Ne volim ekstreme kojima se danas teži, opis majčinstva kao previše teške uloge, ali i one koja samo to veliča. Najveća prednost je timski rad koji muž i ja praktikujemo, a koji omogućava da uvidimo potrebe kod onog drugog i na smjenu jedno drugom obezbijedimo to slobodno vrijeme. Postojanje strahova je neminovno. Koliko god se spremali, čitali, edukovali i dalje nemate blage veze šta radite u roditeljstvu
Milena Kostić (40), rođenjem Tuzlanka s adresom u Novom Sadu, petostruka je mama, apsolvent medicine, inžinjer u menadžmentu, savjetnica za dojenje i nošenje beba i djece, porođajna dula, freelance pisac i osnivačica jednog od najpopularnijih blogova o roditeljstvu u našem regionu “Mama iz magareće klupe”. S ovom svestranom mamom razgovarali smo o roditeljstvu, želji da ima veliku porodicu, ali i o njenom sve popularnijem blogu.
– Blog je nastao u jesen 2014. godine, kad sam bila trostruka mama. Prvobitna ideja je bila da akcenat bude na nekim diy idejama, za nas koji se osjećamo kao s dvije lijeve noge o tom pitanju, a žele da nađu aktivnosti za djecu. S vremenom sam proširila teme i blog je dobio današnju formu. Samo ime se lako nametnulo. Razmišljala sam kako sa svakim djetetom idete ispočetka sve, džabe sve iskustvo, jer se razlikuju. Pa ponavljate učenje, kao u magarećoj klupi – kazala je petostruka mama za naš magazin.
Koje su najčešće teme o kojima pišete na svom blogu?
– Najveći akcenat je majčinstvo. Ne volim ekstreme kojima se danas teži, opis majčinstva kao previše teške uloge, ali i one koja samo to veliča. Želim jedan realan prikaz, da i roditeljstvo ima izazovne dane, a i dane kad mislite kako sve to rasturate. Iako ste majka, i dalje ste samo čovjek. Rame uz rame s tom temom, tu je tema višečlanih ili, bolje rečeno, višedjetnih porodica i predrasude koje nose. Na blogu ćete naći i dalje i diy teme, preporuke knjiga, intervjue i poneki recept.
Javljaju li Vam se i buduće mame. Koliko im znači što o majčinstvu pišete otvoreno? Koliko ste im do sada pomogli?
– Kako se trudim da ne podstičem ekstremne opise, čini mi se da baš to privlači mame mojim tekstovima. Obično mi to i kažu ili napišu – da pišem realno, bez uljepšavanja, potvrđujući da smo sve prosječne u nečemu i da nas sve iste ili slične stvari more. To mi je vjetar u leđa da ne mijenjam stil pisanja niti teme o kojima pišem.
Petostruka ste mama, a uz to blogerka, apsolvent medicine, inžinjer u menadžmentu, savjetnica za dojenje, porođajna dula, freelance pisac itd. Kako uspjete sve postići? Kako izgleda Vaš dan?
– To je samo privid da sve uvijek uspijemo. Naravno da neka prirodna organizacija vjerovatno postoji urođena kod ljudi koji se opredijele na ovakav stil života i to mnogo pomaže. Ali, kada bi me pitali šta i kako, slegla bih ramenima i rekla da je to nama jednostavno svakodnevica. Dan počinjemo prosljeđivanjem djece u vrtić i školu, a zatim ide blok edukacija i konsultacija. Obično imam dva sata pauze, onda ide preuzimanje djece, ručak, te u nastavku koordinisanje njihovih vannastavnih aktivnosti ili drugi blok konsultacija.
Ima li mama petero djece ikada vremena za sebe i kako ga provodite?
– Ima. Ima dana kad je ono minimalno, i ima dana kad se “uljuljkam” u osjećaj koji ono pruža. Najveća prednost je timski rad koji muž i ja praktikujemo, a koji omogućava da uvidimo potrebe kod onog drugog i na smjenu, jedno drugom obezbijedimo to slobodno vrijeme. Iako sam uvrstila da malo više brinem o sebi, te već neko vrijeme redovno vježbam, prednost dajem tihom mjestu i čitanju.
Koliko majčinstvo promijeni jednu ženu?
– Mnogo i nimalo. I dalje smo to na neki način mi. A istovremeno, nema naznaka one stare nas.
Mama ste triju djevojčica: Katarine Lare (12), Anastasije (8), Irine (4), te dvojice dječaka: Nikolaja (10) i Lava (6). Jeste li oduvijek željeli veliku porodicu?
– Kad sam bila mala, pričala sam da ću imati petero djece. Naime, moj tata dolazi iz porodice s petero djece, a i jedna tetka ih ima petero. Ipak, odrastajući, racionalni dio je smatrao da će ih biti dvoje, jer se to nekako čini socijalno prihvatljivo. Tokom veze sa sadašnjim mužem lako smo zaključili da bismo voljeli da ih imamo troje. Smatrajući, pak, da nisu velike šanse za to, da smo krenuli dosta kasno, uzela u obzir da to ne ide uvijek kad poželimo, imali smo sreće da smo ostvarili sve trudnoće kako smo željeli, s razmakom koji smo željeli. I poslije trećeg porođaja i postpartuma koji su bili iscjeljujući, lagani, dani s bebom bez izazova, poželjeli smo da probamo da sinu obezbijedimo brata (po principu, imamo šanse 50:50). I dobio je brata. A za peto, pa najčešće se šalimo da smo imali to jedno sjedište prazno u kolima i da smo željeli da ga popunimo.
Koliko Vam suprug pomaže u svakodnevnim obavezama oko djece i koliko je općenito bitna podrška partnera?
– Nema pomoći, sve je timski rad. Koordinisanje i nadovezivanje mora da postoji u svemu. Od održavanja kuće i nabavke do brige o djeci i međusobno. I lično imam sreću i zadovoljstvo da to proživljavam.
Je li Vam nedostaje išta iz perioda kada niste imali djecu? Slobodno vrijeme, putovanja?
– Ne. Ovdje uopšte nisam razmišljala za odgovor. Normalno je i da nam se mijenjaju percepcije, interesovanja, i mi sami. Promjene nisu obavezno loša stvar. Slobodno vrijeme postoji, putovanja postoje. Da li ih želim više? Da. Da li mislim da mi je nešto uskraćeno zbog djece? Apsolutno, ne. Naprotiv, mnoštvo toga što radim, što za sebe, što poslovno, pokrenuto je i motivisano njima.
Imate li nekad strahove, hoćete li svoje mališane izvesti na pravi put? Da ste dobra majka?
– Jednom mi je jedna divna žena, psiholog, rekla da dok se samopropitujem da li radim sve ok, da već jesam dobar roditelj. Postojanje strahova je neminovno. Koliko god se spremali, čitali, edukovali i dalje nemate blage veze šta radite u roditeljstvu. Problem je što ocjena dođe poslije dvije, tri decenije, kad ne možete ništa da mijenjate. Na neki način, uvijek će biti grešaka. Možete samo da se nadate da one neće biti krucijalne ni po njih ni po vas.
Treba li roditelj djetetu biti prijatelj ili autoritet, ili ipak pronaći neki balans između autoriteta i prijatelja?
– Lično, najviše mi se sviđa koncept pozitivne discipline, koji kaže da roditelji treba da su istovremeno blagi, a odlučni. To je nešto čemu težim, o čemu učim, mijenjam se. Ne smatram da treba da sam im prijatelj – roditelj sam, nisam prijatelj, djecu treba upoznati s granicama da bi jednog dana oni znali da postave svoje granice, ali vjerujem da možemo da imamo mnogo bolje, jače odnose s djecom od starih obrazaca s kojima je većina nas odrasla, da jasno pokazujemo ljubav i privrženost.
Kako djeci korisno organizirati vrijeme?
– Nisam uopšte za organizaciju njihovog vremena, ali kad postoji neka struktura, bolje funkcionišu. Ovo se odnosi na dio oko vannastavnih aktivnosti na koje ih podstičemo ako pokažu interesovanja. Dajem povremeno ideje, ali ostaje na njima da ih obrade i primijene. A i dosada nekad mora da postoji, posebno u današnjem svijetu gdje je sve ubrzano, digitalizovano, bezlično.
U savremenom dobu, kada je cijeli svijet obojen u ružičasto i gdje se često prikazuje savršenstvo u svim aspektima, nije li vrijeme da se jasno i glasno kaže da majčinstvo ne mora uvijek biti čarobno i lijepo?
– Ja bih to ovako definisala: bit će dana kad ćemo reći: “Ala ovo rasturam!” i bit će dana kada ćemo reći: “Šta mi je ovo trebalo u životu?”.
Kažu da su sve mame superheroji, imate li Vi neku super moć?
– Na prvu loptu, rekla bih da mi je supermoć nespavanje.
Osim što pišete, vi ste i porođajna dula? Možete li našim čitateljkama objasniti šta je porođajna dula i koja je njena funkcija?
– Porođajna dula je nemedicinska podrška mami tokom trudnoće, porođaja i poslije porođaja, koja joj pruža informacije, fizičku pomoć, emotivnu i mentalnu podršku. Priprema je za porođaj i postpartum, fizički je uz nju tokom samog porođaja, bodreći je i pomažući, brine o njenim potrebama u babinjama, pomaže oko uspostave dojenja. To nije babica, niti se njena uloga svodi na porođaje kod kuće – dva najčešća ukorijenjenja mita.
Koji bi bio Vaš savjet svim ženama koje su majke i onima koje se tek planiraju ostvariti u toj ulozi?
– Ovo je jedan put prepun avantura i ide lakše ako vjerujemo sebi.
IZAZOV DOJENJA
Milena radi i kao savjetnica za dojenje pa nam je objasnila zbog čega je ono tako bitno za mamu i bebu.
– Lista zašto je dojenje bitno, što za mamu, što za bebu, što za porodicu ili društvo, jeste povelika. Prije bih se osvrnula da bi ono bilo mami pomoć, a ne odmoć, treba da se edukujemo na vrijeme, a to je PRIJE porođaja i da obezbijedimo dobru podršku okoline. TO su glavni faktori zašto nekad dojenje nije uspješno ili je izazovno.
BRZINSKI RECEPT ZA MAME KOJE RADE
Milena nam je otkrila da sa svojom porodicom uvijek nedjeljom uvečer jede gibanicu, te da od tog recepta ne odstupaju godinama. S našim čitateljakama podijelila je ovaj recept koji se brzo i lako priprema.
Sastojci: 500 g kora za pitu, 500 g sitnog sira, 3 jaja, 2 dl jogurta, 2 dl ulja, prašak za pecivo, so, 3 dl mineralne vode.
Ulupati jaja, dodati sir i ostale sastojke, i lijepo objediniti. Nauljiti tepsiju, pa redati dvije do tri kore koje se premažu uljem, a ta posljednja smjesom sa sirom pa ponoviti dok se ne potroše sastojci, tako da smjesa sa sirom bude posljednja. Peći 20-ak minuta, pa prekriti folijom i peći još 20-ak, na 180 stepeni.
PUTOVANJE S DJECOM
Ono što gotovo sve novopečene mame zanima jeste i kako organizirati putovanja s djecom, da i roditeljima i djeci bude zabavno.
– Napraviti više pauza, krenuti na kraći put, s manje stvari “to-do” tokom boravka. Procijeniti gdje će popustiti za njihov ritam i interesovanja, gdje ćete vući na svoja. Računati na to da će se za nešto uvijek buniti i da će bar jednom kukati na dosadu. I, u suštini, truditi se da ne budemo previše rigidni u planiranju, da smo svjesni da s djecom mora biti prilagođavanja i inspiracije.