Foto: Instagram @nikolina_pisek
U maju će se navršiti godina dana od iznenadne smrti beogradskog povjesničara umjetnosti Vidoja Ristovića, a upravo toliko dugo traje i mučna drama oko njegova nasljedstva koju proživljava voditeljica Nikolina Piše. Nikolina Pišek i Vidoje Ristović u braku su bili deset godina, a njihova kćerka Una Sofija čijem je porodu u Zagrebu prisustvovao i tata Vidoje Ristović, početkom decembra će proslaviti deveti rođendan.
Usprkos svemu tome Nikolinin svekar Viktor Ristović, poznatiji kao Miša Grof, u najtežim je trenucima za voditeljicu odlučio osporiti joj bilo kakvo pravo na suprugovu ostavštinu, kao i svojoj unuci, te nije štedio s istupima protiv nje u medijima. A u borbu oko Vidojeve imovine uključila se i bivša Ristovićeva supruga Lana Janković. Sudskim procesima koji traju unedogled voditeljica više ne zna ni broja, a rasprave se odgađaju iz različitih razloga. Posljednja koja se trebala održati prije par dana, odgođena je zbog bolesti sutkinje, a na toj raspravi Nikolina se trebala suočiti s majkom Ristovićeve kćeri Matee. O svemu tome Nikolina Pišek je ekskluzivno progovorila za Jutarnji list.
-Matei nikad nisam ništa osporavala, ali njihove ambicije su malo prevelike. Sad stvarno mogu reći da više nemam obitelj s te strane. Sve je u rukama pravde i pravosuđa. Ja imam vrlo konkretne dokaze o svemu, tako da si ti ljudi rade nepotrebne troškove. Sve skupa je užasno i tendenciozno s njihove strane da me diskreditiraju i onemoguće, iako je vrlo jasno što po zakonu kome pripada. Međutim, oni se pokušavaju ugurati u moju svojinu i vlasništvo, a ako ne, onda barem usporiti što je moguće više čitav taj proces kako bih ja izgubila ekonomsku snagu i iscrpila se sudskim procesima što je moguće više. A trenutno imam minimalno osam aktivnih procesa, ako ne i više, izjavila je voditeljica koja za klevete i optužbe svog svekra, kao i istupe bivše Ristovićeve supruge, ne može naći objektivan razlog.
View this post on Instagram
-Nije mi jasno otkud tolika mržnja i inat, no to nije nikome od normalnih ljudi jasno. Mislim da je to naprosto projekcija krivnje. Otac i sin nisu imali nikakvu komunikaciju šest godina i otac je sad vjerojatno odlučio u nekom drugom pronaći krivca. No, stravično je ono što mi je izgovorio nakon sinove smrti, kad sam ga u Beogradu molila da mi pomogne kad je Una iščašila nogu, neposredno prije sprovoda. Rekao je da on nema unuku, da unuka nema njega i da je djed umro kad je otac umro. Strašna je i ideja da se Una i ja, koja sam bila deset godina u braku i živjeli smo zajedno, izbrišemo kao da nikad nismo postojale. Svi se spore oko toga što smo živjeli na dvije adrese. Mogli smo živjeti i na deset, a mi smo imali život i tu i tamo i Vidoje je bio u procesu dobivanja hrvatskog državljanstva. Iz svog slučaja sam vidjela, a i u inbox sam dobivala užasna pisma raznih žena, da je to jako česta praksa. Mi toga nismo ni svjesni koliko je uobičajeno da se udovice i djecu šikanira, obespravi, obezvrijedi i otme im se sve. A stravično je i što možeš iščitavati iz komentara nekih ljudi koji me ne poznaju i ne znaju moju situaciju – da mi treba sve uzeti, da nisam ništa bolje ni zaslužila. Ne razumijem to jer zakon postoji, ali očito da indijska tradicija spaljivanja udovice u određenom smislu živi i kod nas, govori voditeljica koja se usprkos mučnim procesima, svađama, podmetanjima i optužbama svojski trudi ostati pozitivna.