Narod je Marieu Antoinette dočekao s oduševljenjem, na njenom prvom javnom pojavljivanju u Parizu 50.000 ljudi guralo se da vide svoju buduću kraljicu. Nije imala mnogo prijatelja, a zbog onih koji su ušli u njen uski društveni krug bila je optuživana. Marie Antoinette rodila je sina, Louisa Josepha Xaviera Françoisa, 1781. godine. Rođenje sina popraćeno je euforijom i veseljem
Marie Antoinette bila je francuska kraljica, supruga Luja XVI. Pamtili su je kao posljednju, a zbog svog porijekla i običaja najomraženiju kraljicu apsolutističke Francuske. Proslavili su je rasipnost i skandali koje je uzrokovala, često iskrivljeni i previše loše opisani, ali i smrt. Pogubljena je giljotinom u jeku Francuske revolucije.
Tokom života i nakon smrti, Marie Antoinette nekima je predstavljala simbol svakoga dobra, a drugima sve zlo u vezi s Monarhijom i kraljevskom porodicom. Ovo drugo mišljenje prevladavalo je kroz historiju i dominira i danas. Slika stvorena i propagirana prije Francuske revolucije smatrana je vjernim i neutralnim opisom Marie Antoinette sve do 20. stoljeća. Iznimka su bili francuski i strani rojalisti, koji su Marieu Antoinette dugo smatrali mučenicom.
HLADAN ODNOS S MAJKOM
Ogovaranja i revolucionarne novine dovele su do nastanka gomile anegdota i citata pripisanih Mariei Antoinetti. Najbolji primjer je popularna i često spominjana izreka “ako nemaju hljeba, neka jedu kolače” (fr. qu’ils mangent de la brioche). Danas se smatra da je ovaj citat potekao od Jean-Jacquesa Rousseaua, koji je jednom prilikom izjavio da je to rekla “jedna princeza”, misleći pritom na suprugu Luja XIV.
Kralj Luj XVI I Marie
Današnji historičari vjeruju da su njeni savremenici pretjerali u opisima Marie Antoinette.
Maria Antonia rođena 1755. godine u dvorcu Hofburg, u Beču. Petnaesto dijete i najmlađa kćerka Franje I. i Marije Thereze, opisana je kao “mala, ali potpuno zdrava nadvojvotkinja”. Budući da je bila kćerka austrijske vladarice, odmah po rođenju dobila je titulu austrijske nadvojvotkinje.
Njen odnos s majkom, vladajućom nadvojvotkinjom Austrije, bio je hladan i nepovjerljiv. Maria Thereza je upravljala velikim carstvom i uz to ugovarala za nju politički povoljne brakove, Antoniju je ignorirala i ona se osjećala zapostavljenom.
Njene starije sestre, sve redom Marije, udale su se za najuglednije evropske kraljeve i prijestolonasljednike. Jedino se caricina miljenica uspjela s majkom nagoditi i sklopiti brak iz ljubavi, ali ne i Marije Antonije. Od nje se, kao i od njenih ostalih sestara, očekivalo da brakom učvrste veze između Svetog Rimskog Carstva i ostalih katoličkih kraljevstava.
Austrija je nedavno sklopila mir s Francuskom, svojim dugogodišnjim neprijateljem, pa je carica među svojim neudatim kćerkama tražila potencijalnu mladu za unuka francuskog kralja. Nadvojvotkinja Maria Antonia, u pratnji četrnaest kočija i brojnih sluga stiže na francusku granicu 7. maja 1770. godine. Na granici se simbolično odrekla svoje austrijske nacionalnosti: njena odjeća austrijske mode, sluge i nakit zamijenjeni su kićenim francuskim haljinama i francuskim dvoranima. Tom je prilikom njeno ime galicizirano u Marie Antoinette.
BRAK BEZ ODNOSA
Narod je Marieu Antoinette dočekao s oduševljenjem, na njenom prvom javnom pojavljivanju u Parizu 50.000 ljudi guralo se da vide svoju buduću kraljicu. Nije imala mnogo prijatelja, a zbog onih koji su ušli u njen uski društveni krug bila je optuživana.
Drugačije se oblačila od ostalih dama te uskoro počela nametati nove trendove. Pojednostavila je slojevite, teške i široke dvorske haljine i oblačila se u jednostavne muslin haljine. Uz nepopularnost na dvoru sve više ju je mučio pritisak njene majke na konzumaciju braka. Louisa-Augusta nije zanimao dvorski život i provođenje vremena sa suprugom, već je slobodno vrijeme provodio u lovu. Maria Thereza je zamjerala kćerki na tome, govoreći joj da je izgubila sav sjaj i ljepotu. Kako bi zaboravila muževu nezainteresiranost i majčine kritike, počela je kratiti vrijeme kockanjem i klađenjem. Trošeći novac nemilosrdno i pritom ulazeći u ogromne dugove, zaboravila je dužnosti prijestolonasljednice; dio novca kojeg je trošila na kockanje bio je predviđen za sirotinju, a drugi dio je trebala potrošiti na kićene haljine.
Nakon što se Luj XV razbolio prijestolje je zauzeo njegov unuk, čim je Marie postala kraljica Francuske.
Sedam godina nakon što je postala kraljica nije rađala djecu, za to vrijeme govorilo se da je kralj impotentan, a da kraljica traži zadovoljstvo kod drugih muškaraca, pa čak i žena. Tada je na Marieu Antoinette, kao kraljevu zakonitu ženu, vršen još veći pritisak da rodi muškog nasljednika i tako ispuni svoju jedinu dužnost.
Pogođena napisima Maria Thereza odlučila je poslati svoga sina Josipa, ujedno i suvladara, u Versailles, kako bi pridobio kralja i kraljicu na konzumaciju braka. Brak je prvi put konzumiran 1777., a osam mjeseci nakon Marie Antoinette očekivala je svoje prvo dijete.
Maria Theresa Charlotte prva kćerka Marie Antoanette i Luja XVI rođena je 19.12.1778. nakon teškog poroda. I dvor i narod je bio oduševljen zbog rođenja princeze, ali u isto vrijeme i pomalo razočaran. Očekivan je muški nasljednik. Na Marieu Antoinette je potom vršen pritisak da rodi sina, što je, uz njeno porođajem oslabljeno zdravlje, bio uzrok pobačaja 1779. godine.
Marie s djecom
Marie Antoinette je rodila sina, Louisa Josepha Xaviera Françoisa, 1781. godine. Rođenje sina popraćeno je euforijom i veseljem.
Nije imala sreće da njena djeca dožive odraslu dob, Louis Joseph je umro već 1789. od tuberkuloze, Louis Charles, poznatiji kao Luj XVII, umro je u dobi od samo 10 godina. Sophie-Bellatrix, najmlađa kćerka, rođena 1786., umrla je u dobi od 11 mjeseci, dok je najduže živjela njena prvorođena kćerka, koja je preminula s 11 godina.
POLITIČKI ANGAŽMAN
Krajem 1780-ih Marie Antoinette se počela u većoj mjeri zanimati za politička događanja u Kraljevstvu, ostavljajući svoje slobodne aktivnosti po strani. Na opće razočaranje svog brata, izabrala je okrenuti se protiv Austrije, i to iz više razloga. Htjela je osigurati budućnost svoje djece, popraviti svoju sliku u narodu i zbližiti se s depresivnim suprugom.
Radi krive percepcije javnosti, koja je bila zaslijepljena pamfletima i pričama libellesa, Marie Antoinette je 1787. dobila nadimak Madame Deficit zato što je za mnoge bila glavna odgovorna za državni bankrot. Istina je, naravno, bila daleko od toga, glavni razlozi krize bili su skupi ratovi, prevelika rastrošnost dvora za koju nije zaslužna samo Marie Antoinette, jer se ostatak kraljevske porodice nije trudio smanjiti troškove. Narod se u bijesu okomio na Marieu Antoinette i kraljevsku porodicu u nadi da će nestankom i umanjivanjem njihove moći nestati svi državni problemi.
Kada je počela Francuska revolucija, za narod ona je bila izdajica i bludnica koja je opljačkala državu, osiromašila stanovništvo i svojim šarmom zaludila kralja koji je vodio pro-habsburšku politiku.
Monarhija je službeno ukinuta, čime kraljevska porodica više nije bila kraljevska, nego samo porodica Capet. Luj je optužen za potcjenjivanje republike, odvojen od porodice. Jakobincima se nije sviđala ideja o držanju kralja kao zarobljenika. Umjesto toga su ga proglasili krivim, a propisana kazna bilo je pogubljenje pod giljotinom.
POGUBLJENJE
Suprugova ju je smrt bacila u očaj. Odbijala je jesti i izlaziti iz svoje sobe. Zdravlje joj se ozbiljno narušeno nedugo nakon Lujeve smrti. Bolovala je od tuberkuloze i raka maternice, zbog čega je često i obilno krvarila. Nakon smrti supruga i ona je bila zatvorena. Dobila je samo 24 sata da se pripremi za suđenje. Mogla je pobjeći iz zatvora, ali pošto je bila sigurna u svoju nevinost nije se ni trudila. Međutim, šovinstički pristup koji je u tom perodu vladao nije joj išao naruku. Osuđena je za orgijanje u Versaillesu, slanje milion lira u Habzburšku monarhiju, planove za ubistvo Vojvode od Orleansa, incest sa sinom, proglašenje sina novim kraljem Francuske, ubistvo švicarske garde. Sve optužbe bile su pogrešne, ali barem ne i nedokazive.
Ilustracija pogubljenja
Istog dana, u rano jutro, straža je došla u ćeliju. Odsječena joj je kosa i svezane ruke. Vođena je ulicama Pariza sat prije nego je konačno stigla do Trga Revolucije, gdje se nalazila giljotina. Tu je sišla s kočije i, dok je promatrala giljotinu, legenda kaže da su njene zadnje riječi bile upućene krvniku, kojem je stala na nogu: “Oprostite, gospodine”.
Život Marie Antoinette, svojedobno nadvojvotkinje Austrije i kraljice Francuske, okončala je giljotina u 12 sati i 15 minuta. Tijelo joj je bilo bačeno u zajedničku, neoznačenu grobnicu u dvorištu crkve Rue d’Anjou, a 1815. godine tijelo joj je ekshumirano i prebačeno u kriptu Bazilike sv. Denisa.