Anna Wintour: U ženama je uvijek vidjela suparnice

Piše: Aldina Zaimović

 AFP

Otkako je svijetom zavladala pandemija Coronavirusa i zatvorila nas u domove, mnogi slavni pokazali su svoju opušteniju stranu, a među njima i modna diktatorica Anna Wintour

Izolacija je iznjedrila mnoge neotkrivene talente slavnih dama. Jedna nam je naročito zapala za oko, urednica američkog „Voguea“ Anna Wintour. Da je u poslu izuzetno oštra, znale su i ptice na grani, ali kako izgleda njen privatni svijet, znao je tek mali krug najodanijih ljudi. Anna je prije nekoliko dana sama na društvenim mrežama podijelila nekoliko fotografija svojih kućnih izdanja, kojima je pokazala da u slobodno vrijeme voli trčati u prirodi, te da nema ništa ni protiv sportske odjeće (iako se kao legenda prepričava da ona nikada u životu nije obukla trenerku).

Na iznenađenje mnogih, fotografija 70-godišnje Anne kako trči u prirodi obučena u crno-bijelu trenerku, osvanula je na službenom Instagram profilu američkog „Voguea“ i tako dobila simpatije ljudi širom svijeta, pokazavši kako se iza strogoće, nalazi jedna sasvim obična dama.

Život na visokoj nozi

Wintour je rođena 3. novembra 1949. godine u Hampsteadu u Velikoj Britaniji. Otac joj je bio urednik „Evening Standarda“, a kad se rastao od njene majke, pomajka joj je postala Audrey Slaughter, urednica i osnivačica magazina „Honey i Petticoat“. Odrastala je u Londonu, otkrivši jedne prilike kako je njen otac uveliko utjecao na to da se ona počne baviti modom. Kada se, 1964., njena porodica uselila u luksuznu četverospratnicu u Kensingtonu, čitavo prizemlje kuće pripalo je petnaestogodišnjoj Anni. Postala je nezavisna. Sa svojom svijetlom puti boje slonove kosti, vrlo mršavim nogama, gdje u školi, za vrijeme časova gimnastike nije htjela da trči, kako joj noge ne bi postale mišićave, i veoma stidljiva, bila je svima zanimljiva. Uobičajeni su tada bili brojni pozivi i udvarači, uglavnom novinari i pisci stariji od nje. Kada je zbog ljubavi htjela da ode na antivijetnamsku manifestaciju, lijevo orijentirani aktivista dovodi u tešku situaciju kraljicu stila, te joj je trebalo dva sata da odluči šta da obuče.

S 14 godina počela je nositi svoj, danas već zaštitni bob, a s 15 je već radila u poznatom butiku „Viva“ u kojem joj je otac dogovorio posao. Izbačena je iz škole North London Collegiate. Mrzila je školske uniforme i zavrtala je suknju, želeći da je skrati. Stara upravnica, očeva prijateljica, pretvarala se da ništa ne primjećuje, ali dolaskom nove stvari su se promijenile. Jednog dana je natjerala Anu da se popne na sto i zaurlala:

– Gledajte je! Nije dostojna ove velike škole, opsjednuta je odjećom. Može da ide kući!

Nakon toga je odustala od škole, zaposlila se u „Harrodsu“ i počela hodati s Richardom Nevilleom koji joj je dao prvi angažman u medijima, u svom magazinu „Oz“. Potom je, 1970., postala asistentica urednici u „Harper’s Bazaaru“.

Porodična tragedija

Njen stariji brat Gerald bio je očev ponos. Kao desetogodišnjak je uživao u igri u kojoj je zamišljao da je novinar i urednik izmišljenog magazina „Wintour Daily“. Imao je skoro 11 godina kada ga je, dok je vozio bicikl na putu prema školi, oborio i usmrtio automobil. Vijest o smrti sina prekinula je jedan od očevih sastanaka sa šefovima „Evening Standarda“, ali je otišao kući tek po njegovom završetku. Od tada je dobio naziv hladni Charlie. Tamna sjena je prekrila njihovu porodicu i uprkos rođenju još dvoje djece, kćerke Nore i sina Jemesa, brak Eleanor i Charlieja se tog dana završio, pod točkovima tog automobila. Ona se bavila životima beskućnika, a on se zatrpao poslovima, sve do razvoda, 1979. godine. Djeci su zauvijek zabranili da voze bicikl.

Utjecajni partneri

U mladosti je imala starije partnere, nerijetko i vrlo utjecajne u svijetu medija. S jednim od njih, Jonom Bradshawom, napustila je Veliku Britaniju i otišla u New York, gdje se opet zaposlila u „Harper’s Bazaaru“. Inovativna snimanja koja je radila i buntovni karakter, donijeli su joj uskoro i prvi posao modne urednice u magazinu „Viva“. Riječ je o magazinu za odrasle žene koji su izdavali urednik „Penthousea“ Bob Guccione i njegova supruga Kathy Keeton. Upravo tamo je Wintour dobila svoje prve asistente i počela graditi reputaciju zahtjevne urednice s kojom je teško raditi.

Prvi posao u „Vogueu“ dobila je 1983. uz pomoć direktora uredništva u Conde Nastu, Alexa Liebermana, iako je prije toga bila na razgovoru s glavnom urednicom Grace Mirabellom, koja joj je odbila dati posao nakon što joj je Wintour mrtva hladna tokom tazgovora za posao rekla da želi njenu poziciju. Lieberman ju je zaposlio kao kreativnu direktoricu magazina, što je prvi put da se pojavila takva pozicija, a Wintour nije dugo čekala prije nego što je počela raditi promjene bez Mirabellinog znanja.

No, iako je bila svojeglava, nametljiva, čak i bahata, Wintour je prije svih shvatila moć celebrityja u modnim magazinima. Dvije godine kasnije zato je postala glavna urednica britanskog „Voguea“, koji je odmah promijenila iz korijena, da bi tri godine kasnije napokon preuzela Mirabellinu poziciju u američkom „Vogueu“.

Ostatak teksta čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.

Pročitajte još