Možete sebi dozvoliti gluposti do tridesete. Možete sebi do tada dozvolit’ luksuz dugih veza, pogrešnih izbora, ljubavi, razočarenja… Za trideseti rođendan, stanite pred ogledalo i popričajte malo sa sobom.
Do tada ste sreli sigurno barem jednog kretena za kojim ste plakali. Imali ste sigurno i barem jednog kojeg ste odbili jer je previše fin i slutite da ćete nekad žaliti za njim. Ostavljale ste i bivale ostavljene.
U tridesetoj ste još top. Ali se pomalo čudite kako ko iz vode rastu ove cure koje rata ne pamte, jer su se poslije njega rodile.
Zato, ne dozvolite da vam uludo “lete tridesete”. Sada ste prošle dovoljno toga da znate šta hoćete, šta nećete. Bonus ste ispucale i sad je red na mudre i ozbiljne planove i odluke.
Prvo odredite šta hoćete od muškarca. Zatim, neka ti zahtjevi budu realni. Zapamtite da sada birate muža, domaćina i oca svoje djece, a ne više motoristu izbrijane glave s kojim ćete turirati po bistričkim piklićima s vjetrom u kosi i fatati se po padinama Trebevića u stilu – mala moja, evo ti ga evo, pa sa njega gledaj Sarajevo.
To su prošla vremena. Sad, sa dovoljno utakmica u nogama razmišljate o kraju djevojačke karijere.
Nađite, dakle, realnu šansu. Ne birajte alene delone i slične mačo tipuse za kojima se izdiše. E, onda sve fino ispitajte. Pogledajte je li radnik, s kim i kako živi, kakve su mu šanse, kakva mu je narav, navike, odgoj… I naravno, morate mu se sviđati, a i on vama. Jer bez te uzajamne privlačnosti nema hajra.
Onda fino se manite budalaština i zaigrajte igru mudre žene koja zna šta hoće.
Jedna mudra tridesetogodišnjakinja je tako sve uradila i ušla u vezu s razvedenim ocem dviju djevojčica, koje žive s majkom. Tu je činjenicu najnormalnije prihvatila, iako su se svi mrštili:
– Bona, mogla si nać’ frajera bez prikolica. To ti je muka čitav život.
Ova naša se mudro smješkala. Kaže:
– Bolje razveden frajer s djecom, nego haramija koji u četrdesetoj ništa od svog života nije uradio i još smrdi do podne u materinom stanu.
Odlučila je na početku da će mu biti podrška u smislu da se nikad neće miješat’ u njegov odnos s djecom. Em će ispasti fina i razumna, em će i ona dobiti slobodnog prostora za sebe i svoje ćejfove.
Pazila ga, liječila od bivše žene aspide, priređivala romantične momente. Elem, ona mu je postala utočište. Proživljav’o je novu mladost, nebo je opet bilo vedro, ptice su mu cvrkutale. Ne bi je dao ni za šta.
Nije ona to postigla zato što su bili rođeni jedno za drugo, nego tako što je svoje poteze u vezi prilagođavala, što je saburila, nije se svađala, iako joj je bilo počesto na vrh jezika da lane. Liječila ga je i vezala za sebe.
Onog momenta kad je procijenila da je postigla prvi cilj, tj. da je postao jako vezan za nju, bacila se na krajni cilj – udaja.
Znala je da ta početna vezanost popusti uskoro, da se muško brzo na nju navikne, raskomoti i da mu onda na pamet ne pada brak. Dakle, mora se reagirat’ brzo i mudro.
Počela igrati finale.
Povlačila se pomalo, navodila ga da pomisli da ona neće uvijek biti za njega na izvol’te. Onda opet bivala najjača podrška u problemima. Ma navukla ga k’o najlonku.
Prepričava mi kako je teko sudbonosni razgovor:
– Šta je, draga, što si mi snuždena nešto. K’o pokisli cvjetić.
– Ma nije ništa, sve ok. Kako si ti?
– Ama pusti mene, ljubavi. Ti si meni uvijek podrška, hoću da budem i ja tebi. Reci šta te muči?
– Ma ništa. Ništa, ako ti sam ne kontaš, neću ti ja ništa govorit.
– Reci mi, molim te. Ne kontam, tako nam je lijepo, tako se razumijemo… Šta je, ljubavi?
– Ok, kad već insistiraš. Mada mi nije lako o ovome govoriti. Vidi, ti si realiziran čovjek, s porodicom iza sebe, dvjema divnim kćerima, poslom, stanom, imaš i mene. Ja imam tebe, ali mi fali sve ovo ostalo, ako razumiješ. A ja se više ne želim vodat’. Želim kuću, dom, muža… Želim vidjeti kamo ova veza vodi? Jesam li ja tebi samo prolazna zabava ili…
– Ma kakva zabava, ljubavi. Sve si mi, samo sam htio još malo da djeca prihvate činjenicu da ću imati drugu ženu, pa ćemo onda odmah…
– Stani, da te prekinem. Ne moraš ti meni, dušo, ništa objašnjavat’. To može trajati, mjesec, dva, ali i godinama. A ne želim biti dosadna oštrokondža koja ti daje ultimatume i rokove. Ovako ćemo, kad budeš spreman, javi mi se. A i ako nikad ne budeš, ne osjećaj se krivim, imali smo prekrasnu vezu, koju ću čuvati u srcu i zauvijek ti željeti samo i jedino dobro.
– Ali….
– Nemoj se mučiti. srećo. Idem sad i volim te da znaš, ništa se ne sekiraj.
– Nećeš nigdje, ja te vozim, idemo skupa.
– Neka, dragi, nije mi lako, shvati i mene. Idem taksijem.
I otišla je bez frke, suza, ultimatuma i ucjena.
Zvao ju je sutra odmah.
– Evo me ispred zgrade, silazi odmah.
Sišla je. Zagrlili su se kao da se nisu vidjeli deset godina.
– Završit ćemo to što prije. Ti si moja žena. Ali, eto, neka bude i ta formalnost zbog naroda.
– Aaaa, ljubavi, nećeš se pokajati. Kad ćemo, hoćemo li sad u subotu. Sad, molim te, neću svatove i ceremonije, hoću samo tebe.
– Dobro, dobro, kako želiš. Idemo u općinu prijaviti se.
I bi sretan brak. Žena je znala šta hoće, napravila pripreme, poravnala teren, procijenila trenutak i odigrala. I sad joj lete tridesete u sređenom životu.
Indira Kučuk-Sorguč