Bišćanin Damir Mašić, bosanskohercegovački pisac, pjesnik i publicist, iza sebe ima šest objavljenih knjiga: „Soldat Ljubavi“, „Tajna Istinske Ljubavi“, „Vodič do Sreće“, „Striptiz Duše“, „Naručje Sudbine“, „Drumovi Života“. Pisanjem se aktivno se bavi od 2014. godine, a ono što ga izdvaja i predstavlja kao jednog od najatraktivnijih pisaca današnjice jeste uspjeh koji je postigao pisanjem i izdavanjem dviju knjiga za samo tri mjeseca. Damir ima i ozbiljnu armiju fanova na svojim društvenim mrežama. Njegovu stranicu prati više od 22 hiljade osoba. Koliko mu se život promijenio otkad je postao jedan od najprepoznatljivijih bh. književnika, samo za “Azru” Mašić otkriva.
– Svaki život ima svoja previranja, iskušenja, ružne i lijepe događaje koji nas oblikuju u mudrije ljude, da bismo bolje razlikovati dobro od lošeg. Imao sam pauzu od dvije godine između treće i četvrte knjige, u kojoj sam se trudio „upgradovati“. Od znanja kroz iskušenja koja su se desila pa sve do vokabulara. U tome je i tajna mog velikog uspjeha, pa danas imam mnogo narudžbi za nove knjige, koje se rasprodaju veoma brzo. Onda ja sav taj novac od zarade, ulažem u nove knjige, tako da je veoma malo prostora za odmor danas.
O čemu se najviše govori u vašim statusima i knjigama?
– Moji statusi govore realnu sliku o životu, nudeći mnogo optimizma i nade u bolje sutra. Živimo u teškom vremenu, kad je sve “plastično”, previše umjetno, pa i ljubav. Mnogi ostanu razočarani kada shvate da se umjesto ljubavi krio interes iza svega. Često ljudi padnu u tugu i razočarenja, strahove od samoće, nesanice, onda su tu moji statusi da Božijom voljom nekako pomognu im da smire srce, jer sve će na kraju biti uredu. Mnogi su se uvjerili u moje riječi, da će se pojaviti prava osoba, da će jednog dana biti sretni, da je pitanje vremena kad će uspjeti. Naravno, ovo govorim kroz prizmu vjere jednog Boga, koja u nama ne smije doći u pitanje. Jer u vjeri imamo najviše odgovora zašto se nešto desilo. Kad govorimo o knjigama, svaka nosi poruku, kao i statusi, samo u dužoj verziji. Pričam o različitim sudbinama koje su pogodile pojedine likove iz moje knjige, pa oni pričaju svoju sudbinu i način na koji su se izvukli iz toga svega. Naprimjer, likovi iz “Naručja Sudbine”, te likovi iz “Drumova Života” se međusobno poznaju. Tako će biti i u narednim knjigama, svi likovi će se međusobno poznavati iz prethodnih knjiga. Tako stvaram grad ljudi, gdje će svako imati svoju priču.
Gdje pronalazite inspiraciju?
– U svakodnevnom životu, teškim pričama koje kasnije kreiram u svojoj glavi. Svaka priča, ustvari, bude kao polazna tačka, pa kasnije kreiram priču koja nema veze s nečijim stvarnim životom, ali stojim iza toga da se takva sudbina mogla desiti bilo kome ili će se desiti. Također, ima tu ponešto i iz vlastitog života, kao i kod svih pisaca koji su prošli mnogo u životu.
Čitaju li se danas knjige? Kakav je odnos nadležnih institucija prema piscima?
– Danas, a naročito u periodu Covida 19 knjige su čitane. Kao da se knjige ponovo vraćaju u modu, pa se danas čitaju više. Mislim da ljudi bježe iz virtualnog svijeta u knjige, jer tu pronađu svoj mir. Kad je riječ o nadležnim institucijama u mom gradu, takvi kao da ne postoje za nas koji nismo u strankama, tako da je, očekivano, podrške veoma malo. Zato bi većina pisaca trebala što prije ostvariti kontakte, veze sa sponzorima, jer ne mogu očekivati pomoć države.
Recite nam malo više o sebi, o svom privatnom životu. Samohrani ste otac. kako se snalazite u toj ulozi?
– Privatni život rijetko kad spominjem, jer mislim da ljudi dovoljno znaju o meni, te mom putu, a sve ostalo držim podalje od očiju javnosti. Tačno je da sam samohrani otac, slobodan jesam, ali ne žurim u vezu, zasad . Za djevojke ne znam, ne javljaju se, ali siguran sam da možda ima neka kojoj se dopadam. No, ja putem stranice ne gledam lični interes, pa tako ni ljubavni, meni je bitno pozivati u dobro, u ljubav, u vjeru. Sve ostalo dođe na svoje. Uglavnom u miru odgajam svog sina, pokušavam mu biti što bolji primjer. U ovom poslu, koji je nastao iz hobija, trudim se opravdati očekivanja čitatelja i to je ono na što se fukusiram. Iako mi pisanje oduzima mnogo vremena, trudim se pronaći mnogo vremena i za svog sina i našu igru.
Osim što pišete statuse i knjige, radite i humanitarne akcije?
– Naravno, s grupom najbližih fanova i sponzora, koji se međusobno poznaju, formirali smo krug prijatelja nazvan „Mreža“. Tu prikupljamo novac samo uoči praznika, kao što su bajrami i nove godine, te ramazanske aktivnosti, koji najviše usmjeravamo ka djeci. Svake godine za bajrame i Novu godinu dijelimo paketiće djeci čiji su roditelji korisnici javne kuhinje. Ozbiljnim humanitarnim radom nisam razmišljao da se bavim, jer iziskuje mnogo vemena, ali možemo barem malo obradovati tu djecu i nemoćne za blagdane.
Planirate li promocije knjiga po gradovima Bosne i Hercegovine i šire?
– Naravno. Mnoge sam morao odgoditi zbog pandemije Covida-19, koja se desila baš u trenutku kad sam izdao svoju najpopularniju knjigu: „Striptiz Duše“, koja je rasprodana za samo mjesec. I danas je prodajem u PDF-u. Ali, tada sam imao mnogo ponuda, a nadam se da ću se dogovoriti s mnogim udruženjima u BiH i dijaspori u vezi s druženjima i promocijama. Sve s ciljem širenje tople riječi, toplih poruka koje nam svima trebaju.
Za kraj, otkrijte nam planove za budućnost?
– Kao što sam i rekao u prethodnom intervjuu za ovaj najbolji bh. magazin, ostajem pri činjenju dobra, širenju pozitivne priče, pozitivne energije kroz prizmu islama. Pisanje knjiga, izdavanje sve većih tiraža i penjanje ka nekom onosvjetskom vrhu, najmanje ovosvjetskom. Jer, ovaj svijet je prolazan, za onaj gore treba nakupiti dobra. To je misija koju sam sebi davno zacrtao. Ne mogu da ne pohvalim i zahvalim se sestri Aiši, koja mi pomaže u svim aktivnostima, pa tako i izdavanju knjige. Ona je tu kao desna ruka, koja brine o svemu. Također, i mom sinu, koji pakuje knjige, koje šaljemo širom Evrope i svijeta.