Jedna od najmodernijih, neovisnih i šik indijskih maharana (indijska kraljevska/plemićka titula koja predstavlja varijaciju titule maharadža) Rajmata Gayatri Devi imala je život kakav bi svaki biograf poželio kada bi odlučio da napiše knjigu o njoj. Bila je jedna od žena koje su poštovane i idolizirane. Rođena u ogromnom bogatstvu, Gayatri Devi odlučila je iskoristiti svoje bogatstvo kako bi pomogla onima kojima je pomoć zaista potrebna. Odlučila je biti aktivni učesnik indijske demokratije.
Elegantnu i gracioznu u svojim sarijima (indijska tradicionalna odjeća), a ponekad i u hlačama, Gayatru Devi je prestižni časopis „Vogue“ naveo kao jednu od najljepših žena na svijetu. A ona je jedne prilike to prokomentirala:
– Zaista mislim da nije tako. Stil mi je urođen. Uzor i ikona bila mi je majka. Kad sam bila mlada, gledala sam je kako se oblači. Uvijek je bila vrlo uzbuđena u vezi sa svojom odjećom. Jeste li znali da je moja majka prva osoba koja je počela nositi sarije od šifona? No, to nije bila njena najveća strast, njena strast su bile cipele. Imala je stotine parova i naručivala ih je posebno iz „Ferragama“ u Firenci. Uvijek je znala najbolje mjesto za kupovinu bilo čega i kupovala je po cijelom svijetu. Pretpostavljam da sam od nje naučila sve o stilu i glamuru.
ŽIVOT S 500 SLUGA
Osim svog izvrsnog izgleda, posjedovala je osobnost koja je šarmirala sve koji su je poznavali lično ili joj se divili iz daljine. Život koji je vodila bio je simboličan za njenu osobnost, jer je bila puna samopouzdanja i snage.
Kćerka maharadže (indijski kralj) Coocha Behara, Gayatri, živjela je neobuzdan život u svojoj palači u kojoj je radilo pet stotina sluga. Smjelost i slobodan duh naslijedila je od bake Chimnabai, koja je također bila buntovna, te majke Indire, koja je odbila prihvatiti dogovoreni brak, uobičajen u Indiji, nego se udala iz ljubavi, što ženama u Indiji nije bilo dozvoljeno, pa je bilo prilično očigledno da ni Gayatri neće živjeti svoj život na način koji je diktiralo društvo.
Gayatari društvu nije dopustila da umjesto nje odluči za koga će se udati, izbjegavala je sve norme koje su joj postavljene i udala se iz ljubavi za muškarca koji je bio gotovo dvostruko stariji od nje. Već s 12 godina zaljubila se u najtraženijeg mladića u Indiji, maharadžu iz Jaipura, koja je tada imao 21 godinu. Sir Sawai Man Singh Bahadur tada je imao dvije žene, ali jednostavno nije mogao da ne padne na šarm mlade Gayatri, koja nije bila nimalo slična ženama koje je poznavao. Njihovoj romansi svi su se protivili, no nju to nije zanimalo, pa su se vjenčali u maju 1940. godine, čime je ona postala njegova treća žena, napravivši potpunu pometnju u Indiji.
Hrabro se suočila s problemima i pritiskom koji je proizašao, te iskoristila titulu supruge maharadže i pretvorila je u svoju korist. Nije bilo jednostavno biti treća supruga, morala se prilagoditi životu formalnosti i ograničenja, što nije ranije činila, ali prilično nesputana svojim je autoritetom ženama u palači otvorila oči i naučila ih da nemaju ograničene poglede na život.
Za razliku od ostalih maharadžinih supruga ona nije htjela da mu se pokori i nije željela da je on sputava u njenim odlukama, u čemu je i uspjela.
– Kad se sjetim svog zabavljanja sa suprugom, moram priznati da je izazov bio nadmudriti naše starješine, organizirati tajne sastanke… A svako malo dogodila bi se čudesna, nečuvena sloboda odlaska u vožnju automobilom, odlazak na neki izlet ili vožnja rijekom u čamcu. Bilo je to lijepo i opojno vrijeme – kazala je jednom prilikom o svom suprugu.
Bila je žena koja je odbacila ostracizaciju (izgon) žena u Indiji. Nije se ograničila samo na život raskoši i udobnosti koji bi imala kao kraljica, već je odlučila raditi za svrhe do kojih joj je bilo stalo. Godine 1943., otvorila je „Gayatri Devi školu za djevojčice“ s 40 učenika i nastavnicom engleskog jezika, koja je postala poznata kao jedna od najboljih škola u Indiji.
Odlučila je da se bavi politikom i bila je prva dama koja je osvojila mjesto u Lok Sabhatu (indijski parlament) s velikim brojem glasova, što je bila prekretnica u indijskoj historiji.
Ostala je aktivno uključena u politiku i pridružila se stranci Swatantra, koja je formirana kao opozicija vladi Kongresa kad je Rajasthan postao država. Na svojim prvim izborima 1962. godine kao kandidatkinja za Kongres, imala je toliki broj glasova da je zaslužila mjesto u Guinnessovoj knjizi rekorda. Čuvši za njeno postignuće, predsjednik John F. Kennedy predstavio ju je kao “ženu s najnevjerovatnijom većinom glasova koju je iko ikad dobio na izborima”.
SMRT U PORODICI
No, stvari su krenule nizbrdo kad je Kongresna stranka donijela Zakon o ukidanju čistki i privilegija za njenu porodicu, nakon čega su morali pobjeći u Englesku. Tragedija je pogodila Gayatri kada je, mjesec nakon što joj je umro suprug i ona postala Rajmata (majka kraljica), njegov najstariji sin (od prve supruge) proglašen maharadžom. Bilo je suvišno govoriti da je prve supruge nisu voljele.
Dok je i dalje tugovala za ljubavlju svog života, nagovorili su je da se kandidira za svoj treći mandat u Parlamentu 1971. godine, kada je kneževska država konačno priznata. Ova promjena Ustava donijela je težak život Rajmati i njenom posinku, kada su u julu 1975. oboje uhapšeni i zatvoreni u zatvor Tihar, iako protiv njih nikada nije podignuta ozbiljna optužba.
Provela je šest mjeseci u zatvoru, gdje je dobila razne bolesti, koje su se kasnije odrazile na njeno tijelo. Ali, bolesti je nisu spriječile u njenim borbama, pa se u zatvoru borila za prava ubica, prostitutki, džeparoša i drugih zatvorenika koji su tamo živjeli u prljavim uslovima. Nakon strašnih bolova usljed gastritisa koji je dobila u zatvoru, odvedena je u bolnicu poslije čega je puštena na uvjetnu slobodu. Poslije oporavka nije se više mnogo bavila politikom, nego se povukla iz te sfere života i okrenula sebi i svom zdravlju.
Obožavala je sportske događaje, budući da je i sama bila jahačica. Ostala je strastveni zaljubljenik u polo i uživala je u uzgoju trkaćih konja. Bila je temeljito uključena u rad svoje škole i sve što se događalo u Jaipuru. Voljela je putovati, imala je toliko novca da je mogla boraviti bilo gdje, ali nije, ona je ljeta provodila u malom stanu u Knightsbridgeu, a zime u Lilypoolu, u Jaipuru, gdje bi navečer pozvala odabrane goste na čašu šampanjca. A oni koji bi bili nezadovoljni kako je noć protekla, na kraju bi platili svoje piće.
Uprkos tome što je rođena u bogatstvu, zalagala se za ugrožene i na svoje načine pravila razliku, ostala je simbol ljepote, gracioznosti i prkosa. Rajmata je nadahnula buduće generacije žena, ne samo u Indiji nego i u cijelom svijetu. Umrla je u dobi od 90 godina, 29. jula 2009., navodno zbog zatajenja pluća.