Kada su otkrili našu vezu, ljubavnica se branila pred mužem i policijom da sam pijana budala by dr. Vahida Djedović

Piše: Redakcija

Kada su otkrili našu vezu, ljubavnica se branila pred mužem i policijom da sam pijana budala, ona bi sad opet nastavila vezu, ja je volim, ali glava mi govori…

 

Sa svojom ženom već dugo ne dijelim postelju, a onda se pojavila ona sa svojom pričom. Njena priča se apsolutno podudarala sa mojom i proživjeli smo mnogo sličnih trenutaka. Kao pravi romantici, upustili smo se u ljubavnu vezu, a oboje smo bili u braku. Jedina razlika je u tome što je ona spavala u krevetu sa svojim mužem. Naša romansa je trajala pet godina.

Budući da smo bili iz istog mjesta, moja žena je saznala za našu ljubav i, naravno, obavijestila njenog muža. Jednog dana je samo razvalio moja vrata, udario njoj šamarčinu i odvukao je za ruku. Krenuo sam za njima i stigao ih pred njihovom kućom, s namjerom da nju zaštitim. On je uzeo bodve, ali snažniji sam, pa sam ih brzo sklonio u stranu, a njega gurnuo.  Uzeo nju za ruke i rekao da pođe sa mnom, ako želi. Ona je rekla da ne može ostaviti djecu. U to je došla policija, pokupili su me i poslije doveli i njih dvoje. Ona, ne znajući da ja sve čujem, kaže kako sam ja pijana budala i imam neke fiks ideje u vezi s njom, a njen muž samo ponavlja, nešto kao, ako mu samo ja padnem šaka. Ja lijepo ustanem iza zida i pljunem ih oboje. Tužili su me i sudija je htio da me osudi, ali tužiteljica i sudijina žena i kćerka su se zauzele za mene. Malo je mjesto i sve se brzo proširilo. Žene bi mi podigle spomenik, a muškarci bi me razapeli. Kao opomenu.

Eh, sad… Ja sam nju volio, zaista, i još je volim, ali ne ide to tako. Glava mi govori. Ona me još zove i želi nastaviti vezu. Pričala je s mužem i on će, po njenom, zažmiriti na njene izlete.  Zanima me kakav je Vaš stav  u odnosu na sve što sam napisao?“



Sve više mi stiže pisama koja imaju veze s preljubom. Zaljubio se!? Zaljubila se!? Ma hajde! Iako sam nekoliko puta govorila o tome, izgleda da je zaista ponavljanje majka mudrosti, pa da ponovimo: Ljubav i zaljubljenost izjednačavaju mnogi, iako su to posve različita, čak, suprotstavljena osjećanja.

Šta je zaljubljenost?

Kad se zaljubimo, vidimo drugu osobu i doživljavamo je kroz prizmu snažnih osjećaja, tako da tu osobu previše idealiziramo. U njoj vidimo idealnu osobu kakvu, ustvari, želimo vidjeti. S obzirom na činjenicu da se tada aktivira hormon koji se zove dopamin, a odgovoran je za želju, eforiju, zadovoljstvo, naučnici su ustanovili da ga ima u većim postocima kad se zaljubimo, nego kad uzimamo neke droge, npr. kokain. Ugasi se prednji dio mozga koji je odgovoran za donošenje odluka, a koji se zove frontalni korteks. Tada smo nesposobni vidjeti realno, posebno nismo sposobni vidjeti negativnosti i mane, a ako ih i vidimo, opravdavamo ih. Zaljubljenik voli, zapravo, svoju idealnu sliku o drugome, a ne voli drugoga onakvog kakav jest. On drugoga slijepo obožava, jer taj drugi i nije realan, nego je samo idealizirana slika. On ne želi da se ta slika mijenja, jer se boji razočaranja.

Zadržimo se malo na riječi razočarati. Korijen ove riječi je “čar”, dakle magija, a da bismo se razočarali, moramo prvo biti očarani. Omađijani. Budući da ne radi dio mozga koji donosi realne odluke, ljudi lako upadaju u ovu zamku. Većina nas, vjerujem,  zna kakvo je osjećanje zaljubljenosti. Ono čini da smo uvjereni kako smo napokon odjednom našli savršenu osobu i tada cio naš život ima smisla. S obzirom na to da nivo dopamine raste, sve nam djeluje lijepo i konstantno smo dobro raspoloženi. Osjećanje zaljubljenosti može da se uporedi sa stanjem opijenosti ili čak privremenog ludila, a budući da se zaljubljenost može uporediti sa stanjem privremenog ludila, čudno je da ljudi upravo u takvom stanju donose odluke od životne važnosti.

A šta kad se odljubimo?

Odljubljivanje se javlja nakon izvjesnog vremena, jer nivo dopamina opada i fantazije počinju da blijede. Kroz vrijeme koje provedemo zajedno, saznajemo informacije o partneru koje su vrlo često u potpunoj suprotnosti s idealnim slikama koje smo mu prvobitno pripisali. Kada zaljubljivanje nestane i na njegovo mjesto dođe realan odnos, tada bi mogla da počne ljubav, ali to se rijetko dešava. Ljudi tada obično žele promijeniti partnera i obojiti ga bojama koje on, zapravo, nema, ali koje su oni vidjeli na početku zaljubljivanja. Kada se stekne prava slika, često se javlja razočaranje, a vrlo često i ljutnja i tada partneri počinju da se ljute na ovog drugog, govoreći da ih je obmanuo, slagao, prevario…, a zapravo su obmanuli sami sebe. Umesto da preispitaju sopstvene idealne predstave koje su jedno drugom nametnuli, partneri počinju da se okrivljuju za obmanjivanje. Uvjereni su da ih je partner od početka lagao i da sada otkriva svoje pravo lice. Oboje se osjećaju prevarenim i pitaju gde je ona savršena osoba kojoj su se u početku divili, obožavali je i osjećali se tako euforično.

Vi niste nikada u potpunosti upoznali svoju ljubavnicu, jer vaš odnos je lažan od početka. Osim toga, niste mogli provoditi vrijeme zajedno u kontinuitetu i ta predstava o njoj kao savršenoj nije mogla da izblijedi.

Zapamtite: ljubav ne boli. Ako boli, onda to nije ljubav.

Pročitajte još