Nema valjda grada na svijetu koji se ne trudi urediti centralnu gradsku zonu. U njoj su trgovine, najvažnije institucije, restorani, suvenirnice, spomenici pored kojih se turisti moraju slikati. U centru svakog grada nalazi se ono što bi svaki gradonačelnik želio da turisti vide i da to bude ona slika koju će posjetitelji ponijeti. Nažalost, centar grada je često jedino ono što se u mnogim gradovima ima i vidjeti. Prag ima tu sreću da je kao grad izuzetak od tog pravila.
Istina, i Prag ima prelijep historijski centar, dio grada koncentriran između Vaclavskog Trga, Staromestnog trga i obale Vltave koje spaja čuveni Karlov most, možda naljepši i najromantičniji most na svijetu. I na tom području se nalazi sve što jedan centar mora imati. Tu su kolone turista koje slikaju apsolutno sve, preskupe trgovine i mjesta za izvlačenje novca turistima, tu je i čuveni Orloj ili Praški astronomski sat i još mnogo toga što se prepoznaje na razglednicama.
Ipak, kako smo rekli Prag nudi mnogo, mnogo više od historijskog centra. Budimo pošteni i recimo da je čuveni Praški grad zanimljiv za doći, vidjeti, uslikati se (selfie obavezno) i vratiti se nazad linijom 22 u niže dijelove grada, tamo gdje se odvija uobičajeni gradski život, mimo turističke gužve. Prag ima mnogo “pragova”, šarmantnih, unikatnih kvartova sa vlastim identitetom, historijom, vlastitim malim svakodnevnim ritualima i važnim mjestima. Otkrivanje tih malih, skrivenih mjesta i kvartovskih tajni jeste možda ono što svake godine i svakog dana u Prag dovodi tako mnogo turista.
Siguran za šetnju
Nakon što se raspitate kod svojih domaćina kako se živi u Pragu i nakon što se domaćini požele da sve nije kao što je bilo nekada, recimo prije 20 godina, vidjet ćete da je grad danas mnogo uređeniji, u njemu ima mnogo više turista i mnogo više novca, te da on više nije tako jeftin kao početkom devedesetih. Ipak, domaćini će vam otkriti jednu zanimljivu statističku informaciju. U Pragu nema nezaposlenih ili ih barem gotovo nema.
Informacija o procentu ljudi bez posla u gradu na obalama Vltave je možda na prvu ruku tek simpatična ili čak beskorisna napomena, no ona ima drugu snagu. Grad bez nezaposlenih je grad bez profesionalnih lopova, prodavača bezvrijednih drangulija, prosjaka, smarača, džeparoša i ljudi koji smatraju da su turisti najlakši način za zaraditi plaću ili barem ručak. Takvu situaciju mogu samo poželjeti gradovi – džeparoške metropole kakve su Barcelona, Napulj ili Milano. I Sarajevo naravno.
Kao takav, oslobođen vlastitih demona siromaštva, Prag je siguran za šetnju i ulicama centra grada u kasnim noćnim satima, kao što je sigurna i šetnja njegovim manje glamuroznim predgrađima. Siguno se voziti njegovim tramvajima ili podzemnom željeznicom. Naravno doza opreza uvijek mora da postoji, bilo kada i bilo gdje, pa i u relativno sigurnom i mirnom Pragu.
Nema mnogo velikih, glavnih gradova u svijetu gdje se u samom centru može ručati za pet eura…, osim možda Teherana i Praga.Prag je za evropske i srednjoevropske prilike vrlo, vrlo pristupačan, iznenađujuće jeftin grad, jeftin za posjetiti i što je najvažnije jeftin za živjeti ili studirati u njemu. Jeftini su stanovi i za iznajmiti i za kupiti, naračito za one koj ne pate od života u centru U Pragu su jeftini hrana, kako ona u supermarketima, tako i ona u restoranima. Jeftin je javni prijevoz. Jeftino je piće u lokalima, naročito vrhunsko domaće pivo, čuveno staropramensko, a jeftino se može ispijati i kvalitetetna domaća rakija beherovka.
Kada jednom posjetite Prag i kada poželite prijateljima prenijeti utiske, ne zaboravite sačuvati poneki od računa za robe i usluge koje ste platili u Pragu. Samo tako ćete uvjeriti prijatelje i rodbinu da ste u restoranu u Pragu ručali za 49 kruna ili 3.5 KM ili da tramvajska karta za 30 minuta košta skoro kao i u Sarajavu, odnosno 24 krune ili 1.70 KM (godišnja karta za sve vidove gradskog prijevoza košta oko 440 KM dok ista karta u Sarajevu košta 766 KM) ili da ste u centru grada ispijali odlično češko pivo po cijeni od dvije KM za pola litra ili da ste u centru Praga, u renomiranoj italijanskoj piceriji pojeli ogromnu pizzu platili je malo više od deset KM.
I Prag kao i svaki veći grad naravno ima mjesta na kojima kupuju, izlaze i novac troše turisti, kao što ima mjesta na kojima kupuju, izlaze i novac troše “domaći”. Ukoliko otkrijete ta mjesta, za što se mora malo potruditi, malo proučiti tramvajske linije i plan ulica, život i boravak u ionako povoljnom Pragu može biti finansijski još ugodniji.
Prag nije grad – muzej i nije mu ni namjera da to bude. Grada nudi mnogo više od slikanja starih građevina u historijskom centru, on nudi zabavu i to vrhunsku, često na mjestima dalako od cantra. Prag je grad zabave i nudi zabavne sadržaj za svakog. Tu su jazz klubovi, salsa klubovi, tu su mjesta na kojima se svira odličan rock ili elektronska muzika. Za svakoga po nešto.
Nekoliko tipova tramvaja
Praška klupska scena je izrazito jaka, možda jedna od najačih u Evropi. Grada ima odlične, vrlo prostrane, vrlo ugodne i vrlo moderno uređene klubove, kafee i diskoteke. Jedan od najvećih i najpoznatijih je klub SaSaZu, lociran na Praškoj tržnici, sa druge strane Vltave, suprotno od centra. Od 2009. godine kada je klub otvoren kroz ovo atraktivno mjesto prošla su imena kao što su Lily Allen, Macy Gray, Kosheen, Paul Van Dyk, Tiesto, Markus Schulz, Morcheeba, Public Enemy, Busta Rhymes ili One Republic. Prag voli svoju Vltavu i rado se zabavlja na njenim obalama. Odlična muzika se svira na improviziranim scenama postavljaljenim na gradskim kejovima ili šetalištima uz rijeku, svira se na brodovima ili klubovima na neki vješt način uronjenim u rijeku, kao što je odlični JazzDoc.
Česi su možda muzički “najpotkovaniji” narod na svijetu, vjerovatno ne postoji Čeh ili Čehinja koji ne znaju plesati ili svirati najmanje jedan muzički instrument. Posebno su muzički aktivni češki Romi koji su i ovdje vrsni muzičari i odlični scenski izvođači. Romska je muzička scena izrazito jaka, uz sjajne svirke kakve se rijetko mogu doživjeti na drugom mjestu. Gradski kvart Žiškov, nekadašnji jevrejski, radnički “crveni” i romski dio grada, epicentar je gradske zabave, izlazaka, jeftinog i kvalitetnog piva, te klupske scene, ali i seks – turizma i zabave za odrasle. Lociran na brežuljcima sjeveroistočno od centra Praga, Žiškov je priličan opozit ušminkanim ulicama oko Karlovog mosta, ali je šarmantan u svojoj blagoj zapuštenosti te oronulosti pojedinih dijelova koji svjedoče o vremenima kada su ovdje živjeli neki drugi i drugačiji ljudi.
Kafka je opisujući Prag zapravo opisivao Žiškov. Jevreja odavno više nema u Žižkovu, na njih sjećaju još samo njihova groblja, Romi se sele u neke drugu krajeve i nekadašnji radnički kvart postaje pomalo kvart rastuće češke srednje klase. Ipak, Žiškov je dalje kvart boema i klubova i omiljeno je mjesto za mlađe i finansijski manje jake turiste, one koje žele osjetiti “pravi” Prag, njegovu istinsku zabavu i kulturu ispijanja najboljeg piva na svijetu. Najbolje mjesto u kvartu je Palac Akropolis, po mnogima najbolji klub u Pragu, lociran na jednom od brežuljaka Žiškova, odmah ispod TV toranja koji dominira panoramom velegrada. U samom Palac Akropolisu godišnje se odigra skoro hiljadau koncerata, predstava, performansa i svih vidova zabave. Sve to uz najljepši pogled na grad i zabavu koja nikada ne prestaje.
Ono što oduševljava u Pragu jesu njegove vrlo žive i pulsirajuće ulice. U Prag dolaze ljudi sa svih strana svijeta, dolaze ne samo kao turisti, nego i kao studenti ili ljudi u potrazi za poslovima kojih ovdje ima više nego dovoljno. I pored izjava pojedinih čeških političara da emigranti, posebno muslimani nisu dobrodošli, Češka je otvoreno i tolerantno društvo u koje je svako dobrodošao dok se ponaša po pravilima koja i nisu pretjerano zahtjevna. Nelya Imankulova je prije sedam godina iz dalekog Uzbekistana došla u Prag.
– Došla sam zbog studija i poželjela ostati. Svidjeli su mi se ljudi.Ljudi su pomalo lijeni, za sve se mora ponekad čekati malo duže, ali su ljudi tihi i vrlo miroljubivi. Moram priznati da je ovdje mnogo hladnije nego u mojoj domovini, ali je grad prelijep.Ovdje nema prevelike žurbe, grad je siguran za vratiti se kući u kasnim satima.Grad nije tako skup kao u drugim gradovima Evrope.Sve je na visokom nivou.Za mene nije bio problem integrirati se u ovo društvo, neki ljudi kažu da imaju problema, ali mislim da je to do njih.Mi smo ovdje došli i trebamo se integrirati u ovu sredinu, ne da čekamo da se Česi prilagode nama – kaže Nelya službenica u jednoj lokalnoj NVO.
Recept je jednostavan. U Rimu se ponašaj kao Rimljanim, u Pragu se ponašaj kao Pražanin i nema problema.
Za Prag se kaže da ima pariski šarm, slavensku dušu i njemačku pedantnost, posebno kada je gradska javna uprava u pitanju. Grad se dobro održava, parkovi su lijepi i pažljivo uređeni, bez tragova vandalizama. Posebo su zanimljivi gradski trotoari, izvedeni u veoma lijepim mozaicima, od sitnih kamenih kocki. Gradski prijevoz funkcionira besprijekorno, vrlo je pouzdan i čist. Ulicama vozi nekoliko tipova tramvaja, od onih najsavremenijih sa klimatizanom unutrašnjošću i bežičnim internetom, do starijih tipova Škodinih tramvaja kakvi i dalje voze po sarajevskim ulicama.
Prag živi 24 sata, te nudi i prijevoz iza ponoći, istina u nešto drugačijem režimu. Minut nakon što sat otkuca ponoć, tramvaji mijenjaju brojeve i svi postaju broj 50 i nešto. Svi ti noćni tramvaji prolaze uglavnm kroz centar, voze na izmijenjenim rutama i puni su stranaca i turista koji uživaju u činjenici da ne znaju gdje idu. Prag je grad u kojem je zadovoljstvo izgubiti se.
Prag ima i metro, istina sa samo tri linije, crvenom, zelenom i žutom, ali to je veoma funkcionalan i brz način da se sa jednog kraja grada dođe na drugi. Siguran je i nije prenatrpan.
Evropa posljednjih 25 godina polako otkriva Prag i polako mu daje značaj kakav on zaslužuje. Ne treba zaboraviti da je ovdje jedan od najstarijih i najboljih univerziteta u svijetu. Tu su živjeli revolucionari, naučnici, umjetnici, književnici. Prag nije Ibizza, nije ni Pariz ni Milano ni London kada su moda ili finansije u pitanju, on je jednostavno grad sa pričom i dušom. Grad u kojem se dođe i poželi ostati.
Kako su se Bosanci integrirali u češko društvo
Romi su sastavni i vrlo aktivan dio praške gradske kulture. Iako problema i segregacije i dalje ima praški i češki Romi su vrlo emancipirani i integrirani u češko društvo i svakodnevnicu. U tome im pomaže organizacija Slovo 21 koja svaka godine u Pragu organizira festivalal Khamoro – Svjetski festival romske kulture koji se ove godine održao po 19. put. Zanimljivo, iza organizacija Slovo 21 i festivala Khamoro stoje Sarajlije, ljudi koji su 1992., napustili svoj radni grad i novi dom pronašli u Češkoj. Bh. zajednica u Pragu je mala, broji oko 2.000 ljudi ali je društveno odlično integrirana u novu sredinu, Česi su ih dobro prihvatili, a i oni tvrde da se ugodno osjećaju u Pragu.
Dva različita kućna broja na jednom zidu
Jedna od najvećih nevolja za turiste u Pragu jesu nazivi ulica. Naime, na svakoj zgradi u Pragu postoje dvije vrste tabli, one crvene i one plave, sa različitom nazivima i brojevima. Svi pokušaji domaćina da posjetiteljima objasne zboga čega dvije različite table i dva različita kućna broja na jednom zidu, ostat će bez uspjeha.
Rotirajuća skultptura lica Franza Kafke
Sredinom maja 2014. godine na jednom trgu u centru Praga u kvartu Narodni trida, češki umjetnik David Černý instalirao je rotirajuću skultpturu lica Franza Kafke, tragičnog genija koji je radio kao službenik osiguravajućeg društva u zgradi preko puta, u blizini gradske vijećnice. Pomalo zastršujuća glava koja se presloži u dvominutnim intervalima, postavljena je kako bi “odvukla ljude od frustracija sa vladinim službenicima”, tako barem tvrdi umjetnik.