Damir Brđanović rođeni je Sarajlija koji je svoju karijeru uspješno izgradio van granica našeg regiona. Poznato i priznato ime u svijetu sanitarne hidrotehnike, Damir iz godine u godinu niže uspjehe na raznim poljima, što potvrđuje i činjenica da je čuveni filantrop Bill Gates odlučio investirati u njegove ideje i projekte. Profesor Brđanović privukao je interesiranje regionalnih medija u trenutku kada je plasirao projekt medicinskog „pametnog“ toaleta koji detektira razne bolesti, kao prvi takav u svijetu. Osim toga, Damir je jedan od naučnika koji idu ispred svog vremena, te je inovativnim metodama kreirao i sanitarnu tehnologiju koja prerađuje fekalni mulj. O važnosti ovih inovacija možemo govoriti i u polju ekologije, ali i savremene medicine. Ovo su samo neka od vrhunskih ostvarenja profesora Brđanovića, a za naš magazin Damir je detaljnije govorio o svojih uspjesima, idejama, kreativnosti, počecima, ali i projektima na kojima trenutno radi.
Na početku našeg razgovora Damir se prisjetio svojih studentskih dana na Građevinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, kazavši da nije počeo kao uzoran student, jer mu je tada prioritet bila košarka. Kasnije je shvatio da je inžinjering njegov životni poziv, „zagrijao“ stolicu, te je čak po završetku studija dobio priznanje najboljeg studenta generacije.
– Sa studiranjem treba početi ranije, dan-dva prije predavanja pročitati šta će se raditi, te samo dijelove koji su vam ostali nejasni pitati profesora tokom predavanja, i kasnije ne trebate ništa učiti. Caka je u tome da se krene učiti dva dana prije ostalih kolega i da se prođe kroz predavanja, vježbe i ispite iz prošlih godina – kaže profesor Brđanović.
Sjećate li se svog prvog velikog projekta, šta je on za Vas u tom trenutku značio?
– Imao sam ponudu da ostanem na Fakultetu kao asistent na Smjeru hidrotehnike. Međutim, shvatio sam da mi je još rano ući u akademske vode. „Unioninvest“ mi je dao stipendiju već na drugoj godini studija, kad još nisam bio vrhunski student, i zato sam odlučio da im ostanem vjeran i počnem profesionalnu karijeru kod njih u praksi. Moj šef, Suad Balta, veliki gospodin i stručnjak, odmah me je stavio u vatru i prvi moj projektantski posao je bio dizajn jednog dijela postrojenja za pripremu pitke vode za grad Novi Sad. Čim sam završio taj projekt odmah su mi prekinuli pripravnički status i dali unapređenje u samostalnog projektanta. Od tada pa do danas izveo sam projekte u više od 40 zemalja u svijetu, na svim kontinentima, kojima se mnogo ponosim, a najviše projektom Global Sanitation Graduate School, koji traje već godinama i u kojem učestvuje 50 univerziteta na svim kontinentima, a finansira ga jedna vrlo ozbiljna i poznata fondacija.
U Vaše projekte, između ostalih, investirao je i Bill Gates. Kako je došlo do te saradnje?
– U životu morate nekad imati malo i sreće da biste uspjeli postići velike stvari. Krenulo je to 2010., kada je organizacija „Bill & Melinda Gates Foundation“ i osnovana. Naime, Bill i Melinda Gates su odlučili da većinu svog ogromnog imetka ulože u svoju fondaciju te putem nje investiraju u bitne oblasti za čovječanstvo. Posebno su zainteresirani za inovacije u sanitaciji, te su odlučili da investiraju blizu 250 miliona dolara godišnje samo u ovaj sektor. Prije desetak godina kontaktirali su moj institut „IHE Delft“ u Holandiji kao jednu prominentnu ustanovu koja je već 60 godina aktivna u sektoru voda. Rekli su nam da će biti u Stockholmu na Svjetskom kongresu za vode i da su zainteresirani za stvari koje ja radim. Naravno, ja sam otišao u Stockholm i uspio da osiguram razgovor od desetak minuta s njihovom ekipom, a u tih deset minuta sam ih uspio zainteresirati i osigurati sljedeći sastanak. Tokom pripreme za taj drugi sastanak, koja je trajala cijelu noć, odlučio sam da idem na sve ili ništa – shvatio sam da prema tako velikom investitoru moram ići s velikim idejama, ambicijama i budžetom. Moj plan je bio „težak“ 30 miliona dolara, a iz njega se „izrodio“ projekt od 12 miliona dolara.
Koje projekte je Bill Gates podržao?
– Sve je krenulo s tim prvim grant programom od 12 miliona dolara i u tom projektu je bilo stotinjak malih projekata. To je bio jedan mozaik ideja koje sam godinama sakupljao, ne mogavši da nađem neki standardni kanal za finansiranje, npr. kroz evropske fondove, jer su moje ideje nesvakidašnje i nisu se uklapale u uobičajene šeme. U toku osam godina izvedbe tog programa, sve što smo tamo zacrtali se ostvarilo, pa i više od toga. Moj tim, koji je tada sačinjavao više od 100 profesora i doktora nauka iz cijelog svijeta, i ja bili smo „žrtve“ našeg uspjeha i mnoge su se nove ideje stvorile kroz taj prvi program. Projekte smo radili na tri kontinenta: Afrika, Azija i Latinska Amerika. Nakon jedne od mojih posjeta Billu Gatesu i njegovoj fondaciji u Seattleu dobili smo i drugu investiciju od osam miliona dolara, koja je fokusirana na urbanu sanitaciju, i to gdje nema kanalizacije, nema centralnih uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, kao što je npr. kod nas uređaj u Butilama u Sarajevu, i gdje je veliki problem septički i fekalni mulj. Uporedo smo, usljed nedostatka stručnjaka, krenuli s formiranjem vrhunskog interdisciplinarnog studija, koji smo akreditirali u Holandiji na šest godina, što je i maksimalna akreditacija u našem sistemu obrazovanja. Godine 2018., implementirali smo prvu generaciju tog novog magistarskog programa, prije dva-tri mjeseca i treću te već krenuli s četvrtom generacijom sudenata. Međutim, znali smo da u „Delftu“ ne možemo obučiti toliko ljudi koliko nam je potrebno da bismo podmirili svjetske potrebe u toj oblasti, pa sam došao na ideju da naš program iz „Delfta“ napravimo pristupačnim svima. U ovom momentu 37 univerziteta je adoptiralo naš program i imamo više od 600 magistranata.
Koliko je važno educirati i podstaći nove, mlade stručnjake i da li se o važnosti toga dovoljno govori?
– Mi ljude moramo obučiti da nauče što više, te da to što nauče primijene u praksi. Edukacija mora biti više inovativna i povezana s naukom, kako bi se stvorile inovacije, bez kojih nema napretka. Moj moto je da spojim nauku s praksom i to mi, mislim, za sada ide od ruke. Za to su potrebna veća ulaganja, da bi društvo imalo veću korist. Ovdje je riječ o ulaganju u ljude, promjenu ljudske svijesti, promjenu ponašanja, promjenu razumijevanja svijeta, shvatanje šta se dešava oko nas i šta je potrebno tom svijetu da se obezbijedi sutra život kakav zaslužuju nove generacije.
Vaš projekt toaleta koji detektira bolesti privukao je pažnju javnosti. Kako ste došli na ideju da kreirate nešto takvo?
– Jedan od dva puta prema inovaciji jeste da treba imati tržište ili potražnju od tržišta prema kojoj naučnici treba da reagiraju. Drugi put je da naučnici moraju sami da budu provokativni i znatiželjni da bi istraživali, ali bi trebalo da imaju osjećaj šta rade i šta je svrha toga što rade. Problemima izbjeglica i njihovog transporta, smještaja, sanitarnim uslovima u kampovima bavile su se uglavnom humanitarne agencije, zbog čega smo organizirali skup svih tih velikih organizacija, od Crvenog krsta do UNHCR-a, saslušali i analizirali šta njih tišti, te krenuli da razvijamo više inovacija, kako bismo im pomogli. Prva inovacija je bio pametni „smart“ toalet čija je prvenstvena uloga bila da poboljša praktičnu primjenu, održavanje i servis toaleta u izbjegličkim kampovima. Potom smo iz primjena prvih prototipova u Filipinima i Keniji shvatili da neke prikupljene informacije iz toaleta mogu indicirati i određene promjene u zdravlju korisnika. Jedna od prvih je bila da smo mogli otkrili da li neko ima dijareju, da li gubi na težini, posjećuje li toalet učestalije no obično. Onda smo počeli raditi na tome i razvili smo „MEDiLOO“, medicinski toalet opremljen neinvazivnom tehnologijom za preliminarnu dijagnozu niza bolesti. Napravili smo cijelu listu bolesti koje su interesantne za primjenu takvog toaleta i došli do petnaestak bolesti koje su odgovorne za više od 80 posto smrtnosti stanovništva u siromašnim i nerazvijenim zemljama. Osmislio sam koncept u kom ti senzori, spektralne kamere, instrumenti i sve ostalo što je „skriveno“ u tom toaletu ustvari indiciraju predijagnozu korisnika toaleta, bez invazije na tijelo korisnika i bez zahtjeva za bilo kakvu neuobičajenu akciju korisnika da bi se došlo do rezultata. Naravno uz striktno poštovanje privatnosti i zaštite podataka i identiteta korisnika. Glavni cilj medicinskog toaleta nije da radi dijagnoze i zamjenjuje ljekara, nego rano otkrivanje opakih bolesti i epidemija. Mi smo MEDiLOO počeli razvijati prije 3-4 godine. U ovom momentu razvijamo koncept za otkrivanje Covida preko daha korisnika toaleta, što bi bila fantastična olakšica u borbi protiv ovog virusa.
Na kojim još projektima trenutno radite?
– Radim na jednom interesantnom projektu u Hrvatskoj, u Poreču, gdje je u toku implementacija četiriju vrlo inovativnih uređaja s membranskom tehnologijom za prečišćavanje otpadne vode, a modeliramo i kvalitet mora na tom području, te specijalno pratimo i predviđamo kvalitet mora uz obalu. To je relativno nova tehnologija i, koliko mi je poznato, jedan takav uređaj ima i BiH, u Konjicu. Taj projekt planiramo završiti za Svjetski dan voda, 22. marta ove godine, kada ćemo upriličiti i prigodnu prezentaciju u Zagrebu.
SHIT KILLER
Možda je najatraktivnije ime u svijetu inovacija „Shit Killer“. Kakav je to projekt i odakle takvo ime?
– Prije svega, takvo provokativno ime zainteresira ljude, pozitivno ili negativno. Nas zanimaju oni koje zaintrigiramo pozitivno. U nekim zemljama smo morali promijeniti ime, jer se riječ „shit“ tamo ne smije koristiti. Dok su u SAD-u, naprimjer, ljudi apsulutno oduševljeni imenom. U promociji tog imena me je ohrabrila i jedna neobična anegdota o kralju Nizozemske, koji se, dok je još bio princ, prihvatio jedne visoke pozicije u UN-u, gdje je promovirao sektor voda u svijetu. U svojim govorima je on prvi put javno upotrijebio riječ „shit“, pa kad smo vidjeli da princ može da javno izgovori tu riječ, onda smo se i mi u struci okuražili i počeli da je koristimo i u službenom žargonu. „Shit Killer“ je, ustvari, uređaj za uništavanje fekalija, urina, septičkog mulja, te mulja koji se stvara na uređajima za prečišćavanje otpadnih voda, na temelju djelovanje mikrovalova. Princip je isti kao i kod kuhinjskih mikrovalnih pećnica, koji smo prvi put primijenili u sanitarnom sektoru. Prvi dio procesa je dizanje temperature u otpadu do 70-80 stepeni Celzija, što je dovoljno da se ubiju svi mikroorganizmi koji su štetni za zdravlje. Mi još dignemo tu temperaturu do 100 stepeni, tako da smo sigurni da smo uništili sve patogene organizme i postigli da je materijal inertan, neaktivan i bezopasan. Produženo izlaganje mikrovalovima je drugi dio tretmana, gdje se odvija sušenje materijala i isparavanje vode te smanjivanje volumena. Taj cijeli tretman je ogroman i veoma skup biznis. U BiH nema spalionice tog mulja pa, ako hoćete da ga spaljujete, morate ga voziti u Beč ili Budimpeštu. Ako me pitate šta je najveći problem i šta je budućnost za inovacije u ovom segmentu, to nije više dio postrojenja gdje se prečišćava voda, nego dio gdje se prečišćava mulj.