Rudi, Hatidža i Dijana Hren iz sretnih vremena
Hatidža Hren, Srebreničanka iz poznate porodice Hadžiarapović, umrla je jučer u Tuzli, u 58. godini. Supruga Rudolfa Hrena u julu 1995. godine, u Tuzlu stigla sa kćerkicom Dijanom u naručju, obrazovana, vrijedna i nadasve čestita. Tadašnja nastavnica, iako teško pogođena srebreničkom tragedijom, nikada se nije dala obeshrabriti situacijom u kojoj se našla.
Bila je među onim Srebreničankama koje su prve krenule u okupljanje majki kako bi, organizirane u udruženja, pokušale saznati sudbinu njihovih sinova, muževa, braće koji nisu uspjeli stići na tada slobodnu teritoriju BiH. Kao i mnoge i ona se, u prvim danima nakon genocida, potajno nadala da će se i njen suprug Rudi odnekud pojaviti živ i zdrav i da priče o masovnim strijeljanjima koje su stizale, možda i nisu bile tačne.
-Hatidža je bila među osnivačima Udruženja „Žene Srebrenice“ i njegova prva predsjednica. Bila je posvećena traženju nestalih. Kad se zaposlila u školu u Tinji, rjeđe je svraćala u udruženje, ali , moram reći, bila je insan od koga nikada nikoga nije zaboljela glava. Bila je borac i sve je činila da svoju kćerku izvede na pravi put. Posmrtni ostaci njenog supruga Rudija ukopani su u mezarju u Potočarima. Znam da je imala izuzetno poštovanje prema Rudijevoj majci Barbari, koja je, nakon smrti, ukopana u katoličkom groblju u Srebrenici – kazala nam je Nura Begović iz Udruženja „Žene Srebrenice“ iz Tuzle.
Profesor Mirsad Mustafić, s tugom je primio vijest o smrti Hatidže Hren. Bio je nerazdvojni prijeratni prijatelj njenog supruga Rudolfa, kojeg su svi u Srebrenici znali po nadimku Rudi, a Hatidžu, kaže, poznavao je od djetinjstva.
-Hatidža je iz one fine gradske porodice po kakvim se Srebrenica oduvijek prepoznavala. Nakon genocida, kad bih je sreo u Tuzli uvijek bi naša tema bio Rudi i Srebrenica kakvu u sjećanjima nosimo. Pripadala je onoj vrsti stabilnih žena, boraca, kakve su mnoge srebreničke majke, koje su činile sve za dobrobit svoje djece – kazao nam je profesor Mustafić.
Od nekadašnje porodice starog slovenačkog rudara Aleksandra Hrena koji je trbuhom za kruhom polovinom prošlog stoljeća stigao u Srebrenicu, danas je među živima kćerka njihovog sina Rudolfa i snahe Hatidže Hren, Dijana koja ima dvije kćerke. Aleksandar je umro prije rata, njegova supruga Barbara prije nekoliko godina, sin Ivan poginuo je u Srebrenici 1992. godine, dok je Rudolf ubijen u genocidu u julu 1995. godine.
Na petnaestu godišnjicu od genocida u Srebrenici 11. jula 2010. godine u najtužnijoj potočarskoj dolini nišana ukopano je 775 od ukupno 8.372 žrtve genocida, a među njima i jedini katolik, Rudolf Hren. Kćerka Dijana i supruga Hatidža u suzama su dočekale lijes svog oca i supruga.
Dženaza Hatidži Hren bit će klanjana sutra u Srebrenici.
Neka je rahmet dobroj Hatidži Hren i pokoj duši svim članovima porodice Hren iz Srebrenice koji su svojim poštenjem i životima svjedočili neizmjernu ljubav prema zemlji Bosni.