Samra Menzilović otvoreno za Azru: Strah, strepnja, ljubav! Najbolje godine sam dala svojoj djeci!

U javnosti je poznata kao neko ko itekako vodi računa o svom zdravlju, tijelu, ali i njezi kože lica. Na društvenim mrežama je posvećena svom javnom poslu, međutim, iako je nekoliko puta otvoreno govorila o svojoj porodici, rijetko svoj privatni život stavlja na pladanj javnosti. Ipak, ovog puta, Samra Menzilović za Azru otvoreno govori o svojoj djeci, Ajki i Isaku i najboljim godinama svog života koje je posvetila upravo njima.

• Majka sam postala s 20 godina i apsolutno nisam bila spremna na sve ono što dolazi s tom najljepšom, a ujedno i najtežom ulogom u životu. Čak i nakon osamnaest godina majčinstva i dalje svaku noć legnem u krevet i sama sebe pitam jesam li dobra majka, velika odgovornost je na ovom vremenu djecu odgajati mislim da nikada nije bilo teže. Nisam majka koja svoje komplekse liječi na djeci što u današnjem vremenu viđamo kod većine roditelja. Ja samo želim da moja djeca budu sretna i da odrastu u poštene i časne ljude. Ne vršim presing na školu, na to da moraju govoriti pet jezika i da moraju imati prosjek 5.0, meni je bitno da su zdravi i sretni, sve ostalo ćemo lako – kazala je Samra.

Čega se najviše plašiš kada je riječ o tvojoj djeci?

• Moja najveća želja je da su mi djeca zdrava i uvijek kažem, ne daj Bože neke bolesti, jer svjedoci smo djece koja obolijevaju od teških bolesti i to je za roditelje najveći strah. Živimo u zemlji gdje je sve na guranje i vidimo koliko apela za pomoć oboljeloj djeci se na dnevnoj bazi objavi, i svaku noć prije spavanja zahvalim se Bogu na zdravlju moje djece i mojih najbližih.

Ajka je već postala punoljetna. Je li bilo teško kroz ovih 18 godina izvesti je na pravi put, pogotovo jer je žensko dijete, koje zahtijeva mnogo više pažnje?

• Kada je riječ o Ajki, to dijete je ispalo, slobodno mogu reći, savršeno. Ne mogu to pripisati odgoju, to vam je i do karaktera. Jednostavno neka djeca se rode kao da su već ovdje bila i prošla sve i sada mudro koračaju kroz život. Ajka je u augustu napunila osamnaest godina, ali slobodno mogu reći da je ona od svoje petnaeste godine zrela djevojčica koja zna šta želi i istrajna je u tome. Škola joj je prioritet i slobodno mogu reći da ona igra bitnu ulogu u životu svoga brata, starija je od njega šest godina, ali način na koji je ona prisutna u njegovom životu je potpun odnos starije sestre prema bratu.

Čemu je savjetuješ?

• Da bude svoja i da ne postoji ništa što ne može postići. Žene su često osporavane u našem društvu i moraju raditi pet puta više od muškaraca i dokazivati se duplo više. Treba prihvatiti svoju ženstvenu stranu, ali isto tako pokazati i hrabrost da se nosi sa životom hrabro i odvažno i da joj apsolutno niko ništa ne određuje, te da je samostalnost i snaga čine izuzetnom u današnjem društvu.

Prema čemu pokazuje interesovanje, da li bi voljela da krene tvojim stopama?

• Ajka je potpuna suprotnost od mene i zbog toga sam sretna, jer ona je svoja i nema potrebe da bude moja ili bilo čija kopija. Ono što je naslijedila od mene, ali i od tate, to je ljubav prema umjetnosti i to je njeno opredjeljenje. Da li bih voljela da krene mojom stopama, odgovor je “NE”. Meni je dovoljno da sam ja njoj dobra majka, da se međusobno poštujemo i uvažavamo, jer ja sam njoj na prvom mjestu majka, a ne idol.

A sin Isak?

• Isak tek puni dvanaest godina i još uvijek je u fazi da se traži. On likom i karakterom liči na mene, ima moju veselu narav, otvoren je i neposredan, iako bih ja voljela da nije. Znam koliko puta me to koštalo u životu. Možda smo ga razmazili, jer je najmlađi od sve djece i svi su mu naklonjeni od braće i sestara. Kao osmo dijete u porodici, dobio je sve privilegije. Međutim, još malo je dječak i vrlo brzo će i on početi imati svoje odrasle faze, pa neka nas još malo, da uživamo u njegovom odrastanju.

Koliko si, onoga što su tebe tvoji roditelji učili, prenijela na svoju djecu?

• Kad sam bila mala, uvijek sam govorila da ću drugačije odgajati svoju djecu, međutim, u ovom novom vremenu smatram da je naš odgoj imao veću težinu i da smo na kraju ipak, moja generacija i ja drugačije odgajani, nego današnja djeca i da je taj odgoj imao više smisla. I danas znam kad me mati pogleda šta misli, a mnoga današnja djeca nemaju poštovanja prema roditeljima. Uvijek kažem da sam imala sreću pa sam odrasla s pet žena; majkom i njenim sestrama i da je od svake od njih ostao trag na mom odgoju na čemu sam danas zahvalna.

Kakvi su izazovi bili kada si se vrlo mlada ostvarila kao majka? Jesi li vjerovala tada da ti to možeš na pravi način?

• Ajku sam rodila s 22 i tada pojma nisam imala kolika je težina biti majka. Nisam planirala tako rano postati majka, ail od trenutka kada sam saznala da sam u drugom stanju, moja svijest se promijenila. Shvatila sam to kroz trudnoću koja je bila teška i mojih devet mjeseci provedenih u bolnici su me pripremili na dolazak bebe. Od devete sedmice sam se borila da moja trudnoća ostane i već tada sam osjetila šta znači majčinstvo. U tih devet mjeseci žena svoje tijelo, mozak, postojanje podredi novom biću koje nosi u sebi i tada shvati da ne postoji ništa bitnije od bebe čiji dolazak zavisi od tebe i tvog tijela. Kažu, trudnoća je najljepše stanje. Ja sam u tom periodu spoznala strah od gubitka, strepnju od nepoznatog i ljubav prema nekome koga ćeš tek spoznati kada se rodi.