Počela sam snimati spontano i stvari onakve kakve one jesu, bez umotavanja, ne nadajući se da će mi popularnost ovako naglo porasti. Jimmy je rođen u Švedskoj, a porijeklo mu je vijetnamsko. Upoznali smo se u jednom švedskom klubu. Alice je nježna i emotivna duša. Ona razmišlja o svemu i važno joj je da vlada ljubav. Emma je, s druge strane, pravi mali tvrdoglavi rambo
Harisa Murtić (31), Sarajka s adresom u Švedskoj, svojim specifičnim smislom za humor i prikazom realne svakodnevice osvaja društvene mreže. Ima zanimljivu armiju fanova upravo zbog njenog braka s Vijetnamcem Jimmyjem, s kojim ima dvije kćerke, Alice i Emmu. Po struci je socijalna radnica, a samo za „Azru“ otkrila je kako je upoznala svog životnog saputnika, razgovarali smo o spoju dviju različitih kultura, ali i prednostima i nedostacima društvenih mreža.
– Posljednjih mjeseci odlučila sam biti prisutnija na društvenim mrežama. Općenito ne volim lažne stvari, pa sam počela snimati spontano i predstavljati stvari onakve kakve one jesu, bez umotavanja, ne nadajući se da će mi popularnost naglo porasti. To se ljudima svidjelo, a ljudi zaista osjete kada je neko iskren i vole se poistovijetiti s takvim osobama – kazala je Harisa na početku našeg razgovora.
Često ste pričali o temama iz privatnog života: razvod, porođaj, anksioznost, koje rijetko koji influenser dijeli i ogoljuje dušu s velikim auditorijem. Kako to da niste pokleknuli lažnom sjaju koji se predstavlja na društvenim mrežama?
– Uvijek će se naći neko ko će reći da glumite ili da ste ovakvi ili onakvi. Ali, onoj publici kojoj želite da se približite ne trebate ništa objašnjavati, jer vas oni osjete, a ovim drugima se svakako ne trebate objašnjavati, barem ne previše u smislu da se to pretvori u trošenje energije. Da je lagano, nije, svaki dan je to borba, što s ljudima, što sa samim sobom. Ja sam, zapravo, shvatila koliko je važno imati na svojoj strani porodicu za koju se uvijek možete pridržati ukoliko pokleknete. Jer, na kraju, svi smo mi samo ljudi. Važno je da znate kako je sve uredu. Nekome ste inspiracija, a nekome trn u oku.
Koja je najbitnija poruka koju želite da prenesete svojim pratiteljima?
– Da ne dozvole da ih bilo šta obeshrabri, da budu jaki i kada osjećaju najveći pritisak i da se nikada ne predaju, jer je život prekratak za plačljivce. Svaki dan nastojte da budete bolja verzija sebe. Budite dobri i prema drugima, naročito prema neprijateljima, njima je ta ljubav najpotrebnija.
Šta Vam je najveća inspiracija za kreiranje videa?
– Svakodnevica. Naravno, niko od nas ne izmišlja toplu vodu, nije loše ni iskopirati nečiju ideju i prilagoditi je svom kontentu. Imam zaista dobar osjećaj za zapažanje detalja i to mi omogućava pregršt ideja. I upravo je to zanimljivo, kada vidite da u mnogim situacijama zapravo niste usamljeni nego da ih proživljavaju i drugi ljudi, hiljade ljudi.
Vaša ljubavna priča je vrlo zanimljiva. Bosanka i Vijetnamac. Kako ste se upoznali?
– I moj ljubavni život je interesantan. Jimmy i ja smo za nečija poimanja nespojivi. Za mene, mi smo jedan sasvim običan par kao i svaki drugi. Bitno je naglasiti da ne dijelimo ljude na Kineze, ove ili one, mi smo samo ljudi i razlike su predivne sve dok ih možete držati na okupu. Jimmy je rođen u Švedskoj, a porijeklo mu je vijetnamsko. Upoznali smo se upravo u Švedskoj, u jednom klubu. Teško je reći zašto smo se zaljubili, kako to inače biva u ljubavi, svidjeli smo se, prije svega, fizički jedno drugome, a onda su nam se i energije podudarile i to je to. Mada, moram priznati da je meni bilo interesantno što je on viši nego što je uobičajeno za Azijate.
Kako su Vaši reagirali na zeta Vijetnamca, a kako njegovi na snahu Bosanku?
– U Švedskoj su sve kombinacije „dozvoljene“. Šalu nastranu, ovdje zaista možete slobodno hodati bez da se ljudi okreću i upiru prstom u vas na sve što se ne uklapa u neke kalupe. Ne bih rekla da je sve idealno, ali je mnogo liberalnije nego na Balkanu. Moram biti iskrena i reći da moja porodica u početku nije objeručke prihvatila našu vezu. Ali, s vremenom su shvatili da i ja, kao i svi drugi, kreiram sama svoj život i da je sve uredu dok sam sretna.
Majka ste dviju kćerki. Učite li ih bosanski jezik? Prenosite li im našu kulturu i tradiciju, iako živite daleko od BiH?
– Starija Alice ima 3 godine, a Emma godinu i po. Iako su mnogo više izložene švedskom jeziku, ja s njima u svakoj prilici pričam bosanski. Više o Alice sada mogu govoriti jer je starija, i ona zaista sve razumije, ali malo slabije priča, što je razumljivo s obzirom na to da istovremeno uči engleski, švedski i bosanski jezik, mada ne sumnjam da će u budućnosti sva tri govoriti bez problema. Kad je riječ o kulturi i tradiciji, trudim se da im približim sve naše bosansko. Mnoge stvari zapravo radim spontano, onako kako sam ja naučila u svojoj Bosni, a djeca uče gledajući u vaš primjer. To je najbolji način da nešto usvoje. Nastojimo i češće dolaziti u BiH. Nije to, srećom, toliko daleko.
Kako biste ih opisali?
– Emma i Alice su skroz različite. Alice je nježna i emotivna duša. Ona razmišlja o svemu i važno joj je da vlada ljubav. Emma je, s druge strane, pravi mali tvrdoglavi rambo i njoj će, čini mi se, biti važno samo da je njoj dobro (smijeh).
Čime Vas njih dvije svakodnevno uveseljavaju?
– Svaki dan s mojim kćerkicama je nešto novo. One su pravi mali izvor neizmjerne sreće, ljubavi i mnogo smijeha. One su sada, naročito Alice, u uzrastu kada su najzanimljivije. I vi vrlo često ne možete ni naslutiti kakvim sve izjavama i postupcima će vas iznenaditi i nasmijati. Teško se mogu naljutiti na njih. Nekako sam postala mnogo tolerantnija. Po prirodi sam vrlo pedantna i volim kada je sve uglađeno, ali sada praštam štošta.
Imate li vas tri neke rituale koje nikada ne preskačete?
– Za sada se naši rituali svode na obaveznu zajedničku igru, a prije spavanja mnogo maženja i pričanja priča. Emma je još mala, pa nam pravi probleme s čitanjem u smislu da skače i čupa stranice knjige, a ja legnem između njih pa im ispričam omiljenu bajku.
Koja je lekcija koju ste naučili o roditeljstvu od supruga? Koji su rituali koje ne preskačete kao par?
– Ja sam takva karakterom da volim dominirati. Zapravo, to ne radim namjerno nego je to jednostavno tako. I u roditeljstvu sam ta od koje Jimmy više uči, jer sam se s vremenom nametnula kao neko ko će istražiti i riješiti sve probleme. Onda u nekom momentu shvatite da ste sve preuzeli na sebe, pa brže-bolje ispravljaj krivu Drinu. Još je on vodeći u strpljenju. Često mu zavidim na tome, a smatram da je to dobra osobina koju bih željela da i moje kćerke imaju. Ono čemu težimo jeste da, baveći se roditeljstvom, ne zapostavimo jedno drugo, pa smo uveli sebi kao mali ritual druženje kada uspavamo djecu. Obično je to neki filmić uz kokice ili jednostavno razgovor uz kafu ili čaj, u zavisnosti od toga koliko je bio naporan dan. Osim toga, barem jednom mjesečno se izvedemo na neku večeru i posvetimo jedno drugome.
Vi ste dijete iz sarajevske mahale, po čemu najviše pamtite svoje djetinjstvo?
– Najljepše uspomene me vežu za Sarajevo. Tu sam stasala i onda se hrabro otisnula u svijet. Ko je odrastao u Sarajevu može živjeti bilo gdje. Sigurna sam da me dobro razumiju sve moje Sarajlije o čemu pričam. Mi smo poznati kao vrijedni, snalažljivi i inteligentni ljudi.
Koliko često posjećujete BiH?
– U BiH nastojim dolaziti barem pet-šest puta godišnje zbog porodice, naročito sada kada su na snazi restrikcije zbog COVID-a njima je komplikovanija procedura za dolazak u Švedsku. Sada već i s poslom influensera potrebni su češći dolasci, što mene dodatno usrećuje.
Koja jela su najzastupljenija u vašoj kuhinji? A, koja bosanska jela voli Vaš suprug?
– Ona koja stignem napraviti ili kupiti (smijeh). Vrlo često kuham unaprijed za nadolazeću sedmicu i skladištim u zamrzivač, jer, kada dođemo s posla, a djeca budu nervozna, sve mora biti brzo gotovo. Određenim danima imamo ručak kod Jimmyjeve mame. Ranije je imala restoran sa vijetnamskom hranom pa smo tu češće jeli. Ona sjajno kuha i prevladavaju biljne namirnice. Zato su oni zdravi i dugovječni. Ja, zapravo, imam problem od onog dana kada sam Jimmyja prvi put dovela u Sarajevo. Nakon što je probao naša jela barem jednom sedmično moram u zamrzivaču imati punjene paprike, sarmu, sogan dolmu ili nešto slično (smijeh). Kaže da bi se preselio u BiH samo zbog hrane.
A, kako je Jimmy snalazi s bosanskim jezikom?
– Jimmy na bosanskom jeziku zna sve psovke. Odmah da kažem, ne znam koliko ćete mi vjerovati, ali nisam ga ja naučila. Ali se inače ne snalazi. Tu i tamo ponavlja poneku riječ koju čuje od mene. On kaže da je naš jezik pretežak i da zvuči kao da se svađamo non-stop.
Kako punite baterije na kraju dana?
– Baterije na kraju dana ćete realno napuniti jedino dobrim snom. Nijedan dan nije isti. U suštini, nemoguće je napraviti neku rutinu koja će biti stalna. Mijenjamo se mi, mijenjaju se okolnosti, mijenja se život. Ali je zaista neopisiva činjenica koliko vam je sve manje teško kada imate pozitivne misli i dobro se organizujete. Ja se ne zadovoljavam time da stagniram u nečemu, volim stalno da se usavršavam, pa recimo da taj kraj dana posvetim nekom učenju, istraživanju tema koje me zanimaju. Nekada mi, što se kaže, bude „puna kapa“ svega, pa Jimmy ostane s djecom, a ja izađem sama u šetnju da razbistrim misli. Bitno je kako se osjećate jer takvu i energiju odašiljete prema drugima. Mi se podijelimo u sedmici. Tako i Jimmy ima određene dane kada ide odraditi trening. A dešava se i da Jimmyjeva mama ponekad uzme djecu iz vrtića, pa mi možemo iskoristiti to vrijeme da uradimo nešto za sebe.