Kada je u januaru 2009. ušao u Bijelu kuću, Barack Obama nije bio najmlađi američki šef države. Od njega su svojevremeni mlađi predsjednici bili Theodor Rooswelt i John Kennedy. Te, sada već davne 2009. godine, mnogi su neinformirani mislili da je prvi tamnoputi američki predsjednik još u svojim kasnim tridesetim, no on je tada imao 47 godina i 169 dana. Mladoliki političar nije tada pokazivao da se polako bliži pedesetoj, a njegove godine nisu odavale ni sijeda kosa ni eventualne bore. Svjež izgled u zrelim godinama Obama je mogao zahvaliti i dobroj genetici, ali i zdravom načinu života koji je vodio, uz mnogo vježbanja i zdravu ishranu, koju nikada nije prepuštao slučaju.
Svjež izgled
Te 2009. Obama je imao crnu kosu, svjež izgled, lice bez bora i izraženih podočnjaka, pokazujući čovjeka koji je imao vremena da se brine o sebi i, prije svega, da se dobro naspava. Sedam godina poslije, u Bijeloj kući sjedi i iz nje svijetom upravlja isti čovjek, no Obama se promijenio. Njegovom kosom sada dominiraju sijede vlasi, a bore se sve dublje urezuju u njegovo lice.
– Godine zaista mijenjaju muškarca. Kako starim, čak i ja postajem mrzovoljniji. Sljedeće sedmice potpisujem naredbu da se niko ne mota oko mene – našalio se Obama na jednoj dobrotvornoj večeri u martu ove godine.
On je tada dodao da nikada nije vjerovao da će proslaviti 50. rođendan, te zahvaljujući onima koji ga vole, ni danas ne vjeruje da ima toliko. Obamu godine ne mogu preskočiti, to se na njegovom licu itekako vidi, no njegov osmijeh i prepoznatljiv smisao za humor nisu ga napustili. Ipak, Obama ne samo da danas djeluje starije i naboranije, on izgleda i umornije, s uočljivom „mačkom” iznad namrštenih očiju. Internet je danas pun aplikacija i stranica koje se svode na „Obama nekad i sad”, pokazujući šta znači imati 47, a šta znači imati 54 godine.
Niko ne može zaustaviti vrijeme, pa ni američki predsjednik. Svi stare i predsjednici i kraljevi i sportske zvijezde, poznati holivudski glumci, slavni muzičari. Nekadašnji tinejdžerski idoli iz osamdesetih danas su „ugodno popunjeni” pedesetogodišnjaci. Zvijezde devedesetih, kao što su momci iz nekada planetarno popularnog boy banda “Backstreet Boys”, danas su na pragu četrdesetih. Ostarjeli su i nekadašnji “Beatlesi”, za kojima su djevojke padale u trans, ostarjeli su i holivudski zavodnici Robert DeNiro i Al Pacino.
Koliko i kako zvijezde stare, pokušao je pokazati kolumbijski umjetnik Fulvio Obregon Fulaleo, kroz svoju zbirku radova naziva „Ja i moj drugi ja”, gdje je prikazao ličnosti koje su obilježile protekle decenije i to kroz njihovu pojavu po kojoj ih sada prepoznajemo, ali i kroz njihov izgled i imidž koji smo odavno zaboravili. Tu su mladi i stariji Steve Jobs, njegov ljuti rival iz mlađih dana Bill Gates, nekada tamnoputi Michael Jackson i pored njega bijeli Michael iz poznih godina svog života, zatim svojevremeno magnetski privlačni Jagger i nestašni dječak Paul McCartney.
– Kao inspiracija za ovu zbirku poslužio mi je oglas koji prikazuje stariju ženu kako stoji pored sebe same iz mlađih dana – objašnjava Fulaleo.
Simpatični crteži ovog umjetnika, tako kristalno jasno pokazuju koliko ljudi brzo stare, te koliko je vrijeme nezaustavljivo, čak i za najbogatije ljude na svijetu kao što su Gates ili McCartney. I njih zub vremena grize, kao i nas obične smrtnike.
Naš organizam kao peć na ugalj
U priči o tome kako mladost prolazi posebno se izdvaja „sudbina” Baracka Obame, čije lice danas služi kao paradigma kako brzo starimo. Na internetu danas nije teško pronaći fotografije američkog predsjednika iz kampanje 2009. i uporediti ih s fotografijama iz 2015. Obama je ostario, i to brzo. No, zašto i kako? I ne samo on. Političari na važnim funkcijama, kao što su predsjednici ili premijeri, jako brzo stare.
– Predsjednici se suočavaju s neviđenim, nevjerovatnim stresom. To na njima vidite u ogromnim količinama. To je dobra studija hroničnog stresa na cjelokupno zdravlje jedne osobe… Promjene na koži i kosi su postepene. Ako doživite stresni događaj, ništa se neće desiti momentalno. Bar ništa vidljivo. Unutar tijela, hipofiza potiče lučenje nadbubrežnih žlijezda. Hormoni kolaju. Adrenalin podiže broj otkucaja srca i krvni pritisak. Kortizol, još jedan od hormona slične funkcije, uzrokuje sagorijevanje i priprema tijelo za pretvaranje šećera u energiju – kaže za “Washington Post” Ronan Factora, ljekar specijaliziran za područje gerijatrije.
Paradoks je da nas ono što nas čini živim, zapravo, polako i ubija. Takav je, recimo, „nevini” oksigen, dio zraka koji udišemo. Naš organizam treba gorivo u obliku šećera iz hrane. Šećer „sagorijeva”, pretvara se u energiju i taj proces direktno zavisi od raspoložive količine kisika, odnosno oksigena. Što je više kisika, brže se oslobađa energija, snažniji smo, brži, okretniji. Sve to uz jednu „visoku” cijenu. Što više energije trošimo, naš organizam sve više oksidira, jer mi smo ugljikovi spojevi, inače vrlo neotporni na oksidaciju. Tako naše tijelo polako „korozira” i de facto stari.
Procesu oksidacije na ruku ide još jedan proces. To je proces obnavljanja naših ćelija. Svakog dana u našem organizmu umre 300 miliona ćelija. Isto tako, svaki dan naš organizam dobije 300 miliona novih ćelija. DNA ima fantastičnu mogućnost da se reproducira i obnovi, no „nova ćelija nije 100-postotno „ista” kao i njena „ćelija-majka”. Nova i stara ćelija imaju recimo 99,5 posto sličnosti. Ta 0,5 posto drugačija ćelija se također reproducira i njeno potomstvo se razlikuje za 0,5 posto. Kako to izgleda, može se usporediti kada list istrgut iz časopisa prekopiramo, zatim od kopije napravimo drugu kopiju. Jasno je da će nakon nekoliko stotina kopiranja, teško biti moguće pročitati bilo šta.
Stres troši naše gorivo
Tako je kod kopiranja DNA. Nakon bezbroj kopiranja, genetski meterijal se teško može „pročitati”, te obnoviti i u najboljem obliku. Kada se više ćelije ne mogu obnavljati i kada oksidacija organizma uzme maha, tada organizam prestaje da vrši svoje funkcije i dolazi do prirodne smrti usljed starenja.
Stres jako ubrzava starenje iz proste činjenice da troši mnogo goriva – šećera, uz velike količine oksigena. Naš organizam tako djeluje kao peć, u kojoj vatra jače gori s otvorenom klapnom za zrak. Vatra grije, ali postepeno uništava zidove peći. Tako je i u našem tijelu. Što brže živimo – to brže i starimo.
– Nismo stvoreni da budemo hronično izloženi ovim nivoima stresa. Kortizol opterećuje naš krvotok, oštećujući zidove arterija. Ovaj hormon također čini našu kožu tanjom, slabeći mišiće i smanjujući koštanu masu. Imunitet slabi, otvarajući put virusima. San postaje „grč” kaže za WP američka liječnica Sherita Golden.
Na starenje i njegovo brzinu utječe jako mnogo faktora, od toga da brže stare žene, do toga da najsporije stare seksualno „najneatraktivnije” grupe među ljudskom populacijom, kao što su muškarci mongolske, azijatske rasne grupe. Na proces starenja utječu količina sunca, hrana, već spomenuta izloženost stresu, bolesti, slobodni radikali u prirodi, izbor zanimanja… Jasno je samo da nema nikakvog „čudesnog lijeka” i eliksira mladosti, niti će ga ikada biti. Da ga ima, Bill Gates bi ga odavno sebi kupio.
Nos, uši, arkade, vilice: Čega više, čega manje
Kako starimo, neki dijelovi našeg organizma rastu, dok se neki smanjuju. Tako do kraja života naše uši i nos postaju veći i duži. Zbog čega, nije baš najjasnije, no prepostavlja se da je u pitanju gravitacija. Rastu i naše arkade i kosti čela, dok se kosti donjih vilica smanjuju. Raste, nažalost, i podbradak i salo oko stomaka, i kod muškaraca i kod žena.
Poznati o fenomenu starenja
– Meni ne smeta što starim, jer je to bolje od jedne druge opcije, a to je biti mrtav. Tako da radije starim – George Clooney.
– Ponekad ne mogu vjerovati da ću imati 60 godina. Uvijek kažem da nema mjesta kuknjavi kada je riječ o starenju, jer čovjek tu ne može ništa uraditi. Ali, meni je to sve pomalo smiješno. Pogledam broj „60″ i kažem: „Twiggy, zar si to ti?” – Twiggy, prvi supermodel
– Zašto se ljudi plaše starenja? Postajete pametniji. Zreliji. Osjećate da sebe bolje poznajete. I to biste trampili za ljepšu kožu? Ne u moje ime – Anna Kournikova
– Ja sam veoma fit, prirodno. Radim laganije vježbe, pokušavam jesti umjereno i mislim da to ima efekta na mene. Ali, i meni opadne inzulin nakon jela, kao i svakom drugom, a to je samo znak da starim – Mel Gibson.
Početak starenja
Kada čovjek počinje da stari nije tačno određeno, jer je individualno i zavisi od podneblja. No, magična granica se kreće između 25. i 35. rođendana. S 25 godina razvoj naših kognitivih sposobnosti dostiže svoj „plafon”, dok nakon 35. naše tijelo počinje brže starjeti i propadati.
Najbrže stare stanovnici Supsaharske Afrike, u prosjeku žive malo duže od 50 godina. Nešto duže žive stanovnici Mediteranskog bazena i Bliskog istoka, u prosjeku 65 godine. Duže se živi na sjeveru Evrope – otprilike 77 godina, dok su zvanično najdugovječniji stanovnici Dalekog istoka
Na starenje utječu genetika, količina sunca u kraju u kojem živimo, kvalitet vode koju pijemo, stres, ishrana, pušenje