Predvidjela svoju smrt: Ovako izgleda smrskani automobil Silvane Armenulić u kojem je poginula prije 44 godine

Piše: Redakcija

Prošle su 44 godine otkako je preminula pjevačica Silvana Armenulić, a mnogi poštivaoci njene muzike ni danas nisu ravnodušni na smrt koja ju je zadesila. Misterije koje su vezane za ovu tragediju nikada neće biti razjašnjenje. Dok jedni tvrde da se radilo o saobraćnoj nesreći, postoje i oni koji misle da neko stoji iza svega.

– Deseti oktobar 1976. godine. Ujutro u 7:15 krenuo sam kod majke u sarajevsku Drugu gimnaziju. Te susrete pamtim po sjaju u majčinim očima. Tog jutra me je skamenila. Saopštila je da mi je poginula Silvana. Znala je koliko volim tu ženu, znatno više od miliona tadašnjih Jugoslovena koji su je voljeli, svako na svoj način. To jutro, ošamućen i šokiran, umalo nisam i ja stradao. Poput muhe bez glave, kao kroz maglu, na Skenderiji umalo nisam završio pod tramvajem – izjavio je prije nekoliko godina Ekrem Milić, poznati sarajevski novinar i urednik.

Silvana Armenulić poginula je 10. oktobra 1976. u saobraćajnoj nesreći na auto-putu Beograd-Niš, kod mjesta Kolari, a na internetu se pojavila fotografija s mjesta nesreće. Zajedno s njom poginuli su i njena sestra Mirjana (Mirsada) Bajraktarević i Rade Jašarević, šef Narodnog orkestra RT Beograd, koji je i vozio auto. Lepa Lukić zakasnila je i nije s njima pošla na put. Silvana Armenulić sahranjena je na Novom groblju.

Na dan pogibije sve radio-stanice objavile su vijest o tragediji. Ali u TV dnevniku pročitana je samo kratka informacija da je „10. oktobra u saobraćajnoj nesreći izgubio život šef Narodnog orkestra RTB Miodrag Jašarević“. Silvana i Mira nisu ni pomenute. Bile su pjevačice narodne muzike i nije im bilo mjesto u vijestima.

Podsjećamo, u ljeto 1976., Silvana je sa sestrom Mirjanom, koja je također postala pjevačica, gostovala u Bugarskoj. Vidjela je to kao idealnu priliku da se sretne s tada najpoznatijom živom proročicom na svijetu, slijepom Vangom, jer je godinama imala želju da sazna svoju sudbinu. Zamolila je organizatore turneje da joj obezbijede susret s gotovo nedostupnom proročicom. Uspjeli su nekako da je provedu kroz masu koja je čekala ispred Vangine kuće i kordon policije koja je tu održavala red. Kad su se našle nasamo, Vanga nije okretala glavu prema mnjoj. Poslije duge i neprijatne pauze, samo je rekla:

– Ništa, ništa ne treba ni da platiš. Ne želim da govorim s tobom. Ne sada. Idi i dođi za tri mjeseca. Čekaj! Ustvari, nećeš moći da dođeš. Idi, idi, ako možeš dođi.

Silvana je iz njene kuće izašla suznih očiju. Nikad se nije vratila. Obožavala je jake i brze automobile, a agresivna vožnja bila je njena strast.

– Dan je počeo uobičajeno, a Silvana i Mirjana počele su da se spremaju za put. Trebalo je da i ja pođem s njima, ali ostala sam kod kuće da bih pogledala film. Kad su krenule, Mirjana se vratila na vrh stepeništa i poljubila me – pričala je sestra Dina, prisjećajući se posljednjeg pozdrava sa sestrama.

Po dolasku u Požarevac i učestvovanju u javnom snimanju emisije RTV Beograd, Silvana i Mirjana otišle su na otvaranje restorana „Lenin bar“. Interijer restorana ličio je na pećinu, pa su s plafona visili vještački stalaktiti. Dok je ustajala, za jedan je zakačila glavom i osjetila oštar bol koji se nastavio i u kasnijim satima, ali i sutradan, kada je trebalo da uz druge zvijezde nastupi na završnoj svečanosti Župske berbe grožđa.

Sestra joj je masirala glavu, ali bol nije prestajao. Publika ništa nije primijetila, a Silvana je izvela samo četiri umjesto osam pjesama i kad je sišla sa bine, srušila se na stolicu držeći se za glavu. Pošto se malo osvježila, spakovala je stvari u gepek i sjela za volan svog forda granade. Pored nje sjela je Mirjana. Pjevač Ljubomir Đurović pitao ih je da li može s njima, a onda je pritrčao Miodrag Jašarević, gotovo u panici, i zamolio ih da ga povezu pošto će ostali krenuti tek nakon završetka prenosa utakmice Jugoslavija – Španija. Čuvši ovo, Đurović, koji je inače neuporedivo bolji vozač od Jašarevića, riješio je da ostane i gleda utakmicu.

– Svi smo bili iznenađeni što je bata Rade sjeo za volan. On je uvijek spavao kad ga neko vozi, stalno je bio umoran i neispavan. Također, bio je plašljiv i loš vozač. Silvani je, vjerovatno, bilo mnogo loše kad je njega natjerala da vozi – pričao je kasnije muzičar Ljubiša Pavković.

Prema rekonstrukciji nesreće, na ravnom putu ford granada kretao se brzinom od oko 150 kilometara na sat, a onda je iznenada počeo da prelazi u suprotnu traku i uslijedio je sudar. Vozač kamiona iz daljine je vidio farove kako mu se brzo približavaju, ali je pomislio da će se mimoići. Shvativši da će doći do sudara, počeo je da koči, no bilo je kasno. Desna strana automobila takvom silinom zakucala se u kamion da mu je kompletno izvalila prednji desni točak, poluosovinu i podvukla se pod njega.

Izvor: Espreso.rs

Pročitajte još