Ljubav prema muzici vjerovatno je u genima. Mama je pohađala muzičku školu i svirala klavir, otac je znao veoma dobro da zapjeva. Srednji brat, koji je, nažalost, preminuo, svirao je bubanj, najstariji brat, od kojeg sam sve naučio, svirao je gitaru i bio je moj idol. Volio bih biti Tito u bilo kojem smislu te riječi i u bilo kom periodu. Tada se tačno znalo šta se smije, a šta ne smije. I više smo se poštovali
Dženan Lončarević (47) jedan je od najvoljenijih i najcjenjenijih muških vokala u našoj regiji. Svoju karijeru, bez ijedne mrlje i skandala gradi već 15 godina. Nedavno je Dženan predstavio spot za svoju novu pjesmu “Ako sutra me nema”, koja je nastala kao plod saradnje sa Sergejem Ćetkovićem. Upravo je nova pjesma bila povod za razgovor, a osim o muzici i karijeri, s Dženanom smo razgovarali i o nekim do sada nepoznatim činjenicama iz njegovog privatnog života.
0Photo: Antonio Ahel/ATAImages
-Na ideju je došao Sergej Ćetković, kada je čuo već snimljenu verziju makedonske grupe DNK. On je predložio da ja to prepjevam na našem jeziku. Tako smo na kraju i napravili saradnju. Ja sam stupio s momcima u kontakt, oni su objeručke prihvatili našu ideju. Onda sam otišao kod jednog mladog producenta Lazara Cvetkovskog, ja sam snimio glas na već urađen aranžman i to je to. Neki ljudi su pomislili da sam ja tu pjesmu otuđio, međutim, to nije istina. To je bila jedna odlična saradnja gdje je pjesma dobila jednu sasvim novu dimenziju i samim tim i grupi DNK napravila novu priču.
Vrlo ste rijetko u karijeri pjevali brže pjesme, kako je publika reagirala na novu pjesmu?
-Komentari su većinom ok. Ljudi prihvate šta god izbacim. U svakoj toj melodiji, da li bila brža ili sporija, ima neka životna priča, neki fini tekstovi, neke fine note, trudim se da se nekako ne postidim svoje karijere i da sve ono što otpjevam mogu slušati i stariji i mlađi. Zaista se trudim da se ne postidim niti jedne pjesme koju sam objavio u svojoj karijeri.
Kao što ste kazali, na pjesmi ste sarađivali sa Sergejem Ćetkovićem, mi ga znamo kao pjevača, no kakav je kao autor i je li ovo vaša prva saradnja?
-Sergej Ćetković je definitivno jedan od mojih najboljih prijatelja na estradi. Ovo je naša već četvrta ili peta saradnja, nećete mi vjerovati. On je, naprimjer, kompletan autor pjesme „Pitam te“, koja je isto brža. Tu pjesmu mi je na jednom našem zajedničkom doručku pustio da čujem. I pitao me za savjet, šta mislim o njoj i da li da je izbaci naljeto, a ja mu na to kažem da je pjesma odlična i da je pravi hit. Poslije nekoliko minuta mi je rekao: “Snimi je ti, tvoja je!”. Tako da moram naglasiti da je Sergej na prvom mjestu veliki čovjek, i onakav kakvim ga vidite na tv ekranima ili koncertima, takav je i u privatnom životu. Jedna veoma dobra osoba, gospodin i iskreno volim ga mnogo.
Prošlo je 15 godina od objave vaše prve pjesme “Nikome ni riječ”, od tada pa do sada ste nizali samo uspjehe. Koliko je teško jednom posve normalnom pjevaču, koji karijeru nije gradio na osnovu napisa u žutoj štampi, uspjeti u okruženju u kakvom živimo danas?
-Hvala za te divne riječi i hvala što spominjete pjesmu koja već 15 godina traje istim žarom do dana današnjeg. Evo i sada mogu reći da je ta pjesma evergreen i da će ostati slušana i jako mi je drago što sam karijeru počeo s tom pjesmom, koja ima jednu finu ljubavnu priču. Teško je ne svrstati u sve ono što je stereotip, i sve što je trend je lagano. Ući u to Vrzino kolo je lagano, ali iz toga se izlazi vrlo brzo i vrlo je kratkog daha i ne traje, a ja se trudim da sve ovo što radim ostane iza mene i da ljudi slušaju neku kvalitetnu muziku, a slobodno mogu reći, jer sam birao i autore i s kim ću sarađivati, da je sve ono što sam do sada snimio vrlo kvalitetno.
Šta je zaključak, koji je recept za uspješnu karijeru? Sreća, talent, podrška voljenih osoba?
-Sve to i još jedan jako bitan detalj, ne prepustiti se svemu onom što je trend i trenutak.
Često nastupate u našoj zemlji i bh. publika vas zaista voli. Koji koncerti u BiH Vas očekuju u narednom periodu i ima li Sarajeva na tom spisku?
-Bit će Sarajevo sigurno, ali u nekom jesensko-zimskom periodu. Nismo uspjeli da se iskombinujemo prije, ali bili smo u Bosni poprilično ovog puta, ako ne i najviše. I jedva čekam da dođem u Sarajevo.
Ima li nešto posebno što Vas veže za Sarajevo? I šta prvo uradite kada stignete u Sarajevo, imate li ovdje neke prijatelje koje uvijek morate posjetiti?
-Imam i prijatelje i rodbinu i jednu stavku koja mi je jako vezuje za taj grad. Ja sam, naime, pohađao Srednju muzičku školu u Sarajevu, onu istu muzičku školu iza Katedrale koju smo snimili u jednom spotu “Ne vraća se ljubav nikad” i vratio sam se u te školske dane. Kao klinac sam Sarajevo posjećivao jednom sedmično, jer Prijepolje-Sarajevo je jako blizu i znao sam doći sa svojim roditeljima vrlo često da obiđem rodbinu. A prvo što uradim kada dođem u Sarajevo jeste da obiđem Baščaršiju i odem da pojedem nešto kvalitetno.
Znamo da je pjevanje Vaša prva ljubav, no možete li svoj život zamisliti bez gitare i otkud uopće ljubav prema tom instrumentu?
-Ja se nekako čudno osjećam kada sam na sceni bez gitare. To mi je, zapravo, i najteža stvar. I ne, ne bih mogao zamisliti život bez gitare. A otkud ljubav? Pa naslijedio sam je od starijeg brata koji je svirao gitaru. Nije mi strana ni harmonika, jer je to prvi instrument koji sam počeo da sviram. Međutim, kasnije me je više zanimao rock and roll.
Vratimo se na Vaše prve korake u muzici. Šta Vas je privuklo muzici? Koji je ključni momenat kada ste shvatili da je muzika Vaš život?
-Ljubav prema muzici vjerovatno je u genima. Mama je pohađala muzičku školu i svirala klavir, otac je znao veoma dobro da zapjeva. Srednji brat, koji je, nažalost, preminuo, svirao je bubanj, najstariji brat, od kojeg sam sve naučio, svirao je gitaru i bio je moj idol.
Photo: Antonio Ahel/ATAImages/PIXSELL
Od objave albuma prošlo je sedam godina. Od tada pa do danas objavili ste 15-ak singlova. Kada će novi album konačno ugledati svjetlost dana? I kakve pjesme publika može očekivati?
-Nisam ja mnogo pobjegao od svog pravca. Imam jako zanimljivih pjesama pripremljenih za album. Problem su izdavačke kuće, kojih je sve manje ili ako ih ima, nemaju neke uslove koje bih ja želio. Album je, prema mom mišljenju, najbolja stvar za jednog pjevača koji ide u pravom smjeru. Svi ovi singlovi jesu zanimljivi, ali nekako nosač zvuka publika traži i voli da ima potpisan. I desit će se album, sada tražimo pametnog pravog izdavača koji shvata važnost pop muzike.
Dženane, moramo malo zaviriti u Vaš privatni život, ne pretjerano, jer znamo da to ne volite. Recite nam kako izgleda jedan dan Dženana Lončarevića kad nije pod svjetlima reflektora? Imate li neke hobije, omiljenu knjigu, film ili seriju? Šta Vas, zapravo, najviše opušta?
-Kad pomislim tako generalno, shvatim da ja svoje dane provodim u studiju i s nekim svojim saradnicima. Volim da odem da popijem kafu, da sjedim s nekim dragim prijateljima iz djetinjstva, kada sam u Prijepolju, da prošetam divnim predjelima moga grada. Volim da pogledam dobar film. Serije nešto ne volim, jer ne volim da se vežem. Knjiga da, uvijek, ali kada imam vremena. Ja knjigu volim da pročitam, kako bi se reklo, u jednom dahu, a za to u posljednje vrijeme nemam vremena. Ali, ljudi čitajte knjige (smijeh).
Ko su ljudi s kojima se družite i kakvog senzibiliteta oni moraju biti? Imate li mali krug ljudi oko sebe ili ste osoba koja lako sklapa prijateljstva?
-U principu, gledam da sve što me okružuje zrači pozitivnom energijom i takve ljude biram oko sebe i takvi ljudi su moji drugovi i prijatelji. Nemam neki specijalni odabir, nisam od onih ljudi koji sjede na fancy mjestima. Skrivam se, blago rečeno, na mjestima u koja dolaze neki drugi ljudi koji nisu s estrade.
Da imate mogućnost jedan dan biti neka druga poznata ličnost, nebitno da li je to strana ili domaća, ko bi to bio i zbog čega?
-Ja sam veliki jugonostalgičar i mnogo volim druga Tita. I svi oni koji budu osuđivali moju izjavu, a znam da će ih biti, apsolutno ne znaju u kakvim smo vremenima mi živjeli, a ja dobro znam. Tako da ću reći da bih volio biti Tito u bilo kojem smislu te riječi i u bilo kom periodu. Tada se tačno znalo šta se smije, a šta ne smije. I više smo se poštovali.
Koji je Vaš najsretniji, a koji najtužniji trenutak u životu?
-Sretnih trenutaka je bilo mnogo, ali najtužniji je kada sam izgubio brata. Izgubio sam i oca kada sam imao samo 14 godina, ali ja nešto ne volim da pričam te tužne priče iz prostog razloga što se danas onako estrada i karijera svodi na to da se ispriča neka tužna priča i da me nešto ljudi sažalijevaju. Nema potrebe, tuga je samo moja i ja je ne dijelim ni s kim, ali sreću sa svima.
I za sami kraj, koji su Vaši planovi u narednom periodu kada je riječ o poslovnom životu?
-Ja non-stop nešto radim. U fazi završetka aranžmana su tri pjesme kod Mahira Sarihodžića, čovjeka kojeg mnogo volim i poštujem. Mahir je jedan od saradnika Dine Merlina, i najbitnija karika u svemu što se zovu aranžmani i produkcija Dine Merlina. Kod njega su pjesme koje je pisao Bane Opačić i Sergej Ćetković. Nadam se da će to izaći na nekom nosaču zvuka, a ako ne, onda ću ih objaviti kao singlove.