Rijetko koji umjetnik se može pohvaliti da je već s prvim snimljenim filmom sebi obezbijedio mjesto među najvećim glumačkim imenima. To se desilo Mirjani Karanović s „Petrijinim Vijencem“. U filmu je Mirjana igrala Petriju i to joj je bila prva uloga. „Otac na službenom putu“, „Smrt čovjeka na Balkanu“, „Grbavica“, „Dobra žena“, samo su neki od naslova koje je igrala u bogatoj i dugoj karijeri. No, ona nije samo igrala sjajne uloge, i privatno je birala biti na strani istine. Ona ljude ne razlikuje po tome da li su Bosanci, Albanci, Srbijanci, ona svojim stavovima i izborima u životu pokazuje da pravi razliku između dobrog i lošeg i da se tu sva priča završava. Licemjerne sentimente i mitove ostavlja drugim igračima, čijem svijetu ona, pokazala je to nebrojeno puta, jednostavno ne pripada. Biti profesionalac ne znači samo biti dobar u poslu kojim se baviš, već biti dobar i prema sebi. Mirjana je tako sa 63 godine okrenula ploču, i počela živjeti zdrav život. Intenzivno vježba, zdravo se hrani i ne skida osmijeh s lica. Vidjeli smo to sinoć i u Sarajevu na SFF-u. Karanović nije propustila biti dijelom najveće filmske smotre, zrači nevjerovatnom energijom, mršavija je nego ranije, za šta je zaslužan režim tjelovježbve i prilagođene ishrane.Kako se moglo čitati u nekim ranijim Mirjaninim intervjuima, okidač za promjene bili su njeni problemi sa štitnom žlijezdom koje je uspjela iskontrolirati između ostalog i primjenama koje je unijela u svakodnevni način života. Tijesto i nezdrava peciva više nisu broj jedan na Mirjaninom meniju.
-Ovo je za podršku i inspiraciju mojim prijateljicama. Samo da im kažem da je moguće biti sretan i veseo u gymu. U početku je teško i stalno želiš odustati, ali kad ignoriraš tu lijenu, njanjavu sebe onda je rezultat vrijedan svake borbe – napisala je Mirjana Karanović ispod svoje fotografije nakon vježbanja.
Karanović: Osjećam se kao žena u najboljim godinama (foto:hellomagazin.rs)
No osim glumačkim autoritetom, Mirjana plijeni i nepokolebljivim stavovima. U intervjuu koji je dala Nacionalu, kad su je pitali šta su njeni strahovi, kazala je u svom stilu: „Nemam ih. A ako i imam, oni izdaleka cvile u mojoj podsvijesti. Tek kad iskoči ispred mene neki pravi veliki strah, sjesti ću i razmisliti kako da se suočim s njim. Danas sam samopouzdanija i sigurnija nego ikad. Osjećam se kao žena u najboljim godinama.