Prošle sedmice legendarni vozač Formule 1 Michael Schumacher napunio je 51 godinu, a samo sedam dana ranije navršila se šesta godišnjica od nesreće koju je doživio u francuskim Alpama i koja je zauvijek promijenila njegov život. O Schumaheru se brine porodica potpomognuta cijelim medicinskim timom. Međutim, informacije o njegovom zdravstvenom stanju se čuvaju daleko od javnosti. Tek s vremena na vrijeme njegova supruga Corrina se oglasi s nekom informacijom, koja ne govori mnogo. Tako je bilo dan prije Michaelovog rođendana, kada je poručila kako će rođendan obilježiti sjećanjem na njegove pobjede i rekorde.
– Možete da budete sigurni da je on u najboljim rukama. Činimo sve što možemo da mu pomognemo – saopćila je njegova porodica.
U saopćenju se dalje navodi da je Schumacherova želja da se pitanje njegovog zdravlja drži u tajnosti. Porodica je povodom rođendana predstavila i zvaničnu aplikaciju “Official Michael Schumacher App”, koja je, zapravo, virtuelni muzej koji prati sva dostignuća ovog šampiona.
Najuspješniji vozač
Jedan od najuspješnijih, ali i najkontroverznijih vozača u historiji utrka, Michael Schumacher, rođen je 3. januara 1969. godine u mjestu Hürth pored Kölna. Otac Rolf je bio zidar i vlasnik lokalne karting staze u Kerpenu, dok je majka Elizabeth radila po kantinama.
Kako mu je staza bila blizu, Michael je sa samo četiri godine vozio prve karting utrke, s bolidom kojeg je za njega napravio otac. Bila su to obična dječija kolica ojačana konstrukcijom i ugrađenim motorom od mopeda.
Sa samo šest godina osvojio je prvi naslov u lokanom prvenstvu malih kartinga, čime je pokazao urođeni talent za vožnju. Osim kartinga, trenirao je i taekwondo. Njegov mlađi brat Ralf Schumacher također je bio zaljubljenik u utrke, zanimljivo, jedina su braća u historiji koja su uspjela pobijediti na utrkama Formule 1, te su tokom karijere na četiri uzastopne utrke zajedno zauzeli prvo i drugo mjesto.
Od 1984. godine Michael vozi njemačke i evropske serije u kartingu, uključujući i Formulu Konig. Godine 1987., osvaja Njemačko i Evropsko prvenstvo u kartingu, što je značilo i napuštanje škole, te početak rada kao mehaničara. S formulama se počinje takmičiti 1988. godine. Počeo je s Formulom serije Ford, da bi kasnije nastavio s njemačkom Formulom 3. Krajem 90-ih pridružuje se Mercedesovom juniorskom programu trkaćih vozača i na zadnjoj utrci te godine, u utrci prototipova, pobjeđuje na stazi Autódromo Hermanos Rodríguez. Godinu kasnije nastavlja u istom prvenstvu, također pobijedivši na zadnjoj utrci u Japanu s bolidom Sauber-Mercedes-Benz C291. Iste godine takmičio se u još nekoliko prvenstava kao što su japanska Formula 3000 i DTM, njemačko prvenstvo turističkih automobila.
Nakon uspješnih nastupa u manjim kategorijama Schumacher je dobio priliku za debi u Formuli 1 kod Eddieja Jordana u Spa 1991. godine. Šansu koja mu je pružena nije propustio. Osvojio je sedmo mjesto na treningu i to je bio početak senzacionalne karijere u Formuli 1, koju teško da će ijedan vozač nakon njega zasjeniti.
Od 1996. do 2006., Schumacher je nastupao za Ferrari, te je, od 2000. do 2004., osvojio pet uzastopnih naslova svjetskog prvaka. Sedam titula i 91 pobjeda učinili su ga statistički najuspješnijim vozačem u historiji Formule 1. Tek rijetki impresivne rezultate pokušavaju relativizirati, optužujući ga za opasnu vožnju i namjerno udaranje protivnika.
Na kraju sezone 2006., povukao se iz utrka, ali bez staze nije dugo mogao, zbog čega je obukao dres Mercedes-Benza, za koji je nastupao od 2010. do 2012., međutim, nije ostvario zapažene rezultate. Mlađi vozači su dolazili na stazu, a Michael, koliko god da je bio mag na stazi, godine nije mogao pobijediti.
Godinu kasnije, s porodicom je zimovao u francuskim Alpama. Neoprezno je skrenuo izvan obilježene staze, pao i teško se povrijedio. Zbog jakog udarca o kamen, iako je nosio zaštitnu kacigu, zadobio je višestruku frakturu lubanje. U procesu inducirane kome dvaput je operiran, ali se nije uspio oporaviti. Vijest o njegovoj povredi munjevitom brzinom se proširila svjetskim medijima. Iako su prve informacije govorile da je riječ o lakšoj povredi, ubrzo je pistalo jasno da je Michael jedva izvukao živu glavu te da je pretprio ozbiljne povrede zbog kojih više nikada neće biti onaj stari Schumacher. Ljekari univerzitetske bolnice u Grenobleu potvrdili su kako se Schumacher nalazi u komi, da ima izljev krvi u mozak i da je njegovo stanje kritično. Čovjeku koji je svoj bolid znao voziti više od 250 km na sat, glave je došao kamen i pad s pola metra visine. Čim se saznalo da je nastradao, u francuske Alpe, gdje je Michael imao i kuću za odmor, uputio se jedan od vodećih francuskih neurohirurga, Gerard Saillant. Michaela je dobro poznavao, a sprijateljili su se nakon što ga je operirao poslije nesreće na utrci u Silverstoneu, 1999. godine.
– Trauma glave vrlo je ozbiljna. Ne možemo biti sigurni što će biti s njim. Situacija je kritična i ekstremno ozbiljna – rekli su tada ljekari, dok je francuski neurohirurg Camille Blondeau rekao kako u slučaju Michaela Schumachera postoje tri scenarija: prvi da se probudi iz kome bez ozbiljnijih posljedica, drugi da se probudi iz kome uz neurološke i fizičke smetnje i treći da se nikad više ne probudi.
Kaciga ga spasila
S obzirom na težinu ozljede, ljekari su utvrdili da bi bez kacige Michael sigurno nakon pada bio mrtav. Ona mu je spasila život. Prije stradanja u Alpama, Schumacher je tokom karijere doživio nekoliko nesreća. U Silverstoneu je na Velikoj nagradi Velike Britanije 1999. godine, pri brzini 107 kilometara na sat, udario u zid. Tada je zadobio dvostruki prijelom desne noge uz obilno krvarenje. Ipak, uspio se uspješno oporaviti te se vratio na stazu i u sljedećih nekoliko sezone ispisao historiju Formule 1. Novu veliku nesreću doživio je 2009. godine, kada je pao s motora i povrijedio vratnu kičmu. I ovoga puta ga je spasila kaciga, pa je vrlo brzo izašao iz bonice.
Osim velike sportske karijere, Michael je uspio izgraditi i stabilan brak s Corinnom, s kojom se vjenčao 1995. godine. Roditelji su 22-godišnje kćerke Gine Marije i dvije godine mlađeg sina Micka, koji je krenuo očevim stopama, te je već sada vlasnik titule evropskog prvaka Formule 3.
Tata bi bio ponosan
Njegov krajnji cilj je Formula 1, i mnogi mu predviđaju blistavu karijeru.
– Otac me svojevremeno pitao želim li se ovim sportom baviti profesionalno, ili onako, iz hobija. Naravno da sam mu rekao da se time želim baviti profesionalno. Uvijek sam želio da me uspoređuju s najboljima, a moj otac je najbolji. On je moj idol i presretan sam što me uspoređuju upravo s njim – rekao je Mick.
– On je u najboljim rukama i radimo sve sto možemo kako bismo mu pomogli – rekla je njegova žena u novembru 2019. godine, a isti je mjesec dala i pomalo zagonetnu poruku iz koje se da naslutiti kako stvari ipak idu nabolje.
Nakon što se na društvenim mrežama u grupi pod hashtagom #KeepFightingMichael, što je i naziv njihove porodične fondacije koja pomaže medicinska istraživanja vezana za mozak i leđnu moždinu, poslavši poruku: “Velike stvari počinju malim koracima. Mali komadići mogu stvoriti veliki mozaik”, medijima se obratio i Nicolas Acciarri, ugledni neurohirurg iz Bologne. Napomenuo je, što je rastužilo mnoge njegove navijače, kako Michael više nije osoba kakvom ga navijači pamte.
– Danas, kada razmišljamo o njemu, moramo razmišljati o jednoj posve drugačijoj osobi od one kakvu pamtimo na utrkama.Mnogo toga se promijenilo u i na njegovom tijelu, od organa, preko kostiju, do mišića, i sve zbog oštećenja mozga. Njegovo trenutno stanje zahtijeva 24-satnu pažnju. Tim fizioterapeuta je uz njega i pokušavaju pojačati efekte dugotrajne brige. Međutim, postoje komplikacije poput mišićne atrofije, osteoporoze pa čak i poremećaja u radu organa. Kod ljudi slabijeg ekonomskog statusa ovakvi bi slučajevi uglavnom završavali smrću, jer je tijelu napravljena nepopravljiva šteta – kazao je Acciarri za motorsport.com.
Prijatelj Sarajeva
Osim što je bio šampion, Schumacher je bio i veliki humanitarac. Svoju slavu koristio je u plemenite svrhe, pomažući onima kojima je pomoć bila i potrebna. U to su se uvjerili i Bosanci i Hercegovci kada je Sarajevo posjetio čak dva puta: 1996. i 1997. godine. U glavni bh. grad je stigao kao dio tima UNESCO-ovog projekta prikupljanja novca za specijaliziranu bolnicu za liječenje sarajevske djece, žrtava granatiranja i mina. Kao specijalni ambasador UNESCO-a donirao je značajna novčana sredstva za izgradnju škola za siromašnu djecu Dakara i obnovu sela Baraka u Senegalu, dok je u Peruu sponozorirao „Palaču za siromašne“, centar za pomoć djeci beskućnicima u edukaciji, odjeći, hrani, medicinskim potrepštinama.
Kada su ga pitali zašto je donirao 1,5 miliona eura za projekte u Senegalu, Sarajevu i Peruu, te zašto pomaže djeci i mladima, kazao je:
– UNESCO me upoznao s njihovim situacijama i projekti su se učinili dobri. A, pomažem zato što ne mislim da imaju mnogo prilika kao odrasli koji znaju kako se nositi sa svijetom. Oni su tako mladi, tako maleni, oni nemaju iskustva i ne mogu se sami nositi s problemima.