Jedna od rijetkih emisija u domaćem televizijskom programu koja je donosila ozbiljan uvid u showbusiness kretanja i karijere velikih zvijezda, bila je emisija “Damar”, autora i voditelja Damira Šehanovića. Ona se više ne emitira, no, pamti se podjednako kao i njeni sagovornici. A, Šehanović ih je vješto birao! O osam najvećih je pisao u svojoj knjizi “Bity celebrity” koja je od ovog mjeseca u prodaji širom BiH i Regije
Od 10. oktobra širom BiH i Regije u prodaji je knjiga Damira Šehanovića „Bity celebrity”. Poznati televizijski novinar i urednik je svoja privatna i poslovna iskustva s osam najvećih estradnih zvijezda s prostora bivše Jugoslavije, autentično prenio u književnu formu. Bit će ovo sjajna prilika da čitatelji saznaju nepoznate detalje velikih karijera kultnih ličnosti ovih prostora kao što su: Arsen Dedić, Goran Bregović, Lepa Brena, Zdravko Čolić, Momčilo Bajagić Bajaga, Halid Bešlić, Dino Merlin i Josipa Lisac.
Knjiga, koju je izdao My Book iz Banje Luke, a uvod napisao Siniša Škarica, jedan od najznačajnijih ljudi muzičke industrije bivše zemlje, jeste i povod da sa Šehanovićem pojasnimo okolnosti u kojima je upoznavao aktere svoje knjige, ali i definiramo celebrity kulturu danas.
Sarajevska promocija desit će se 12. oktobra, na dan kada izlazi i ovaj intervju. Knjiga koju je Šehanović uz određene pauze pisao malo duže od dvije godine, pobudila je veliki interes regionalne publike. Promocije su već zakazane i u Zagrebu i Beogradu. Naredne godine knjiga bi trebala izaći i kod naših sjevernih i južnih susjeda u Makedoniji i Sloveniji.
– Dugo je trajao proces iznalaženja prave forme kako će u konačnici izgledati tih osam priča. Ideja o pisanju knjige postojala je dugo godina i išla je od one da napravim transkript intervjua, preko one u kojoj bih pisao o strategijama i tehnikama u celebrity svijetu, do forme s kojom izlazim na tržište.
Književnik Almir Alić mnogo mi je pomogao u iznalaženju ove forme i njegovo bogato književno iskustvo značajno je doprinijelo da final ispadne ovakav kakav jeste. Riječ je o sublimatu mojih iskustava i promišljanja o životu i radu ovih zvijezda, fragmentima intervjua iz serijala „Damar” u kojima su odgovarali na neka zanimljiva pitanja, te strategija i tehnika kojima su došli do pozicija na kojima se danas nalaze. Bilo su to više moja prepoznavanja tih strategija i tehnika, koja sam kroz neke akademske aspekte pokušao približiti široj čitalačkoj publici. Vjerujem da će se čitaocima svidjeti. Uski krug mojih bliskih prijatelja koji su čitali, a koji su vrlo mjerodavni i kritički raposloženi, jeste zadovoljan.
Budući da se referirate i na strategije i tehnike PR-a kojima su se ove zvijezde služile u svom nastajanju i radu, ko od navedenih ličnosti nabolje gradi svoj PR?
– Sve su to različite karijere pa je sasvim prirodno da su svi išli nekim različitim putevima. Ako uspoređujemo s nekim globalnim normama prema kojima se radio i danas radi PR, Brena je bez sumnje najbliža tome. Josipa Lisac ima jedan potpuno drugi put, ali sa svojom osobnošću bi sigurno i vani napravila mnogo u karijeri. Dino Merlin odlično radi na svojoj promociji. Vrlo promišljeno i mudro.
Čime naročito objašnjavate njihovo dugo trajanje na ovdašnjoj javnoj sceni?
– Kvalitetom onoga što rade, to je osnova svega. Nema sumnje da su i oni imali padova, loših pjesama, promašenih turneja i koncerata, ali to je dio svakog posla. Njihovo trajanje objašnjava i njihova osobnost. Mi nemam dvojicu Čola, mada je bilo raznih pokušaja plagijata. Ima dobrih kantautora, ali nikada kao Arsen. Mnogo je pjevača s baršunastim glasom, ali svoj tekst, ipak, najbolje interpretira Bajaga… To je jednostavno tako i zbog toga mi je žao djece koja se u fabrikovanim reality show programima trude biti „neki novi Brega, Čola ili Bajaga”. Oni trebaju da budu novi – oni. A uspjet će samo ako budu imali osobnost, izgarali za ono što žele, i dizali se čim prije nakon padova kojih jednostavno mora biti.
U kakvim okonostima ste ih sve upoznavali, te s kim ste od njih uspostavili najprisniji odnos?
– Upoznavao sam ih u raznim okolnostima, nekada nimalo primjerenim, ali i to su ljudi od krvi i mesa. O tome nikada nisam niti planiram govoriti. Svi mi imamo svoje minus faze. Mogu pričati o anegdotama sa snimanja, pripremama i dogovorima za emisije, susretima nakon emisija na raznim festivalima, privatnim zabavama… Znam da bi mnogi željeli čuti neke pikanterije, ali ja se ne bavim tuđim životima, a danas se samo to traži pa sam, između ostalog i zbog toga, napustio ovu vrstu novinarstva. S druge strane, moji gosti su uglavnom bili ljudi koji rijetko daju velike intervjue i danas, kad god ih sretnem, kažu da bi ponovo došli kod mene u goste. To, ipak, nešto govori. Možda me oni pokrenu da opet napravim neki veliki serijal. Nije isključeno.
Arsen Dedić uistinu zaslužuje posebno poštovanje. Čovjek koji je tako savršeno u svojim pjesmama spojio poeziju i muziku. Po čemu Vi naročito pamtite vaš prvi susret i saradnju?
– On je, naprosto, bio muzički genije, intelektualna gromada kakva se neće zadugo pojaviti na našim prostorima. Lucidni cinik s kojim su mnogi teško izlazili na kraj, ali, ipak, znajući sve njegove mane, velike projekte nisu željeli raditi bez njega. Taj prvi susret s njim ću uvijek pamtiti, jer dolazak u stan Dedića, u Haulikovu 4 u Zagrebu, za mene je bio hodočašće. Kao što se istinski vjernici spremaju za odlazak na svoje hodočašće, tako sam se i ja od tinejdžerskih dana spremao za susret s Arsenom. Bio je teško bolestan, ali iz nekog razloga je pristao na intervju i na telefon mi rekao: „Izvolite doći u 5, imate pola sata”. Moja emisija je trajala puni sat, a za taj sat finala mi je trebalo barem tri sata snimanja. Došli smo u 5, izašli skoro u 11 iz njegovog stana. A, mogli smo pričati još dugo, dugo. Nakon toga smo se više puta sreli. Erudit od koga se moglo svašta naučiti, fakin s najprefinjenijim stilom za zajebanciju i nepopravljivi ljubitelj žena. Genije, žao mi je što je otišao, ali njegovi stihovi i muzika me svakim danom podsjećaju da smo živjeli u epohi jednog od najvećih ikada.
Koga Vam je od osmero zvijezda bilo najteže dobiti za intervju?
– Može zvučati pretenciozno, ali stvarno nisam imao problema s dogovorima. Poštovao sam rad tih ljudi, njihovo vrijeme i karijeru pa su valjda prepoznali to i imali potrebu da ispoštuju neke moje ideje i zahtjeve. Zaista je teško naći Bregovićev slobodan termin za snimanje onako opširne emisije, ali poklopilo se s obilježavanjem 30 godina rada „Bijelog dugmeta”, pa sam ga dočekao u njegovoj kući na beogradskom Senjaku. Brena ne odvaja lako cijeli dan za snimanje emisije, osobito ne u svojoj kući, ali imala je neki svoj razlog zašto to želi da bude baš u „Damaru”. Mislim da je sve stvar pristupa i pristojnosti, stvar dobre komunikacije.
Zašto je javnosti (poštujući izuzetke) privatni život zvijezde interesantniji od profesionalnog, i kako uopće definirate celebrity kulturu danas?
– Kao dekadenciju. Kao letjelicu koja strmoglavo stremi ka svom samouništenju. Koliko god se trudio razumjeti nove trendove, nikako sebi ne mogu pojasniti kako nekome može biti zanimljiva tuđa stražnjica ili bradavica dojke – i da će zbog toga kupiti novinu ili pogledati televizijsku emisiju. Meni je nepojmljivo da to neko od 20, 30, 50 ili 70 godina, ko konzumira te sadržaje, do tada nije vidio. Porazno je da porodične ili lične tragedije podižu čitanost ili rejting gledanosti. Da li su ljudski životi toliko jadni i bijedni pa da im tuđa tuga i nesreća barem malo ublažava njihovu agoniju? Pojedini mediji su u dobroj mjeri krivi za to, jer rade na promociji polusvijeta i kolektivnom zaglupljivanju.
Takve stvari se stalno pravdaju time da „to narod želi”. Isti je to onaj narod od prije 30-40 godina, koji je možda i tada želio, ali nije dobivao takve medijske sadržaje. Publika se često potcjenjuje, a ne bi trebala. Potpuno sam siguran da bi kvalitetnim sadržajima, dobrim novinama, dobrim tv i radio emisijama mogli umnogome raditi na edukaciji publike, pa bi celebovi ponovo bili ljudi od karijere, a ne neki polusvijet iz reality programa u kojima se nadmeću ko će biti gluplji, bahatiji, nepismeniji i veći neradnik. Ima u našem okruženju mnogo ljudi koji zaslužuju istinski status celebrityja, ali u ovakvoj konstelaciji snaga njih takav tretman uopće ne zanima.
Nedostaje li Vam ponekad televizija? U kojim vodama ste pronašli mir posljednjih godina?
– Bavim se komunikacijom i PR-om na čemu sam i magistrirao prije pet godina. Ozbiljno se bavim idejom da upišem doktorat i da se jednog dana okrenem akademskom radu, jer mislim da bi mladima koji ulaze u svijet novinarstva i Odnosa s javnostima imao mnogo toga iskustvenog za reći. Ne nedostaje mi pretjerano televizija, jer s ljudima koji su mi dragi, a koji su bili moje kolege i dan-danas se viđam i družim. Također, često sam na muzičkim i filmskim festivalima u Regiji, i dalje me pozivaju, tako da sam vrlo umrežen. Putovanja koja sam imao ranije kroz posao, nadomjestio sam privatnim i uživam u tome. Današnja televizija nije ono što bih ja želio raditi.
Ne mogu se zamisliti da se bavim nečijim skandalima, razvodima, aferama polusvijeta, lažnim zvijezdama zarobljenim u lažnom sjaju i moralnoj neimaštini. Ja sam romantik iz Arsenovih pjesama, volim da radim samo lijepe stvari koje me usrećuju. Mislim da će ovakva televizija, kakvom se danas proklamuje, morati eksplodirati jednog dana i da će se sve ponovo vratiti u normalne tokove sa zadatim normativima ispod kojih se ne ide.