Nekidan sam slučajno u arhivi pronašla sliku praznog novčanika. Smeđ i prazan, a ispod njega piše: “Moram kod očnog, otvorim novčanik i ne vidim ništa”. No, vrag je sada odnio šalu. Zdravstveni bilten građana BiH je ozbiljno ugrožen. Bit će da su oftalmolozi uz psihijatre, najozbiljnije pretrpani poslom. Pacijenti iz BiH ne vide ništa. Marka im uvijek k’o mrak.
Kad ste mali, uče vas prvo da novac nije sva sreća u životu, i da se njime ne može kupiti sve. On ti treba za bombone, lizalo, lastiku na kojoj ćeš igrati “nove matematike”… Uče te i da onu krišku namazanu džemom i margarinom, nipošto ne smiješ pojesti sam.
– To je nepristojno, ne smiješ biti škrta, niti jesti pred drugima, a da prije toga ne pitaš da li i oni žele jesti s tobom. Otkud znaš da li djeca imaju tu istu krišku kući – galamila je mama.
Uče te i da ćeš jednog dana i ti biti svoj čovjek, ali prije toga moraš imati sve petice u školi i moraš završiti fakultet. A, kad završiš, imat ćeš puno para, ići ćeš na more, kupit ćeš sebi automobil i zimovati barem na Bjelašnici. I, porastete i dobijete prve bore, i pitate se – je li baš tako?
U konzumerističkom društvu, kada prvog, kao na Sudnjem danu dolazi sve na naplatu, zaključujete da i mame nisu uvijek bile u pravu i znale baš sve o onome što su govorile. Novac ne kupuje sreću. Jeste sigurni? Pitajte bogate!
To su oni što žive u paralelnom svijetu, koji, do sada već tri puta obrnuti novac, pristigao u Bosnu davne ’93. u kamionima humanitarne pomoći, kako bi se njime nahranio gladan i protjeran svijet ove zemlje, ne troše na lizalo, već na novu seriju BMW-a, na nove stanove svoje djece, na njihova putovanja, na njihova obrazovanja, na kupovinu novog poslovnog prostora… Spisak je dug.
Kao što nedavno reče pametni i mudri profesor Bajtal: kada ste sjeli na osam milijardi dolara, vi možete kupiti sve.
Možeš imati pola glave, stomak do koljena, šake kao pola stola, sa lovom ti drugima mirišeš na moć i šarm. Ljepši si i od najljepšeg frajera s reklame za šampon i brijač. S lovom ne možeš biti ni cura na lošem glasu. Amnestiran si i od toga, i sve je u tvom slučaju nešto što se podrazumijeva! A, onoj sirotici su zvono na vrat stavili čim je promijenila dvojicu!
Nafaku ne određujemo mi, i hvala Bogu na tome. Ali, ako je već imaš u obilju, zar ne misliš da te njome kuša neko mnogo silniji od tebe? Hoćeš li na test-vagi prevagnuti u insana ili hajvana. Pohlepnika koji bi, ako je ikako moguće, u jednoj noći istovremeno spavao na pet zlatom optočenih kreveta?
Zašto se neko u jeku protesta u BiH hvali interijerom kakav na Manhattanu nema ni Ivanka Trump, selfijima iz Milana, torbama iz Beča, svemirskim vozilicama…? Kakvu uopće to ima svrhu? Radi li se o inatu? Uostalom, koga s tristo maraka neredovne plaće u ovoj zemlji zanima nečija guzica u ekskluzivnom bazenu?
Kada je riječ o pokazivanju materijalnog, uvijek sam cijenila Merlinovu socijalnu osjetljivost. Čovjek ima toliko para da pola Sarajeva može kupiti, ali vam on nikada neće pričati kako, naprimjer, ljetuje, a ljetuje, po mondenim destinacijama, ili skija po alpskim planinskim vijencima.
Danas ne vjerujem mami koja mi je govorila da novac ne donosi sreću. On donosi sreću mnogim ljudima koje svakodnevno srećem ili gledam po štampi i televiziji. Ali, ne donosi jedno – pamet. Ne shvatajte pogrešno ovo posljednje, jer ni u kojem slučaju ne mislim na univerzitetski naučenu pamet!