Davne 1984. godine, prije tačno 39 godina, paljenje olimpijskog plamena u Sarajevu, na stadionu „Asim Ferhatović Hase“ (Koševo), na ceremoniji otvaranja 14. zimskih olimpijskih igara, pratilo je 60.000 ljudi, a više miliona širom svijeta. To je bila prva zimska olimpijada održana u nekoj komunističkoj državi, kakva je bila i Jugoslavija.
Na Igrama, koje su trajale od 8. do 19. februara, nastupila su 1.272 takmičara iz 49 zemalja (998 takmičara i 274 takmičarke), uz praćenje više od 7.500 predstavnika medijskih kuća iz 41 zemlje.
– Došli su sportisti iz cijelog svijeta. Bila je to najbrojnija zimska olimpijada. Sarajevo je izgledalo fantastično, a došli su mnogi premijeri najjačih zemalja svijeta, među kojima i švedski kralj – kazao je novinar Nikola Bilić, koji je Olimpijadu pratio kao reporter sa sportskih nadmetanja.
Zdravko Čolić posudio glas Vučku
Baklju ZOI ’84., koja je stigla iz grčke Olimpije avionom do Dubrovnika, a kroz Jugoslaviju ju je nosilo 1600 ruku, na stadion je donijela i upalila olimpijski plamen najbolja jugoslavenska klizačica Sanda Dubravčić, koja je na nedavno održanom Evropskom prvenstvu u umjetničkom klizanju – Espoo 2023 u Parizu, bila jedna od sudija.
– To je bio specifičan doživljaj. Ja mogu reći, gledajući mnoge olimpijade nakon Sarajeva, da je, zapravo, u Sarajevu bila istaknuta ljudskost, ona ljudska komponenta. Nema toliko srca i toliko otvorenosti koliko je bilo dano u Sarajevu – rekla je Sanda Dubravčić.
Logo 14. zimskih olimpijskih igara izradio je sarajevski inžinjer Miroslav Antonić Roki, a maskotu, simpatičnog Vučka mangupskog osmijeha, slovenski strip-crtač Jože Trobec. U najavnim spotovima Vučku je glas posudio najbolji pop pjevač naše regije, Sarajlija Zdravko Čolić, završavajući ih čuvenim: „Sarajevooooo“.
Volimo Jureka više od bureka
Jugoslavenski heroj ZOI ’84. bio je Jure Franko, 21-godišnji skijaš iz slovenske Nove Gorice, koji je u veleslalomskoj utrci na Bjelašnici osvojio prvu medalju na Zimskoj olimpijadi za tadašnju nam zajedničku državu. Na ceremoniji dodjele u Skenderiji Sarajlije su u svom prepoznatljivom maniru skandirale: “Volimo Jureka više od bureka!”
Poseban praznik za oči i dušu priredili su umjetnički klizači u Zetri, a među najistaknutijim je bio britanski plesni par Jayne Torvill i Cristopher Dean, koji su plesom uz Ravelov “Bolero” sve prisutne u ledenoj dvorani Zetre ostavili bez daha, te prvi i jedini put u historiji plesnih parova klizača od sudija dobili sve maksimalne ocjene (6) za umjetnički dojam.
Na Igrama je zlatnu medalju u umjetničkom klizanju osvojila njemačka klizačica Katarina Witt, koju je upravo Sarajevska olimpijada učinila jednom od najvećih sportskih ikona kraja 20. vijeka. Samo mjesec nakon zlata u Sarajevu Katarina je osvojila i Svjetsko prvenstvo 1984., a potom su uslijedila zlata na svjetskim prvenstvima 1985., 1987. i 1988., te Olimpijskim igrama u Calgaryju, u Kanadi, 1988. godine.
Izvrsnim skokovima na skakaonici na Igmanu sve je oduševio osvajač zlatne medalje Finac Matti Nykonen, koji je preminuo 2019., u svojoj 56. godini.
Devastirani objekti
Olimpijski duh nikad nije prestao da živi u Sarajevu i Sarajlijama, što dokazuje da su Zimske olimpijske igre zasigurno najbolji historijski događaj koji se desio Sarajevu, Bosni i Hercegovini, ali i našoj regiji. Nažalost, mnogi olimpijski objekti su devastirani u agresiji na BiH ’92.-’95.
Neki objekti su obnovljeni, poput Zetre i Skenderije, dok bob staza na Trebeviću, gotovo potpuno uništena i zarasla u korov, te skakaonice na Igmanu, u derutnom stanju, i dalje čekaju neće li se ko od vlasti dosjetiti da ih renovira ili će se s vremenom potpuno urušiti. Jedino su skijaške staze na Bjelašnici i Jahorini konstantno bile u funkciji, te poboljšane izgradnjom žičara i ski-liftova.
Obnovljen je i Olimpijski muzej, koji je bio otvoren uoči ZOI ’84, a usljed ratnih djejstava 1992. godine uništen u požaru. U ovom muzeju danas se mogu vidjeti originalni olimpijski eksponati, između ostalih, medalje i umjetnički plakati Igara koje je crtao bh. akademski slikar Ismar Mujezinović.
Sarajlije očistile grad
Zanimljivo je da je tek dva dana prije paljenja olimpijskoga plamena u Sarajevu pao snijeg, zbog kojeg su organizatori bili zabrinuti da li će ga uopće biti, te za svaki slučaj nabavili snježne topove. A onda je na radost svih počeo padati, ali bez prestanka, toliko da su neki treninzi bili odgođeni. Međutim, Sarajlije su s lopatama izašli na ulice i uz pomoć svih, i radnika i vojske i sportista, očistile grad.