Proveli smo dan s heroinama iz Bugojna: Ne nose lak na noktima, ali su nekad sposobnije od muškaraca

3,4K

Žene su pokretačka snaga kompanije „Binas“ iz Bugojna, ali i posljednja ruka gotovog proizvoda iz namjenske industrije.

Od gotovo 450 zaposlenih u ovoj firmi, blizu 150 njih su pripadnice ljepšeg i nježnijeg spola. Od Uprave kompanije do uposlenica koje direktno rukuju proizvodima poput upaljača, bombi, metaka, topovskih kapsula…

Grčevita borba

Iako je namjenska industrija zatvorena za javnost, dobili smo iznimnu priliku razgovarati sa sjajnim ženama koje svakodnevno rade na izradi municije.
Poslije izuzetno teških godina poslovanja, kada je “Binas” bio i pred stečajem, grčevite borbe radnika da se firma održi, danas je sasvim druga priča. Već dva puta su dobili pomoć od poslodavca u iznosu od oko 2.500 KM. Uvjeti su odlični, kako su nam zaposleni rekli, ali uvijek može bolje.

– Prezadovoljni smo. Radimo osam sati, plate su nam redovne, kao i topli obroci. Sada smo dobili i pomoć koja svakome dobro dođe. Više od godinu radim ovdje i stvarno sam prezadovoljna. Što se tiče posla, maksimalno pažljivo rukujemo svime, do sada nema nikakvih problema – kazala nam je Sanela Ugarak.

Posebno je naglasila da su žene vrlo sposobne u svakom poslu, pa i u namjenskoj industriji.

– Nekad smo sposobnije od muškaraca – kroz smijeh je rekla Ugarak.

Kada one rade, šefovi i upravnici nemaju sumnje da će sve biti urađeno kako treba.

Mersihi Husić raditi u “Binasu“ je rahatluk.

 – Čitav život sam u trgovini radila. Godinu i dva mjeseca sam ovdje i vršim kontrolu na plastičnim komadima koji su početna faza kapsule. Ako šef odredi, može se desiti da i sjednem za bušilicu ili neku mašinu. I to za mene ne predstavlja nikakav problem – rekla je Husić.

Komade koje ona obradi idu na glavnu kontrolu, a potom u laboraciju, gdje se montiraju u kapsulu.

– Svi poslovi, u cijeloj firmi, veoma su odgovorni. Nisu to igračke, radi se o eksplozivu – poručila je Husić.

Nafija Malkić vodi pogon laboracije metka, odnosno sastavljanje raznih pozicija/podsklopova u gotove proizvode koje „Binas“ prodaje.

– Ovdje sam tri i po godine. Posao je jako odgovoran, a dosta je žena. Radi se s materijama B, odnosno eksplozivom i kapsulama, te opasnim materijama. Žene su dosta preciznije od muškaraca, obraćaju pažnju na sve detalje. Ovdje se laborišu metak kalibra 40 milimetara, dugog i kratkog dometa, te topovske kapsule, namijenjene za kompletiranje municije od 40 do 152 milimetra. Mjere sigurnosti su na izrazito visokom nivou. Kao što možete vidjeti, trenutno radimo s eksplozivnim sredstvima i s kapsulama, sve žene imaju posebnu narukvicu oko ruke kako ne bi bilo elektriciteta – rekla nam je Malkić.

Objasnila nam je da uposlenice moraju nositi isključivo pamučnu odjeću odnosno uniformu. U hali u kojoj smo razgovarali s Malkić mobilni telefoni nisu dozvoljeni, kao ni nakit, ali ni lak na noktima.

 – Kosa mora biti svezana, imamo i kape, kao i posebne radne cipele. Sve što stvara elektricitet se mora odstraniti – istakla je Malkić.

Poštivanjem pravila čuvaju sebe i druge, vrlo jednostavno

– Nije me strah raditi s eksplozivom. Sve žene su jako hrabre, za svaku pohvalu. Mjere predostrožnosti su jako bitne i svaka od nas to vrlo dobro zna – podvukla je Malkić te navela kako se i poslije posla znaju družiti.

U hali 202 smještene su CNC mašine i jedna djevojka upotpunjava tim u kojem su muškarci. Rukovanje ovom mašinom Elviri Alić ne predstavlja problem.

– Radim s mesingom. Kolege me zaista poštuju. Nešto manje od dvije godine sam tu i super mi je. Nije mi teško. U startu treba pokazati stav i dati do znanja da ste tu da radite i sve je uredu. Moji prijatelji i porodica su navikli da radim u namjenskoj industriji. Odrasla sam više u muškom društvu, završila sam elektrotehničku školu, pa IT akademiju, a privodim kraju i Elektrotehnički fakultet – rekla nam je ova 26-godišnjakinja koja u slobodno vrijeme predaje i matematiku.

Jasmina Sarajlić je radnica na izradi smjese te je naglasila kako je to osjetljiv posao u kojem se moraju pridržavati svih uputa za rad.

– Ovaj dio je najopasniji i najrizičniji, a samim tim i najštetniji jer se direktno rade sinteza i isparavanje. Sama radim da ne bi došlo do statičkog elektriciteta, što je i najopasnije – kazala nam je Sarajlić.

Ona radi na dosušivanju baruta i tek ako vlažnost zadovoljava, onda se pušta u proizvodnju.

– U “Binasu“ sam osam godina, s tim da sam i u ratu, pod granatiranjem, radila. Po struci sam pirotehničar, tako da sam znala u šta se upuštam i s čime radim. Volim ovaj posao – rekla je Sarajlić i dodala:

– Mi žene možemo sve!

Abida Dautbegović, šefica proizvodnog pogona, u “Binasu“ je zaradila penziju.

Staž od 40 godina 

– Četrdeset godina radim. Bilo je uspona i padova, ali, hvala Bogu, sada je to prošlost, a bolja budućnost se nazire. Mi pravimo oružje za odbranu. Moramo biti svjesni da je opasno. Imamo radnih mjesta koja mogu samo žene raditi, to su osjetljiva mjesta, a žene su preciznije, nježnije i pažljivije. A imamo i više strpljenja. Žena koja misli da može stići sve kod kuće i s porodicom traži zaposlenje, u suprotnom ne bi ni tražila, bit će kod kuće, domaćica i eto. Ali današnje žene mogu sve stići – istaknula je Dautbegović.

Esmina Abazović, šefica hemijskog laboratorija, objasnila nam je da u njenom odjelu ispituju hemijski sastav eksploziva, ali i pirotehničku smjesu.

– Sve što uđe u firmu, mi pratimo. Dobro smo uhodani. Ovo je posao kao i svaki drugi. Uvijek postoji doza straha, čisto zbog opreznosti. Ali pridržavaš se tehnološkog postupka i standarda, radiš po propisima i to je to. Nema tu igre – kazala je Abazović.