Zaključao je vrata i krenuo niz ulicu. Njegovi su ga Vinkovčani sa štovanjem pozdravljali “es-selamu alejkum” jer ga dobro znaju, dečko je to rođen i odrastao u Novom selu, vinkovačkom predgrađu, od poštenih radišnih roditelja i brata hrvatskog borca. Dok je trčao za loptom u NK Dilj i NK Cibaliji mislili su da bi moglo biti nešto od njega na terenu, no onda se Mirzi Deliću (36) iznenada promijenio život.Ovako je krenula moja priča…
– Odgojen sam u tradicionalnoj porodici, ali ne toliko da bih kao klinac želio biti hodža, nisam osjećao božji poziv i slično. No, kao vjernik mislim da ništa nije slučajno. U vrijeme kad sam se trebao opredijeliti za svoj životni put već sam upisao tehničku školu u Vinkovcima. Tih su dana u vinkovački mesdžid (džamija bez minareta) došli sadašnji muftija i njegov zamjenik koji su putovali u Sarajevo. Oni su me pitali o planovima za školovanje, bih li želio doći k njima u Zagreb, ponudili su mi stipendiju i internat. Zvučalo mi je zanimljivo. Došao sam na treći ispitni rok, prošao i ostao u Zagrebu. Tako je krenula moja priča – govori vinkovački glavni imam Mirza ef. Delić, koji je svoju vjersku službu preuzeo 2007. godine, otkad vodi Medžlisu Vinkovci. Naime, nakon srednjoškolskog školovanja u Zagrebu završio je Fakultet islamskih nauka u Sarajevu i vratio se kući.
Foto: Davor Javorović/Pixsell/
‘JEDVA SAM SE IZVUKAO, PA SAM NA 60-AK KILA’
– Imao sam tad 21 godinu i bio sam obični imam. Onda sam 2013. godine postao glavni imam za Medžlis Osijek i Vinkovci.
To je trajalo jedan mandat jer sam se morao povući zbog bolesti, a službu u Osijeku nastavio je mladi kolega. Naime, krajem 2018. sam dobio jaku gripu zbog koje sam dvije sedmice bio na intenzivnoj njezi u bolnici. Jedva sam se izvukao jer je virus gripe ušao u srce i uništio mitralne zaliske. Završio sam u bolnici Dubrava u Zagrebu na otvorenoj operaciji srca. Oporavak od toga bio je bolan i dugotrajan. Pao sam na 60-ak kilograma, atrofiranih mišića i išao dan po dan – prisjeća se Mirza najgoreg perioda u životu.Nakon operacije ljekari su mu rekli da je rok trajanja operiranih srčanih zalistaka ograničen i da mora živjeti u skladu s tim saznanjem. To je bio trenutak kad je Mirza odlučio da ni jedan dan života više neće potrošiti uzalud.- Zapravo sam shvatio da moram živjeti malo i za sebe. S obzirom na to da muslimanska vjera hodžama dopušta da imaju privatan život odvojen od službe, odlučio sam si život ispuniti i aktivnostima koje me čine sretnim. To su sport, odnosno malo vježbanja u teretani, plivanje na koje moram zbog zdravlja, jedna zezancija s ekipom zvana natjecanje u bacanju koplja, što vjerovatno radimo pogrešno, ali nas zabavlja, i modeling do kojega je došlo slučajno i spontano da ni sam ne znam što se dogodilo. Naime, tokom jedne šetnje s prijateljima malo smo se fotografirali po gradu želeći zabilježiti zajedničko druženje. To su bile spontane fotografije u ležernom izdanju. Prijateljica je primijetila da imam dobar ‘gard’ pred objektivom i ubrzo je uslijedio dogovor za fotografiranjem u odijelu jednog modnog brenda. Nakon tih fotografija koje su objavljene na portalima i mom osobnom profilu, uslijedili su pozivi iz Italije, čak i Bangladeša s ponudama za modeling. Reakcije na fotografije bile su pozitivne i iznenađujuće. Malo sam time zatečen jer nikad nisam mislio da bih se time bavio iako moj vjerski poziv to ne brani jer u islamskom svjetopogledu etika podupire estetiku. Dakako, nemam nikakvu namjeru ostaviti svoj posao – kroz smijeh kaže imam Mirza.
Nisu ga, kaže, iznenadile i neke začuđujuće poruke jer javnost hodže uvijek zamišlja kao stare i ozbiljne ljude.
– Inače je percepcija ljudi da se vjerski službenici moraju ponašati na službenički način i u radno i u svoje privatno vrijeme, kao da nemaju pravo na svoje hobije, zabavu, ljubav prema umjetnosti, sportu pa, eto, i modelingu možda. Često mi se događa da uđem u prostoriju gdje ljudi očekuju hodžu, a potom svi utihnu začuđenih pogleda, u nevjerici, jer očekuju starijega gospodina sijede brade s trbuščićem – dodaje Mirza koji se u svojoj svakodnevici druži i sa svećenicima drugih vjeroispovijesti s obzirom na to da je u takvoj sredini i odgajan, piše 24sata.hr.
Foto: Davor Javorović/Pixsell/
Upravo to ga je motiviralo da upiše još jedan fakultet, Evanđeoski fakultet u Osijeku i specijalizaciju kršćanske teologije koju upravo završava.- Bio sam prva poratna generacija u Vinkovcima. Nije mi tad bilo lako, iako su moj brat i otac bili u obdrani Hrvatske. Bio sam jedini musliman među 600 nemuslimana u vrijeme kad su moja dva naroda međusobno ratovala u Bosni. Osam godina sam išao paralelno na katolički i islamski vjeronauk, svojim izborom. Još tad sam razmišljao kako bi bilo lijepo da jedan svećenik poznaje i islam kao vjeru te njegove običaje i kulturu. Potražio sam pomoć od svećenika u smislu da me podrži i pomalo zaštiti od pojedinih kolega koji su se sprdali što sam musliman, no to nije palo na plodno tlo iako se on uvijek čudio što musliman na satu katoličkog vjeronauka jedini u razredu zna teorije dogme. Tad sam odlučio da ću, ako krenem tim putem u životu, ja biti prvi koji će objediniti dvije vjere, pokazati da se to može i da bi bilo dobro imati takve osobe – kaže Mirza dodajući kako je, odlučivši se na taj studij, za neke muslimane bio izdajnik, a za neke kršćane špijun.
No to ga nije obeshrabrilo jer je odmah dobio i poziv za doktorat na jednom njemačkom fakultetu te ponudu da ostane kod njih raditi kao profesor.- Živim u maloj sredini gdje to nije baš prepoznato i postoji mogućnost da moje nastojanje bude uzaludno, no nadam se da će mi biti pružena prilika da ljudima ponudim nešto novo – dodaje Mirza, koji uskoro brani specijalistički rad inspiriran filozofom Friedrichom Nietzscheom.
– On je kao filozof bio najveći protivnik kršćanstva i želio sam se uvući u njegov ‘mozak’, saznati zašto je toliko bio ogorčen na kršćanstvo te kao musliman braniti kršćanstvo od filozofskog nihilizma. To je samo po sebi neobično i čudno, a sve što je takvo mene privlači – dodaje imam Delić ističući kako dvojakih vjerskih učitelja nema u Hrvatskoj.
Izvor: 24sata.hr