Zerina Šemsović-Suyabatmaz iz svog doma u Turskoj: Spasimo svijet u pidžamama

Piše: Redakcija

Svjesni da će izolacija potrajati, mnogi Bosanci i Hercegovci su pronašli način kako da što sadržajnije ispune dane. Da se snalaze na razne načine i kad je najteže, Bosanci i Hercegovci su pokazali i kroz godine rata, na ispitu su ponovo i naš duh i mentalna snaga. Pandemija Corona virusa nas je kao nikad ranije okrenula ka porodici, natjerala da zavirimo duboko u sebe i otkrijemo snagu za koju nismo ni znali da postoji, ali i da naučimo neke druge svakodnevne vještine. Tako je, naprimjer, naš proslavljeni fudbaler Edin Džeko kroz igru sa svojom djecom, pokazao i talent za slikanje, dok nas je glumac Gordan Kičić uvjerio da nije samo majstor scene već i gastronomije. Kako provodi dane u izolaciji, kroz dnevnik aktivnosti otkrila nam je influenserica Zerina Šemsović-Suyabatmaz.

 

– Za ovakvu situaciju se niko ne može pripremiti, pogotovo ne ljudi koji imaju malu djecu, jer je svaki dan drugačiji i novi izazov i bez izolacije. O ovoj temi govorim nakon 21 dana provedenog u izolaciji, s bebom koja ima četiri mjeseca, i mužem koji je također već 21 dan u izolaciji. Neizvjesnost, napetost i negativne vijesti svuda oko nas su teške za podnijeti, a biti u kući s voljenim ljudima je pozitivna strana svega ovoga.

Turska je jedna od  zemalja u kojoj se Corona pojavila poprilično kasno, međutim, ovdje se bolest širila najbrže. Zemlja od 80 miliona ljudi, nesnosne gužve, javni gradski prevoz koji je 24/7 prepun, nekako je bilo za očekivati. Međutim, moram reći da sam zaista ponosna na ovu državu i način na koji se bori sa svim što se dešava. U Istanbulu nemamo policijski sat, a to je u ovom gradu u svakom slučaju nemoguće uspostaviti, ali okupljanja na javnim mjestima su zabranjena, parkovi zatvoreni, klupe na svim javnim mjestima sklonjene. Starijima od 65 godina se šalje pomoć na kućna vrata, jer jedino oni imaju potpunu zabranu izlaska.

Za vrijeme izolacije često snimam i djelim videe na mom YouTube kanalu, kako tradicionalne turske kuhinje, tako i internacionalne. Najviše kuham i reorganizujem stvari u kući, meditiram uz pomoć Headspace aplikacije koju također želim preporučiti čitateljima, te posljednja knjiga koju sam počela čitati jeste “Ne tuguj” Aid el Karni. Moja kćerkica tek spoznaje svijet oko sebe i počinje s igrom. Voljela bih zaista znati šta njena glavica misli ovih dana, s obzirom na to da ne možemo odgonetnuti ko je više gnjavi, suprug ili ja.

Za vrijeme izolacije radim sve ono što sam radila i ranije, jedino popodnevnu rutinsku šetnju obalom ne praktikujemo, ali s obzirom na to da živimo u privatnom kompleksu, vrijeme i dalje provodimo na zraku i u bašti, što olakašava situaciju. Ne želim ni da zamislim kako je ljudima koji žive u stanovima s malom djecom. Moj savjet onima koji će čitati bio bi da definitivno odaberu jedan medij koji će pratiti, previše informacija, posebno negativnih, nikome ne može donijeti ništa dobro. Pronaći svoj način meditacije, meni je to nekada kafica koju popijem sama u tišini s dobrom knjigom. Posvetiti se svemu onome za što nismo imali vremena ranije, poput proljetnog sređivanja ormara, farbanja komode koja je mjesecima čekala svoj red i slično. Toliko je besplatnih online kurseva dostupno ljudima, možemo početi s učenjem novog jezika, šivanja, crtanja, mogućnosti su neograničene dok god ovo stanje ne poredimo s ratom. Ne mogu a da se ne osvrnem na takve komentare, kao neko čiji su roditelji godinama živjeli bez struje, vode i hrane. Imamo sav luksuz svijeta dostupan, spasimo svijet u pidžamama.

Pročitajte još