Imam 35 godina, ne mislim da sam lijepa pretjerano, ali definitivno ima ružnijih od mene. Radim neki posao, nit’ sam sretna, nit’ nesretna s njim. Ipak, zaradi se dovoljno novca da se plate računi i da ne moram čekati da mi u kafani zovu piće. Kako i pretpostavljaš, to sve nije problem. Problem je što moja porodica vrši pritisak na mene da se udam, a meni se ne udaje. Nije da ne volim muškarce – volim ih previše. Želim da ih mijenjam kako ja hoću, ako se udam od toga nema ništa. Volim svakakve muškarce, nemam poseban tip. Kabadahije, intelektualce, metroseksualce, boeme… ne razmišljam mnogo, važno je da osjetim neku hemiju. Ipak, moji me strave groznim pričama, kako ću ostarjeti sama, kako ću biti mrtva 15 dana prije nego komšije pozovu vatrogasce da provale stan… kako ću se jednog dana kajati zbog sadašnjih odluka. I moram priznati da me strah svega toga. Kako da se promijenim?
(N.N. Brčko)
– Odgovor
Pravo pitanje je, zapravo, želite li se uopće promijeniti? Ako je Vaš odgovor na ovo pitanje potvrdan, onda ponovo upitajte: zbog čega se, zapravo, želite promijeniti? Zbog porodice, kojoj se ne sviđa Vaš način života, ili zbog toga što sami osjećate da Vam ovakav život više ne odgovara?
Koliko mogu zaključiti iz Vašeg pisma, Vama ništa ne fali. Imate posao, dakle finansijski ste neovisni, dovoljno ste zgodni da se mnogi muškarci interesiraju za Vas, pretpostavljam da imate i neku svoju raju s kojom se družite. Dakle, vodite život kakav želite i ne morate nikome polagati račune, pa tako ni vlastitoj porodici.
Potpuno je normalno da Vas Vaši roditelji žele vidjeti u nekom sređenom braku, da dobijete djecu, da se smirite i tako dalje, ali to je, prema mom mišljenju, pomalo egoistično s njihove strane. Riječ je, ipak, o Vašem životu, jednom jedinom i imate pravo na vlastiti izbor. Pretpostavljam da imate prijatelje i prijateljice koji Vas podržavaju, dakle niste potpuno sami (niti ćete ikad to biti), a iz Vašeg pisma da se zaključiti da Vam ne fali ni ljubavnih doživljaja. To što se još nije pojavio princ iz snova s kojim biste mogli zamisliti zajednički život, ne znači da se to nikad neće dogoditi. Da, imate trideset pet godina i za Vaše roditelje je to možda bitna činjenica, jer je u njihova vremena bilo uobičajeno da se djevojke udaju mlade. Ali, bilo je uobičajeno i da žene ostanu kod kuće, da budu domaćice, paze na djecu, kuhaju i peru veš. Nasreću (ili žalost – kako već ko gleda na tu činjenicu), mi ne živimo više u tim vremenima. Iako je društvo kod nas još prilično patrijarhalno, žene su se, ipak, u velikoj mjeri emancipirale i sposobne su voditi život po svom izboru.
Pa tako i Vi. Da ste muško, vjerovatno Vam ne bi prigovarali zbog Vašeg životnog stila. Dakle, pustite porodicu neka priča šta hoće, treba da budete zahvalni za ono što su Vam kroz odrastanje omogućili, ali Vaš život je, ipak, Vaša lična stvar. Ne vidim zašto biste se trebali mijenjati, osim ako to uistinu ne želite, a mislim da ne želite. Zašto biste ako Vam je tako dobro? Upitajte svoju porodicu bi li im bilo draže da ste u nesretnom braku, da imate muža kojeg ne volite, koji Vas zlostavlja, ne voli, ne razumije, vara, pije i slično. Osvrnite se oko sebe i vidjet ćete hrpu nesretnih brakova koji su sklopljeni upravo iz straha da se ne ostane «sam». To je pogrešan razlog za ulazak u brak. Na kraju, niko nije potpuno sam, uvijek Vam ostaju prijatelji i ljubavnici, koji potencijalno mogu postati i nešto više. A možete uvijek nabaviti sebi psa ili mačku, ako ste baš toliko usamljeni. 🙂 S druge strane, svi se mi, ako baš hoćete, rađamo i umiremo sami. I kada umrete, sasvim je svejedno da li će Vas pronaći vatrogasci, muž ili ko zna ko. Ja Vam predlažem da ne čekate smrt, nađite sebi zgodnog vatrogasca dok ste još živi i uživajte s njim.
Dragi Bekime, dugo sam razmišljala da li da ti se javim sa svojim problemom, jer nisam sigurna možes li mi pomoći… ipak, nisi žena. Ali, uvjerili su me da imaš veeliko iskustvo sa ženama, te da bi mogao imati odogovor. Elem, imam 32 godine, (nadam se) stabilan brak i jedno dijete. Nekad ranije sam jako voljela seks, a sada sam… kako da ti kažem NeBiseksualna (to jest, ne bih seksa nikako). Ne znam kako i kada se to desilo. Čak sam razmišljala da je moja dosadašnja želja za seksom imala veze s reporodukcijom, to jest želja je postojala u svrhu produženja vrste. Kako sam to obavila, kao da sam sav svoj posao završila. Realno – meni to ne smeta, ali u skladu s bračnim obavezama nije poželjno. Moj muž, naravno, s vremena na vrijeme dođe s bocom vina, upali svijeće, traži da šetam u seksi rublju pred njima, a ja bih zaplakala iz sveg glasa. Žao mi kako se on trudi, a ja… a ja k’o drvena Marija. Ne sviđa se meni neko drugi, mislim da je moj muž zgodan, volim ga, majku mu… ali, otkako smo dobili dijete, smatram ga dijelom svoje proodice. Seks s njim mi dođe kao incest. Šta da činim?
(S.E. Sarajevo)
– Odgovor;
Niste napisali koliko godina ima Vaše dijete, no iz Vašeg pisma dalo bi se zaključiti da ste nedavno postali majka. Odmah da Vam kažem da je situacija u kojoj se nalazite prilično normalna. Često se dešava da, kada neki par dobije dijete, pogotovo prvo, seksualni život malo «posustane», da se tako izrazim. Kao da seksualnu želju i strast koju je osoba osjećala prema partneru zamijeni, odnosno na neki način potisne, ljubav i briga prema djetetu, a odnos prema partneru postane više «prijateljski».
Da budem potpuno iskren, ne dešava se to samo ženama, već i muškarcima. To je, ponavljam, potpuno normalno i vjerujte mi na riječ da niste jedini par, odnosno jedina žena koja se našla u sličnoj situaciji. No, šta činiti, to je već teže pitanje i ovisi o mnogim stvarima, prije svega tome kakva ste Vi osoba i kakva je osoba Vaš muž. Hoću reći: ima nas svakakvih.
Moje je mišljenje da će se ta situacija prije ili kasnije promijeniti. U svim dužim vezama i brakovima neminovno, kad-tad, dolazi do disproporcije u seksualnoj želji između partnera. Dakle, nekad će muškarac biti više «nabrijan» na seks, a nekad, pak, žena. Bit će perioda kad nijednom od vas neće biti do seksa, a bit će, Bogu hvala, i perioda kada ćete oboje jedva čekati da dijete zaspi i da se možete baciti jedno drugom u zagrljaj i «poševiti se» na kuhinjskom stolu, podu ili, ako ipak volite malo udobnosti, u bračnom krevetu. Osobno preferiram ovo posljednje. :-).
Ali, šta činiti u međuvremenu?- pitate se opet. Ja ne vidim drugog rješenja nego da o svemu otvoreno, dakle iskreno, ali ipak pažljivo, popričate sa svojim mužem. Objasnite mu da ne želite nikog drugog i da ga volite, ali jednostavno Vam nije do seksa. Bar ne sada. Moguće je da se i on, Vaš muž, osjeća slično, jer, bit ću Vam iskren, i ja sam se osjećao baš kao i Vi. I to dva puta. Nadam se da će Vas muž shvatiti, odnosno, prilično sam siguran u to, pogotovo ako Vas uistinu voli, a meni se iz Vašeg opisa o tome kako se on oko Vas trudi čini da je to tako. Također, vjerujem da Vaš problem i on sam makar naslućuje, ako ne i više od toga.
Dakle, pričajte sa svojim mužem, on je, ipak, muškarac kojeg, kako i sami kažete volite, još Vam je zgodan i privlačan, imate dijete i vaš brak zaslužuje da se za njega borite i da budete strpljivi. Mogao bih Vam predložiti da nakon što popričate s mužem možda na neki period jednostavno prestanete sebe forsirati na neželjeni seks.
Probajte se dogovoriti da na neko vrijeme jednostavno «zaboravite» na seks, bar onu vrstu seksa kakvu ste imali prije rođenja djeteta. Jer, svaka veza ima svoje različite faze. Ima i raznih drugih načina za pokazati pa i voditi ljubav. Ako ni to ne pomogne, možete potražiti pomoć od stručne osobe (jer ja to, ipak, nisam), bračnog savjetnika ili psihologa. Imajte strpljenja i nemojte odustajati tek tako, ipak su pred Vama još mnogi lijepi trenuci. Najlakše je odustati, za ljubav se treba boriti i njegovati je poput endemske, osjetljive biljke. I sam ponekad zažalim što nisam postupio ovako kako Vama sada u «Azri» savjetujem. Ali, znate i sami, lako je drugome dati savjet, a samom sebi- to je već teže. Želim Vam mnogo sreće i, uistinu, mislim da će se Vaša situacija riješiti nekako «sama od sebe» kao što već obično u životu i biva.
Za Vas odgovara: Bekim Sejranović