Beba može sve. Ne majka rudara Ahme, ne majka heroja Zajke, ne majka Semira Osmanagića – piramidologa, ne majka Džumhura i Džeke, ne Avdina majka, a bogme ni Harisa Silajdžića – ne, nego majka našega Nad(ri)Ljekara
Nekad se imat dijete i isplati. Rijetko, ali ima slučajeva. Posebno sad kad je ova corona. Evo jednog vrhunskog ostvarenja: Majka Ljekara. Poznata po nadimku Beba.
Primadona bez certifikata. Nju svi zovu da priupitaju. Ona je svuđe počasni gost. Ona ima VIP ložu u Narodnom. Nju reis zove, jer se i on može razbolit. Ona jedino Kirbaša nema u šaci, jer i nad Bebom ima Beba, jel te?!
Najveći silnici pred njom kleče. A ona je i u augustu u šubari,jer joj šubara dođe ko kruna – starinski simbol carevanja. I dok joj je glava nad lavaboom u frizeraju, ona je u nercu.
- Jel to nutrija? – pita znatiželjna mušterija.
- Ne, to je majka ljekara – govori frizerka.
- Ne,mislim na bundu – na krzno, koje je krzno?
- Najbolje – bez pardona će frizerka.
Ona se pravi da ne čuje, ali kroz nos izgovara: Moram zvat Bešlagića, da mi prekroji rukave.
Ona je iz svoje zlatne utrobe izbacila zlatnog dječaka kojeg su ha su mu presjekli pupčanu vrpcu i odložili je u muzej, obukli u rusku košulju i uvalili mu rječnik patologije.
Za svoje zasluge danonoćnog bdijenja i neutažive ambicije ona je više puta nagrađivana. Da nabrojimo samo neke: Zlatnu trostruku pupčanu vrpcu, Dijamantnu zvečku sa platinastim atomiumom te Srebrni pehar Udruge „Dijete nije ništa krivo“, a sve uz potpis ministra zdravlja, nauke, sporta, socijalne skrbi, kulture, urbanizma, boračkih prava i okoliša.
To je ta Majka. Ne majka rudara Ahme, ne majka heroja Zajke, ne majka Semira Osmanagića – piramidologa, ne majka Džumhura i Džeke, ne Avdina majka, a bogme ni Harisa Silajdžića – ne, nego majka našega hematoma (sve ujednom,prostatičara,zubara,urologa, kardiologa za vene i đene-đene).
- Beba će ti to!Treba ti protetika, dobre navlake, uradi ti cirkone ko tvoji mliječni! Materijal prirodan 100 posto iz Somalije – transportuju zube u Antverpen gdje se od jednog crnačkog keca izbruse četiri i sve se to pošalje fedeksom na Bebinu adresu. Na materijalu se ne štedi. Ali, ni na krajnjem proizvodu. Sve sjekutići. Doduše, teško se gornja i donja vilica odvaja. Moraš na slamku pit i jest – al zato zubi ko tuđi!!
Svi će ti reć: Mašala zuba!
Nije samo to njegova specijalnost. Zubi su njegova šira specijalnost, a njegova uža specijalnost su ventrikularni zidovi vaginalne apscise u ušnoj školjci, ili u Eustahijevoj harmonici.
- Beba će ti to! Treba ti promijenit rožnjaču – hoš plavu! Đeš to – to niko u svijetu ne radi. Ma Beba će ti to! Ne sekiraj se – za male pare!
- Treba izvuć bradavice, zakržljale – Beba će ti to!
- Treba malog bez srednje upisat na kvantnu fiziku – Beba će ti to!
- Treba dobit Skenderiju za Osmi mart – Beba će ti to!
- Kako da ovi naši pobijede Nigeriju – ma, Beba će ti to!
- Treba skupit prvoklasni tim za ovu reviziju tužbe – Kud Bebu nisu, ona bi to – bez bismile!
- Treba sina od Himze Pinđiviša mašinbravara zaposlit ko gastroenterologa, onog što onu kredu kad gutaju vidi na svom monitoru – e tog, Beba će ti to!
Da je Beba u Daytonu bila, Bosna bi bila do Pacifika! ‘ta će Tvrtko!
U Vatikanu bi se bosanski pričalo! I papa bi onu misu preimenovao u Urbi et Beba… Veni, vidi, Beba… U traganju za izgubljenom Bebom, Beba i Smrt, Na Drini Beba, Pedeset nijansi Bebe, Beba Karenjina, Bebin kod, Gospođa Bebari, Bebakemičar, Sto godina Bebe.
Kakva Ja mahaluša – Ja, Beba!
Ona bi bila i mjerna jedinica: Nestali u šezdeset beba, Hajd dođi kad ispušiš dvije bebe, napuni mi dva puna rezervoara bebe..
Majka Beba – kako to istovremeno i gordo i slatko zvuči…Majka Tereza bi da je još živa došla do opere noge Majci Bebi.
Pitam se: Kako se niko nije sjetio da na novčanicu od hiljada maraka stavi Bebu – jedinu zaslužnu za zdravu i nasmijanu naciju, majku ljekara?
I na poštansku markicu za najskuplje pošiljke, treba stavit njenu sliku – uvijek mladu, luksuznu i cvrkutavu, majku ljekara.
Mi ne treba da slavimo majčin dan. Krajnje je vrijeme da se uozbiljimo, da ne bude Dan majki, jer dobro znamo da ima svakakvih majki. Trebamo staviti majku nad majkama, majku ljekara. Dan majke ljekara. Nek se ove ostale dobro upitaju gdje su pogriješile. Puštale djecu da biraju, da se nađu u čem hoće. Ko da maksum zna šta hoće!
Ove majke koje nisu imale jasan cilj pred očima, koje su pustile da im djeca budu bilo ko i rade bilo šta, i vode svoje živote, umjesto jasno da su iscrtale trasu s koje se ne može skrenuti, te majke ne zaslužuju ni da ih se spomene, ni da ih se nazove majkama ni da imaju svoj dan. Ni da žive lagodno, niti da ubiru plodove po stare dane, jer se nisu ništa investirale!
Koliko probdjevenih noći je probdjela majka ljekara, propitujući anatomiju, histopatologiju, cistopatologiju, patologiju patologija, sociopatologiju i membranske zaliske, dentomuskulatornu fiziologiju, tiroidno zadebljanje fistula, kriznu citostatičku grupu koja se dijeli u četiri vrste: prenatalnu, natalnu, postnatalnu i postmortensku – i ovu novu, izmišljenu nedavno – koronsku.
Uz to ona je morala odreći se svega, investirati se apsolutno i bez ikakve zadrške u budućeg ljekara, a dao dragi Allah i primariusa emeritusa sa svojom privatnom praksom i katedrom u Dovlićima i Donjim Mošnjama. Sve je to prešlo preko bujnoga poprsja majke ljekara, koja se nesebično davala, a ostala sama žrtvujući se za potomka doktora. I to isključivo muškog. Ženski se ne pika. Kad je žensko doktor, kod nas je još tretiraju ko medicinsku sestru.
Beba se investirala kako nikad ni Arapi ni Turci zajedno neće u Sarajevo na vodi, što je rezultiralo njenim statusom Pašinice, Sultanije, Majke Nad(ri)Ljekara.
E ti nas „nad“ baš „izliječiše“. Dok im majke upiru iz petnih žila da bez dozvole ostanu oni koji se nisu školovali radi majki i titula nego radi znanja i morala.