ljubav svog života, dragog supruga Aliju, koji mi je na prvom randesu rekao da drugog neće biti ako odlučim da se vratim u Norvešku, jer s tim odlaskom gubim i njega, on „neće gore“. Nakon tog momenta je prošlo predivnih dvanaest godina braka, koje su krunisane djevojčicom Anuri – iskreno će Amara.

Kako je počela „Ja sam bitna“ priča?

– Sasvim slučajno i iz inata, i to prije više od tri godine, kada je u moj život ušla jedna ekipa ljudi među kojima je bio moj sunarodnjak Tarik Kapetanović. Nakon kratkog razgovora mi je rekao: “Ti trebaš telefon s dobrom kamerom”. Tada sam koristila najobičniji telefon, jer me digital nije ni zanimao, ali razmislila sam o tom prijedlogu i vlastitom talentu. Tada sam napravila svoj prvi selfie, snimila svoju prvu priču i bila ono što jesam. Tarik mi je u pravom momentu dao pravi savjet. Tokom mog digitalnog razvoja me pratio i savjetovao, nije mi dao da skrenem s puta niti da budem lakovjerna prema ljudima koji su mi, navodno, mislili dobro, a suštinski je bilo potpuno drugačije, no to je realnost svih nas, zar ne?! Dragi ljudi su izuzetno pozitivno reagovali, publike je bilo sve više, a moje riječi su odzvanjale našim regionom. Ključno je bilo biti svoja, govoriti autentično, jasno i glasno, te poslati poruku da je Mostar živ kao i mi u njemu, da je upravo u Mostaru duh iz boce koji je nekada okupljao cijeli naš region i da ga mi i dalje čuvamo kao najveće blago.

A, kako ste se odlučiti baš za taj naziv?

– Lako. Radi Mostara i autentičnih poštapalica koje imamo. Zapravo, samo u Mostaru svi znamo ko je bitan, a zna se i da su žene najbitnije. Ja sam samo odlučila da progovorim u ime svih nas, žena koje su itekako bitne i posebne, a koje možda nemaju priliku ni hrabrosti da to glasno kažu. To samopouzdanje koje sam prenijela na svoju publiku mi je presudno, učiniti ljude bitnijima je jednako onome gdje ljudi postaju sretniji upravo zbog toga što su bitni. Kada smo bitni sebi ili nekome ko nam je drag, puni smo pozitivne energije, a kada smo svjesni da je energija poput bumeranga te da se uvijek vraća u izvornom obliku, tada znamo da je “ja sam bitna” najbolje što sebi na početku dana možemo reći.

Na svojoj stranici na Facebooku objavljujete humoristične, ali itekako poučne videe. Kakve su u početku bile reakcije prijatelja i porodice?

– Mostar zna, a i Hercegovina, da su moji stavovi jasni i glasni te me nisu mogli zamisliti drugačije, znali su da ću napraviti show. Međutim, najoriginalniji komentar je imao moj suprug Alija, koji je samo rekao: “Sad će cijeli dunjaluk vidjeti kako je meni, što i nije tako loše!”

U opisu Vaše stranice piše: „Priče o ljudima i sa ljudima“. Realistična svakodnevica današnjice Vam je inspiracija. Kako nastaje jedan video?

– Vidim, doživim, pročitam, pratim dešavanja, pratim stanja u svijetu, pratim marketinške trikove, s obzirom na to da sam u Norveškoj usavršila marketing i radila u toj branši, pratim ljude i njihova ponašanja, pratim nametnute trendove i ko ih nameće. Zatim se stavim u poziciju, napravim film u glavi kako da prenesem ljudima šta sam vidjela, u to dodam nit humora i na taj način ismijem situaciju, te na kraju pošaljem jasnu poruku.

Kako održavate vedar duh?

– Dragom Bogu zahvaljujem na dobrom zdravlju mene i moje porodice, nisam megaloman i nisam gladna svojom dušom. Zahvalna sam osoba po svojoj prirodi. Znam da je sve loše iskušenje, a da je nagrada u onom dobrom. Znam da u životu ima teških momenata, ali znam da za sve postoji rješenje. Jedno se ipak teško može nadoknaditi, a to je zdravlje, upravo zbog toga zdravlje ljubomorno čuvam i često dajem preporuke koje će sačuvati zdravlje ljudi kojima se obraćam. Sretna sam kada dočekam novo jutro, radosna sam kad vidim da naša djevojčica raste zdravo te da je nasmijana. Ispunjena sam jer znam da imam dragog supruga Aliju uz kojeg nikada nisam sama, a kada sam sretna i kada sam nesretna tu je dragi Bog i jedna knjiga kojoj se često vraćam, naš Al Quran Al Karim.

Na svojoj Facebook stranici pokrenuli ste emisije kao pomoć ženama. Recite nam više o tome?

– Nerijetko čujemo da se govori o osnaživanju žena. Svima je to tema za razgovor, ali suštinski niko ne obrađuje tu temu. Malo je onih koji znaju kako je ženama i šta im leži na duši. Nasilje je realnost naših mahala i zidova koji ne mogu da govore. Vijesti se brzo zaborave, makar bile i najstrašnije. Mislim da zbog toga žene koje prate moju stranicu, koja broji 100.000 unikatnih pratilaca s imenom i prezimenom, upravo tu traže savjet, zaštitu i pomoć, ali i sagovornika. Jedna sam od onih koja uvijek ženu stavlja na prvo mjesto, majka sam i svjesna sam da to treba tako biti. Zbog toga ću biti prva koja će poslati poruku ženama, pokrenuti ih i osnažiti, ali i ukazati na probleme koje žene imaju. Neću se libiti da svim metodama riješim problem za koji znam da postoji.

Recite nam dvije stvari o sebi koje nismo znali?

– Najljepše pripreme za moje videe pišem na papiru lijevom rukom, iako su se moji roditelji dobro namučili da me prebace na desnu stranu, lijevo je moja prirodna orijentacija. Desno mogu biti, desno mogu crtati i pisati, ali taj crtež neće biti tako lijep, a i mobitel kao i šerpu uvijek čvršće držim lijevom rukom, ipak sam iz Hercegovine pa kuću držim s obje ruke, kao i novac na stolu. Ne tepam nikome pa ni djeci, to mi je žao, ali takva sam, stamena i jasna, ne mogu se mijenjati.

Kada biste imali čarobni štapić, šta biste promijenili u svijetu u ovom trenutku?

– Imala bih samo jednu želju, a to je da se pronađe lijek za sve neizlječive bolesti od kojih ljudi i životinje umiru u najsnažnijim bolovima.

Koje vrijednosti iz privatnog života smatrate najdragocjenijim?

– Dobar glas i jednostavnost života!

S kim najradije dijelite uspjehe?

– Sa svojom primarnom porodicom, suprugom Alijom i našom Anuri.

Jeste li Vi žena svojih godina?

– Ponosno nosim svoje mlade godine, ali sam stara duša koja živi prema starinskim pravilima. A ponosim se i ponekom sijedom u kosi. Nosim ono što mi je ugodno i što je ženstveno, ali nikako vulgarno. Zadovoljna sam, a mnogi kažu i lijepa žena. Nosim sebe i svoje godine, nosim svoje stavove i svoj odgoj koji mi ne može kupiti novac. Novac može kupiti garderobu, koja me nikako ne može ponijeti niti napraviti sretnijom ni zadovoljnijom nego što već jesam.

Hoćete li nam otkriti svoju beauty rutinu?

– Za lijep ten je zaslužna čista voda Mostara, a za peeling vuna. Blage hidratantne kreme mi dobro dođu, rijetko se šminkam, ali kada trebam profesionalnu šminku, potražim savjet drage prijateljice Lejle, kojoj je šminka profesija. Kada skidam šminku, koristim vatu i micelarnu vodu, a kada odstranim naslage šminke, stavim obloge od kamilice nakon čega se umijem čistom vodom. Iznad svega cijenim osjećaj koji imamo kad nam je lice čisto. Spavam čvrsto i snom pravednika, svake noći mijenjam jastučnice u koje stavim kap ulja od lavande. To sam naučila od nene, koja je govorila da na jastuk treba staviti i list faslidžana.

Imate li poruku za naše čitatelje?

– Dragim ljudima koji su sve ovo pročitali želim mnogo zdravlja i sreće, a moja poruka je da se vole i poštuju te da ponekad pogledaju šta je to novo na “Ja sam bitna – Amara Stupac”.

Pročitajte još