Dr. Dervišević: Crveno oko može biti znak zaraze Corona virusom

Piše: Indira Pindžo

Oči su naš prozor u svijet. Jedno od osnovnih čula pomoću kojeg percipiramo događaje oko sebe. Kaže se da očima gledamo, a mozgom vidimo. Gotovo 90 posto svih utisaka iz spoljne sredine i svega što se dešava oko nas doživljavamo gledajući

 

Zdravlje naših očiju često zanemarujemo, a kad obolimo bude kasno, jer posljedice uglavnom budu trajne pa ih liječimo do kraja života. O zdravlju, bolestima oka, njihovoj prevenciji i liječenju razgovarali smo s doktoricom medicinskih nauka Editom Dervišević, specijalistiknjom oftalmologije i hirurgije.

Zbog kojih problema s očima se pacijenti najčešće javljaju oftalmologu?

– Najčešći simptom zbog kojeg se pacijenti javljaju je slabljenje vidne oštrine, jer to prvo primijete. U većini slučajeva riječ je o senilnoj mreni, odnosno katarakti, koja se operira metodom fakoemulzifikacije, odnosno primjenom ultrazvučne energije. Zahvat je potpuno bezbolan i obavlja se u lokalnoj anesteziji. Ova vrsta hirurgije je bešavna, dakle nema šivenja rane i kroz samozacjeljujući rez na ivici rožnice veličine 2,8 mm obavi se sav posao i implantira meka, savitljiva intraokularna leća odgovarajuće dioptrije.

Koje bolesti unutrašnjih organa utječu na oboljenja oka ili čak zahvataju svojim simptomima i oči? Je li riječ uglavnom o hroničnim oboljenjima?

– Veliki broj hroničnih sistemskih bolesti su usko povezane s očima, te nerijetko daju karakteristične promjene na prednjem i stražnjem segmentu oka. Ovdje bih se posebno osvrnula na diabetes mellitus – šećernu bolest. To je jedna od bolesti našeg organizma čiji razvoj možemo pratiti pregledom očnog dna. Stanje krvnih sudova retine reflektuje stanje krvnih sudova svuda u tijelu. To je, zapravo, pregled krvnih sudova in vivo, dakle uživo. Razvoj dijabetesa neminovno vodi ka razvoju dijabetične retinopatije različitog stepena, koja u konačnici može dovesti i do sljepila. Osim dijabetesa, promjene na očima uzrokuju i reumatske bolesti, autoimune bolesti, širenje infekcije iz susjednih regija s posljedičnim razvojem sekundarne upale ovojnica oka, mutipla skleroza, insuficijentna cirkulacija vratne kičme, hipertenzija i mnoge druge.

Kako prepoznati prve simptome nekog očnog oboljenja?

– Crveno oko je prvi simptom koji je po svojoj etiopatogenezi, dakle uzrocima i razlozima pojave,  vrlo raznolik. U najblažem slučaju, može biti riječ o upali spojnice oka – konjunktivitisu, koji u većini slučajeva ne zahtijeva poseban tretman i dobro reaguje na terapiju. U nekim drugim, ozbiljnijim stanjima, crveno oko može biti prvi znak upale uvealnog tkiva – dužice oka i cilijarnog tijela, a također jedan od simptoma i znakova teške infekcije okaendoftalmitisa, koja podrazumijeva upalu svih ovojnica oka. Terapija mora biti promptna i odgovarajuća. Nerijetko se pribjegava i operativnom rješavanju nastalih komplikacija s ciljem smirivanja upale i očuvanja vida.

Možemo li i na koji način prevenirati očna oboljenja?

– Najbolja prevencija je redovna kontrola. Ovo se posebno odnosi na rizične grupe. Naročito naglašavam važnost preventivnih sistematskih pregleda, posebno djece predškolskog uzrasta. Skreening na slabovidost je najbolji mogući način ranog otkrivanja slabovidosti kod djece. Vrlo često je pojam ambliopije, tj. slabovidosti povezan sa strabizmom, tj. razrokosti. Rana detekcija ovog stanja je bitna radi dobrih rezultata liječenja, jer s navršenih osam godina senzorni razvoj je završen, te efektivno liječenje ambliopije i stereo vida više nije moguće.

Jedno od težih oboljenja oka je glaukom, a čini se da je u porastu i u BiH i u svijetu? Kakva su Vaša iskustva?

– Glaukom je drugi vodeći uzrok sljepoće kod nas i u svijetu. U populaciji starijoj od 40 godina učestalost javljanja glaukoma je kod 1-2% stanovništva. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, gotovo 66,8 miliona ljudi u svijetu boluje od glaukoma, a čak 6,7 miliona je slijepo na oba oka. Glaukom je najčešći uzrok preventabilnog sljepila. Nažalost, tačno je da je broj pacijenata oboljelih od glaukoma u stalnom porastu i kod nas i u svijetu. To je bolest koja ne daje simptom „boli“, a oštećenja koja nastaju na očnim živcima su nepovratna i uzrokuju ispade u vidnom polju. Oboljeli vide kao kroz cijev – centar vida je jasan i čist, periferija u mraku. Ranom detekcijom i pravilnom dijagnostikom glaukoma, te blagovremenom i adekvatnom terapijom, može se održavati optimalni intraokularni pritisak i time spriječiti ili zaustaviti dalje oštećenje optičkog živca.

Vi ste doktorirali s temom „Uticaj miopije na morfometrijske karakteristike optičkog diska u pacijenata sa glaukomom“. Možete li za naše čitatelje pojasniti povezanost miopije (kratkovidosti) s glaukomom?

– Kratkovidost je poznati faktor rizika za glaukom. Zbog promijenjenog rasporeda živčanih vlakana kod osoba s miopijom teže je otkriti početne patološke promjene optičkog diska vidnog živca, posebno ako je riječ o takozvanim kosim optičkim diskovima koji se javljaju kod miopije različitog stepena. Iz tog razloga potreban je poseban oprez prilikom oftalmološkog pregleda kratkovidih osoba, jer se naročita pažnja mora posvetiti promjenama optičkog diska vidnog živca koje mogu biti glaukomske prirode.

U posljednje vrijeme evidentan je porast oboljelih od raznih vrsta karcinoma i u svijetu i kod nas. S kojim vrstama karcinoma oka ste se Vi susreli u dosadašnjoj praksi i da li je svaki tumor oka potencijalni karcinom?

– Svaka promjena na oku i pomoćnom aparatu oka – kapcima, suznom aparatu oka, suznoj žlijezdi, koja raste i mijenja se označava se kao tumefakcija. Jedan od načina da se odredi njena priroda jeste i dermaskopija, ukoliko su promjene pristupačne ovakvoj vrsti pregleda. Nekada je dovoljan samo makroskopski pregled na osnovu kojeg možemo sa sigurnošću ustanoviti da je riječ o benignoj tvorbi u vidu fibroma, bradavica, ateroma i slično. Za ostale je potrebna patohistološka analiza nakon operativnog uklanjanja promjene. U svojoj praksi nailazila sam na različite vrste tumora (bazocelularni, skvamocelularni karcinomi, epiteliomi, fibromi, lipomi, ateromi…).

Već skoro godinu smo suočeni s pandemijom Corona virusa. Možemo li u kritičnu grupu svrstati i oboljele od očnih bolesti i jeste li već liječili nekog od zaraženih pacijenata?

– Bez obzira na aktuelnu situaciju izazvanu pandemijom Corona virusa, bolesni su i dalje bolesni i trebaju našu njegu i pomoć. Sva stanja koja se smatraju hitnim, moraju se zbrinuti. Na tome se doktrinarno i radi. Brzi serološki test nije dovoljan da bi se neko smatrao negativnim na Coronu. Ali, kada situacija zahtijeva, i taj test mora biti dovoljan da se pacijent pregleda i zbrine. U nekim slučajevima zaraze Corona virusom jedan od prvih znakova bolesti može biti crveno oko. Iako nije čest simptom kao što su povišena temperatura, grlobolja, umor, kašalj, konjunktivitis može biti prvi znak bolesti. Ulazna mjesta Corona virusa su sluznica nosa, usta, nerijetko i spojnica oka.

Koliko ishrana pomaže ili odmaže u preveniranju, ali i liječenju bolesti oka? Postoje li namirnice koje bi trebalo više konzumirati ukoliko imamo neko očno oboljenje?

– Pacijentima sa staračkim degenerativnim promjenama u makuli obično se prepisuju lijekovi koji su dodatak prehrani, suplementi koji su bogati beta karotenom, cinkom, omega 3 masnim kiselinama i antioksidansima. To su mikronutritijenti koji potpomažu bolju funkciju makularne regije, dijela retine kojim jasno vidimo, odgovornim za boje, oblike i oštrinu vida. Beta karoten je antioksidans koji se u ljudskom tijelu pretvara u vitamin A te pokazuje mnoge zdravstvene dobrobiti. Namirnice koje sadrže najviše beta karotena su mrkva, slatki krompir, kelj, špinat, rimska salata, tikva, dinja, crvena i žuta paprika, kajsija, grašak i brokula, te začinsko bilje: mljevena paprika, kajenski biber, čili, peršun, korijander, ruzmarin i kadulja.

Vaš posao je veoma zahtjevan, pogotovo kad ste za operativnim stolom. Kako se i da li se to odražava na Vaš privatni život? Imate li podršku porodice?

– Oduvijek sam znala da ću biti ljekar. Moj je san bio da postanem hirurg. Mogu slobodno reći da živim svoj san. Želja da pomognem drugima i činim dobro tjerala me je da se trudim i radim što više. Najveće zadovoljstvo u poslu mi je sreća i zahvalnost koju vidim u očima svojih pacijenata, kojima sam nakon operacije katarakte vratila vid. Biti hirurg je i kazna i nagrada. Kazna, jer se svakodnevno susrećem s naizgled neizvjesnim situacijama, nekad infaustnim slučajevima gdje pomoći nema. A nema veće nagrade nego bolesnome pomoći, nekome ko ne vidi podariti vid, vratiti im svjetlost u život. Sve ovo bilo bi nemoguće bez bezrezervne podrške moje porodice, koja mi je najveći oslonac u životu, moje utočište, moja mirna luka. Nakon napornog dana na poslu punom izazova, najviše se obradujem svojoj djeci, koja su puna razumijevanja, jer shvataju ozbiljnost posla kojim se bavim. Najviše sam Bogu zahvalna na svojoj prekrasnoj djeci, imam ih troje: Emu, Zanu i Emira, i najdraži mi je poziv biti njihova mama. Moja jača polovina, suprug Almir, također hirurg, nesebično me podržava u svemu. On je moj glas razuma, moj saputnik kroz najljepše putovanje koje se zove život. Uz njega sam bolja, jača, sretna i voljena. Moji dragi roditelji uvijek uz mene i za mene, moj su oslonac, moja stijena. Učili su me pravim životnim vrijednostima, koje ja sada prenosim i na svoju djecu. Zahvaljujući njima moji snovi su postali stvarnost.

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti